|
|
|
 |
 |
| |
 |
|
Kome
je univerzitet odgovoran?
Nad
studentima i studentkinjama u blokadi
primenjena je, u poslednjih nekoliko
godina, u akademskom kontekstu nezabeležena
represija. Zvaničnici fakulteta/univerziteta
primenjivali su taktike ignorisanja
zahteva, diskreditacije blokade i
njenih učesnika/ca, obmanjivali su
javnost raznim neistinitim informacijama.
O fizičkim napadima na studente u
blokadi gotovo i da se ne zna, još
manje o tome – ko je odgovoran?
Ovogodišnji studentski protesti koji
su kasnije prerasli u blokade Filološkog
i Filozofskog fakulteta i Visoke škole
elektrotehnike i računarstva strukovnih
studija počeli su 6. oktobra sa 4
glavna zahteva: 1) da se iznos školarine
ograniči na tri minimalne mesečne
neto plate; 2) da 48 ESPB bude uslov
za upisivanje školske godine u statusu
budžetskog studenta; 3) da se ukine
rangiranje studenata prilikom upisa;
4) da se ponovo uspostavi i reguliše
apsolventski staž. Kako je Ministarstvo
prosvete uporno ignorisalo studentske
zahteve, pod izgovorom da ne dolaze
od zvaničnih studentskih predstavničkih
tela (studentski parlamenti fakulteta
i univerziteta i Studentska konferencija
univerziteta Srbije - SKONUS), počinju
studentske blokade nastave Filološkog
fakulteta (17. oktobra), Filozofskog
fakulteta (20. oktobra), te Visoke
škole elektrotehnike i računarstva
strukovnih studija (31. oktobra).
Tokom trajanja blokada, desilo se
nekoliko fizičkih napada na studente/kinje
u blokadi koji nikada nisu dobili
dužnu pažnju javnosti, ali ni akademske
zajednice. Događaji koji su usledili,
a čija je hronologija prikazana u
nastavku teksta, verodostojno se mogu
opisati poređenjem sa događanjima
od 4. aprila 1936. kada je tokom studentskih
protesta studenta Žarka Marinovića
ubio jedan od pripadnika Organizacije
nacionalnih studenata.
22-23. oktobar –
u noći između subote i nedelje, osobe
koje izgledaju kao pripadnici neonacističkih
grupa upale su na Filološki fakultet
gde su zastrašivale i snimale studentkinje
u blokadi. U isto vreme, desetak osoba
koje izgledaju kao pripadnici neonacističkih
grupa pokušalo je da izazove sukob
sa studentkinjama i studentima u blokadi
na Filozofskom fakultetu, nakon čega
su u zgradu fakulteta bacile zapaljenu
baklju.
4. novembar – obezbeđenje
koje je uprava Filozofskog fakulteta
angažovala sa ciljem „uspostavljanja
uslova za okončanje studentskog protesta
i početak održavanja nastave“, napalo
je studente u protestu. Kada su studenti
nenasilno pokušali da prođu pored
obezbeđenja koje je blokiralo prolaz
na drugi sprat fakulteta, pripadnici
obezbeđenja su gurali studente niz
stepenice, jednog studenta udarili
u stomak, jednog čupali za kosu, a
jednog studenta davili. Lakše telesne
povrede koje su ovim putem nanesene
jednom od studenata konstantovane
su od strane lekara u Urgentnom centru.
