U trenucima (ras)pada iluzije
o brzom ulasku u Evropsku uniju, kao uostalom
kod propasti svake utopije, neminovno nastaje
stanje nervoze, konfuzije i osećaja bezizlaznosti.
Stvari tada sve češće obitavaju u oblasti emocija
jer se ne kreću, sve stoji u mestu, pa osećaj
bespomoćnosti progresivno raste.
Građani su očajni jer su izneverene njihove godinama
lažno podgrevane nade o smislenijem, sadržajnijem,
rečju, boljem životu. Oni, pak, koji imaju vlast,
nervozni su zbog toga što im stvari, malo po malo,
izmiču kontroli i izmeštaju se iz delokruga njihove
moći. Dijalektika političkog takta i
razložnosti, ako je ikada i postojala, sada
se potpuno izgubila. I upravo ta činjenica je za
budućnost građana Srbije možda i najopasnija. Jer
očaj vlastodržaca, materijalizovan kroz političku
nervozu i ostrašćenost, neretko se razrešava nizom
tragičnih mogućnosti. Zar smo ih jednom doživeli
u svojoj burnoj dvovekovnoj modernoj istoriji?
Za nadati se, ipak, da u 2012. godini - u koju upravo
zakoračujemo - naša sudbina neće biti izložena sudbini
strasti i emocija već razuma i ozbiljnije političke
spoznaje stanja našeg društva i konstelacije sveta
oko nas.
Z. M.
Svaštalice Nedobijanje kandidature za članstvo u Evropskoj
uniji nije smak sveta, štaviše, to će nas samo
stimulisati da nastavimo naše unutrašnje reforme – Boris Tadić Evropljani lažu! – Ivica
Dačić
Kad god imam neki problem, stanem ispred Slobine
slike i razmišljam šta bi Sloba uradio u toj situaciji.
I uvek nađem rešenje – Milutin
Mrkonjić