U vihoru tranzicije i privatizacije
koja je u Srbiji u najvećem broju slučajeva imala
odlike grabeži društvene imovine, jedna od retkih
kompanija koja se opirala procesu divlje i nekontrolisane
privatizacije bila je i zrenjaninska Jugoremedija.
Radnici su nakon sedam godina teške borbe, nakon
brojnih protesta uspeli da sudskim putem ponište
nezakonito vlasništvo jednog problematičnog tajkuna.
Međutim oslobađajući polet te smele radničke borbe,
nasilno je prekinut „nevidljivom rukom“ skrivenih
moćnika koji su se ustremili na ovu farmaceutsku
kuću, čiji je cilj samo jedan: otrgnuti je iz
ruku radnika-akcionara
i prodati je, ne mareći za sudbinu ni zaposlenih
ni same fabrike. Hapšenje čelnika Jugoremedije,
njegovo svrstavanje u isti koš sa kriminogenim „biznismenima“
pokazuje ne samo da državu ne interesuje ni vlastiti
kapital u Jugoremediji, nego da smo kao društvo
civilizacijski jako daleko od pravno uređene države
i proklamovane slobode i demokratije.
Zato je Jugoremedija definitivno postala paradigma
borbe za ostvarenje ne samo radničkih nego i prava
i sloboda svih građana. U meri u kojoj država počne
da funkcioniše, da jednako, a ne selektivno štiti
svoje građane, zavisiće i njezin dalji napredak
ka porodici demokratskih zemalja u kojima je čovekova
sloboda imperativ.
Z. M.
Svaštalice Pokajte se jer ste grešni i Bog nam zato
ne šalje kišu! – Vladika
valjevski Milutin Pokazaćemo smo da smo ravnopravni sa najvećim
svetskim silama – Aleksandar
Vučić
Vratio nam se Jelko Kacin! Nadmeniji i oholiji
nego ikad! – Nebojša
Krstić Ne znam ko je to Velimir Ilić! – Milutin
Mrkonjić