Kasnije u toku dana,
Uprava Filozofskog fakulteta izdaje
saopštenje u kome napominje da „da
od danas, 04. 11. 2011. godine u 16
časova, ne garantuje bezbednost imovine
i lica u delu zgrade Filozofskog fakulteta
u Beogradu ka Akademskom platou i
Vasinoj ulici.“
5. novembar – Trojica
muškaraca pojavila su se na Platou
ispred fakulteta i krenula da ruše
transparente koji su stajali ispred
fakulteta i provociraju studentkinje
i studente koji su stajali ispred
ulaza u fakultet, nazivajući ih „anarhistima“
i „komunjarama“. Jedan od napadača
prišao je studentima/kinjama sa rečima
„Nemoj sad da vas pobijem“ i „Sve
ću vas pobiti“, dok je drugi rekao
„U roku od 10 sekundi da ste svi ušli
unutra“ i krenuo da broji. Nakon toga,
treći napadač izvadio je pajser i
krenuo da mlati njime po studentima
i studentkinjama koji su se našli
u blizini, posle čega ih je njime
i gađao. Jedan kolega je tom prilikom
pogođen u grudi. Svi studenti/kinje
krenuli su da ulaze u zgradu fakulteta,
a napadači su otrčali iza spomenika
Njegošu, odakle su uzimali delove
kamenih ploča kojima su gađali studente/kinje
na ulazu u zgradu. Većina njih je
uspela da uđe u fakultet. Napadači
su potom uzeli jednu celu kamenu ploču
i gađali poslednje studente koji su
ušli u zgradu, pritom slomivši staklo
na vratima fakulteta.
Napadi su se u slučaju Filozofskog
fakulteta nastavili i nakon zamrzavanja
blokade nastave, kada su studenti
nastavili svoj protest okupacijom
učionice 101.
27. novembra - dva
muškarca, obučena kao pripadnici neonacističkih
grupa, ušla su u zgradu fakulteta
oko 22:30. Jedan od njih bacio je
petardu u učionicu 101 u kojoj su
bili studenti i studentkinje u protestu,
nakon čega su obojica izašla ispred
fakulteta gde su napali troje studenata.
Jedan napadač je udario jednog od
studenata pesnicom u potiljak, nakon
čega je izvadio nož. Drugi napadač
pokušao je da napadne drugog studenta
bokserom. Kako mu to nije pošlo za
rukom, izvadio je suzavac kojim je
poprskao dvoje studenata. Napadači
su zatim počeli da viču „’Ajde, braćo,
sad da ih prebijemo“, nakon čega se
na Platou ispred Filozofskog fakulteta
stvorilo još nekoliko osoba koje su
izgledale kao pripadnici neonacističkih
grupa. Ubrzo zatim, napadači su ipak
odlučili da pobegnu sa lica mesta.
6. decembra, trojica
neonacista upala su ponovo u zgradu
Filozofskog fakulteta gde su u blokiranoj
učionici 101 napali studentkinje i
studente u protestu. Jedan od napadača
je odmah po ulasku u učionicu izvadio
nož i pretio prisutnima. Nepoznati
napadač pokazao je da zna i imena
studenata u blokadi, s obzirom na
to da je jednom od studenata, aktivnom
u borbama za studentska prava i u
kampanjama protiv fašizma, i lično
pretio. Nakon što se jedna od studentkinja
isprečila na putu napadača uz povike
«Izađite napolje» i izvadila kameru,
napadač je zgrabio šolju koja je stajala
na stolu pored njega i gađao jednog
od studenata na drugom kraju učionice.
U tom trenutku, jedan od napadača
je ugasio svetlo, nakon čega je napadač
sa nožem nekoliko puta zamahnuo ka
studentkinji koja mu je stajala na
putu i, vitlajući nožem, krenuo ka
drugom kraju učionice sa namerom da
napadne jednog od prisutnih studenata.
Kada se našao u neposrednoj blizini
tog studenta, zamahnuo je nožem sa
očiglednom namerom da ga ubode, ali
je kolega uspeo da se u poslednjem
trenutku odbrani od napada, tako što
je zgrabio kompjuterski monitor kojim
je blokirao ubod. Nakon ovog pokušaja
ubistva, napadači su istrčali iz učionice
i zgrade fakulteta, bežeći ka Vasinoj
ulici. Tom prilikom, obratili su se
još dvojici neonacista na Platou povicima
„’Ajde, bežimo“, nakon čega su svi
zajedno pobegli u pravcu Trga Republike.
Gde je nestala
odgovornost?
Napadima su, kao po pravilu, prethodile
izjave zvaničnika univerziteta/fakulteta
ispunjenosti zahteva (gde su navodno
studentski predstavnici osigurali
ispunjenje svih zahteva u pregovorima
sa ministarstvom, iako je više nego
jasno na osnovu potpisanih dokumenata
sa tih pregovora da zahtevi nisu bili
ispunjeni) tome da blokade nemaju
veze sa studentima ili da su u pitanju
večiti studenti, da je jasno da se
iza svegu kriju “ekstremno-levičarske”
organizacije M21 i ASI (jasnoća te
navodne činjenice je dokazivana ispunjenošću
zahteva koju su izdejstvovali tzv.
zvanični studentski predstavnici),
kao i pozivi državi da “rasturi cirkus”
“milom ili silom”.
Odgovornost akademske zajednice za
ova i slična dešavanja tokom blokada
još je vidljivija, ako se u obzir
uzmu i sledeći događaji:
- na Filološkom fakutletu zabeleženo
nekoliko incidenata kada su sami profesori,
pozivajući se na navodne zahteve studenata
da se nastava održava, ulazili u fizički
sukob sa studentima u blokadi i uništavali
njihov materijal
- na Filozofskom fakultetu, 1. novembra,
grupa studenata, predvođena profesorom
Milošem Antonovićem (Odeljenje za
istoriju) i predsednikom Studentskog
parlamenta Ivanom Gajićem, fizički
je nasrnula na student/kinje koji
su, sedeći na foteljama blokirali
pristup učionicama, gurajući ih i
udarajući uz povike “ima da vas pregazimo”,
“maljem ćemo vas tući”, kao i pretnje
“prosipanjem mozga”. Incident je započeo
tako što je jedan od studenata iz
grupe profesora Antonovića, uz pomoć
nekolicine kolega, u pokušaju da ukloni
fotelje sa blokade, oborio na zemlju
dva studenta koji su na njima sedeli.
Nakon toga jedna od fotelja uklonjena
je tako što se profesor Antonović
lično pridružio studentima u odvlačenju
iste nakon čega se pojavio sa makazama
koje je unosio studentima u blokadi
u lica.
- Uprava Filozofskog fakulteta podnela
je, nakon incidenata sa obezbeđenjem,
krivične prijave protiv trojice studenata-učesnika
blokade, optužujući ih za fizičko
nasilje nad radnicima obezbeđenja,
uprkos video materijalu koji svedoči
o suprotnom.
- 13. decembra, prilikom preuzimanja
privatnih stvari studenata/kinja koje
su po nalogu uprave Filozofskog fakulteta
zaplenjene iz blokirane učionice 101,
šef Odseka za tehničke poslove, Predrag
Jovanović udario jednu od studentkinja
kada je pokušala da telefonom snimi
neoštećene fotelje za koje uprava
tvrdi da su ih učesnici blokade polomili.
Na ovom mestu treba napomenuti i to
da se uprave fakulteta/univerziteta
nisu obazirale na ugroženost života
učesnika/ca blokade – one su ih ignorisale
ili primenjivale taktiku okrivljavanja
žrtve, iznoseći u javnost da je „blokadom
učionice ugrožena bezbednost studenata“
i to onih studenata „koji dolaze na
nastavu, kao i nastava“ (dekanica
Filozofskog fakulteta u izjavi za
"Blic" od 8. decembra, povodom
poslednjeg napada na studente). Takođe,
izjavama koje je Uprava Filozofskog
iznosila u javnost, nasilje nad studentima/kinjama
u blokadi je relativizovano; poslednje
je najogoljenije prikazano u njihovom
saopštenju od 9. decembra u kome se
navodi da je Filozofski fakultet bio
"izložen nasilju i neopravdanim
zahtevima za trajno ustupanje slušaonica
licima koja se predstavljaju kao studenti".
Sa druge strane, uprava Filozofskog
fakulteta nije bila spremna da pomogne
u identifikaciji napadača. Dan nakon
napada, studenti/kinje koji su bili
žrtve poslednjeg napada od 6. decembra,
podneli su predlog fakultetu da se
pregleda video materijal sa sigurnosnih
kamera na osnovu koga bi se lako utvrdio
identitet napadača. Sekretar fakulteta,
Slobodan Ivaneža je taj predlog odbio,
ne pokazujući ni najmanji interes
da se ovaj događaj rasvetli. Ujedno,
prijava koju je desetoro studenata
podnelo upravi protiv šefa Odseka
za tehničke poslove, dobila je ciničan
odgovor u kome se navodi da fakultet
neće razmatrati prijave u kojima nisu
priloženi adrese i brojevi telefona
potpisnika.
Kada je reč o Studentskom parlamentu
Filozofskog fakulteta, i ovog puta
saopštenja su pratila stavove uprave
o ispunjenosti zahteva, kao i strategiju
delegitimizacije protesta, odnosno
blokade, i takođe se nisu osvrtala
na napade na studente. Time je još
jednom pokazano da parlament ponajmanje
služi zaštiti studentskih interesa.
Zanimljiva je i pojava nekih navodno
studentskih grupa, odnosno Facebook
inicijativa, uglavnom predvođenih
predstavnicima Parlamenta ili delegatima
Filozofskog fakulteta u SKONUS-u poput
grupe „Odblokirajte nam fakultet“,
koje nisu imale veliku podršku studenata,
posebno u poređenju sa peticijom podrške
blokadi koju je potpisalo 1300 studenata
Filozofskog fakulteta.
Mnogo više zabrinjava pojava tzv.
Studentske oslobodilačke lige, koja
je, koristeći se potpuno fašističkim
diskursom (iz saopštenja Lige prenetog
na sajtu studentske organizacije Splatoa:
„Lica koja su članovi tzv. ‘Studentskog
plenuma’ i koji izvode blokadu nastave
uglavnom se odlikuju malim intelektualnim
sposobnostima, sumnjivom ili polu-delikventnom
prošlošću, narkomanijom, fizičkom
zapuštenošću i dijagnozama iz psihijatrijskih
klinika. Mnogi od njih i nisu studenti
ni jednog fakulteta već samo pripadnici
revolucionarnih levičarskih snaga.”),
pozivala studente da se uključe u
„organizovanu akciju fizičkog ali
nenasilnog izbacivanja neo-komunističkih
terorista iz zgrade Filozofskog fakulteta”
Umesto zaključka, prenosim navode iz
saopštenja Plenuma Filozofskog fakulteta
od 10. decembra:
Atmosfera u kojoj se studentski
protest sa opravdanim socijalnim zahtevima
kriminalizuje, a nasilje nad studentima/kinjama
relativizuje ili u potpunosti ignoriše,
stvorena je iznošenjem neistina o broju
(„njih petnaestak“), karakteru („večiti
studenti“, „nasilnici“, „huligani“)
i politici („anarhisti“, „marksisti“)
učesnika/ca blokade. Stvaranju ove atmosfere,
putem saopštenja i izjavama u medijima,
najviše su doprinele uprave Filozofskog
fakulteta – dekanica Vesna Dimitrijević,
prodekan za nastavu Miloš Milenković,
prodekan za finansije Miomir Despotović
i sekretar Slobodan Ivaneža – i Univerziteta
u Beogradu, odnosno, rektor Branko Kovačević.
Oni se ni tokom blokade, a ni nakon
njenog zamrzavanja, nisu bavili studentskim
zahtevima suštinski usmerenim protiv
visokih školarina na državnim fakultetima
i komercijalizacije visokog obrazovanja,
već su svoje snage usmerili na diskreditaciju
i kriminalizaciju kako protesta, tako
i njegovih učesnik/ca i krivično gonjenje
studenata u blokadi na osnovu neistinitih
optužbi.
Celokupnim svojim delovanjem od
početka studentskog protesta i upotrebom
do sada najrepresivnijih mera spram
studenata/kinja u protestu, te delegitimisanjem
svakog studentskog zahteva koji ne dolazi
od strane podobnih, „zvaničnih“ studentskih
predstavnika, odnosno Studentskog parlamenta,
Uprava fakulteta ozbiljno je ugrozila
studentsku slobodu govora i mišljenja,
kao i pravo studenata/kinja na samoorganizovanje.
Time se pokazalo da demokratija na Filozofskom
fakultetu postoji samo formalno, dok
u stvarnosti vlada tiranija fakultetske
i univerzitetske vlasti koje iz dijaloga
i procesa odlučivanja isključuju najveći
deo onih kojih se te odluke direktno
tiču.
 |
| |
Jelena Veljić |
 |
|
 |
| |
| | | | | |