Početna stana
 
 
 
   

Posle izbora nove vlade 

Čekanja i očekivanja

Nastavlja se veliki simulakrum koncipiran tako da sve izgleda drugačije a suštinski ostaje isto. Čak i kada je izgledalo da ne može da se pogreši i da je društvena dinamika postigla nivo sa koga, jednostavno mora da se zakorači napred, otvarali su se neki tajanstveni prolazi, kroz koje su, oni koji su zauvek trebalo da odu, ponovo dolazili i ostajali do današnjih dana.

Izabrali su novu vladu. Bivša je, prema procenama stručnjaka, političara i građana radila loše. Nova će, prema procenama istih kategorija, raditi još lošije. Sa političke scene su otišli oni koji se smatraju odgovornim za svekukupnu tešku situaciju u kojoj se nalazi država i njeni građani. Došli su novi, koji zapravo to nisu, a mnogi iz stare vlade su ostali, praveći se da su novi i da nisu učesvovali u sveopštoj propasti.
Bivši sadašnji, večiti sadašnji i novi obećavaju velike promene, kao i oni koji su otišli, kao i koji su prividno otišli.
Nastavlja se veliki simulakrum koncipiran tako da sve izgleda drugačije a suštinski ostaje isto. Čak i kada je izgledalo da ne može da se pogreši i da je društvena dinamika postigla nivo sa koga jednostavno mora da se zakorači napred, otvarali su se neki tajanstveni prolazi, kroz koje su, oni koji su zauvek trebalo da odu, ponovo dolazili i ostajali do današnjih dana, tokom kojih ponovo obećavaju i objašnjavaju kako će od ovog trenutka, kada su se oni od bivših premetnuli u sadašnje, sve poprimiti nove obrise i sadržaje.

Hapšenja kao pučka zabava
Večiti sadašnji opisuju stvarnost kao veoma komplikovanu i tešku, ali anticipiraju budućnost punu novog svetla i optimističkih sadržaja. I bivši sadašnji i bivši bivši govorili su isto, a kada je budućnost ponovo postala ružna sadašnjost, iznova su svi sadašnji obećali da će se obračunati sa bivšima koji su građanima oteli očekivane sadržaje budućnosti.
Sadašnji iz svih vremenskih kategorija obećavaju da će se obračunati sa svim oblicima
društvene patologije. Kažu da će hapsiti i „pred lice pravde” izvesti sve koji su položaje na društvenoj lestvici koristili da sebi i svojima obezbede lagodnu sadašnjost i sigurnu budućnost. Već su neke i uhapsili, jer takve predstave, tokom kojih svi mediji na naslovnim stranama i udarnim vestima, detaljno prenose sadržaje performansa od trenutka kada je „osumnjičeni” priveden, do podrobnih sadržaja koliko je zarađivao i koliki je „bonus” za dobar rad primao. Reditelji rimejka sa radnim naslovom „hapšenja", očekuju da će tako zabaviti građane, odvratiti im privremeno pažnju od teskobne svakodnevice i potvrditi im da su data obećanja sadašnjih ozbiljna. Hapšenja služe da građani privremeno poveruju da postoje pravda i ljudi koji su zaduženi da se ona poštuje. Bivši i sadašnji ministar policije i sadašnji premijer zna da građani vole da vide kako neko, ko je verovao da je značajan, jednostavno postaje „osumnjičeno lice” čija prošlost i sadašnjost postaju vlasništvo medija da ih po želji oblikuju i što više detalja plasiraju javnosti.
Bivši i sadašnji ministar i premijer zna
 
Biserka Rajčić: Kolaži
da su mu ovakve javne predstave donele značajnu popularnost, zbog čega će nastaviti da ih uspešno režira i promoviše. Zna i da ih ispravno dozira i ponudi ih javnosti u pravo vreme. Ono što građani ne znaju ili samo naslućuju, a premijer odlično zna, odnosi se na one koji neće biti uhapšeni ma koliko se „lice pravde” crvenelo zbog njihovih dela. Osobe pred kojima pravda okreće glavu na drugu stranu poznate su ministru dok je bio bivši, poznate su i drugim bivšima i sadašnjima. One ne igraju u „komadima sa pevanjem i pucanjem” upriličenim za zabavu naroda. Njihove igre su drugačijeg kvaliteta i nivoa. Ispleli su i dalje pletu mreže u koje su se upleli svi relevantni društveni činioci.
Pauci i muve

U tim mrežama svako je istovremeno i pauk i muva. Po utvrđenim i razrađenim pravilima zna se kada koji pauk može da ulovi koju muvu. Ni jedan od paukova ne odlučuje samostalno koga će uloviti i ni jedna muva ne sme samostalno da odleti. Oni ne služe za „narodna veselja” već da upotrebe ili zloupotrebe narod, kako bi očuvali i ojačali mrežu. Ako i odluče da nekoga iz mreže žrtvuju, to će učiniti na način kojim će „žrtva” samo privremeno biti „targetovana” . Čim medijima ponude novi događaj u usmere ih da im privuče pažnju, bivša žrtva će postati cenjeni bogati građanin nekog egzotičnog predela naše planete.
Svako ko je pokušao da rasplete patološke konce mreže zaustavljen je, tako da više nema ozbiljnih, odgovornih i organizovanih ljudi koji bi radili na izgradnji novog društvenog sistema. Ostali su samo „spasioci” koji jeftinim trikovima održavaju još jeftiniju populističku i nacionalističku priču.
Krilatica bivšeg predsednika „i Kosovo i Evropa” ma koliko besmisleno zvučala i bila neprimenjljiva, ostaje stožer spoljne politike. Kosovo kao apoteoza svih promašaja, pogrešnih odluka i tragičnih postupaka, održava se kao aporija, kako bi se zadržao privid ozbiljnog angažovanja.
Takav privid kao i privid o „sto srpskih olimpijskih medalja" potvrđuje da se nastavlja prividna politika prividne države čiji čelnici previđaju da se realnost odvija izvan njihovih konstrukcija. Nespremni da se sa njom suoče, kupuju vreme rasturanjem lokalnih samouprava kako bi ih „upodobili" sa slikom republičkog parlamenta. Ovaj jezički arhaizam koji je lansirao večiti sadašnji, trenutno u ulozi premijera, ima cilj da na svim nivoima neutrališe uticaj bivših, kako jednoga dane ne bi ponovo postali budući.

Borba protiv korupcije kao mantra
Otvoreni sukob bivših i večitih sadašnjih ne treba očekivati jer su svi oni integrativni deo patološkog parazitskog tkiva koji se održavaju jednostavnim mehanizmima. Svako poseduje dovoljno kompromitujućeg materijala o svakome. Namera da neko od njih ugrozi dobro pozicionirano mesto drugog, biće osujećena optužbama za zloupotrebu službenog položaja ili korupciju. Pošto su bivši korupciju implementirali u svaki segment društva, tako da ona nije samo oblik socijalne patologije već način razmišljanja ugrađen u mentalnu matricu većine stanovnika, veoma je jednostavno da se u borbu protiv korupcije podvede hapšenje nekog neopreznog lekara, policajca ili sudije. Takvim akcijama, čuvena floskula „borba protiv korupcije”, koju kao mantru upotrebljavaju i bivši i sadašnji, dobiće konkretno značenje. Potvrdiće javnosti da se „ozbiljno radi” na iskorenjavanju društvene pošasti, a niko od generatora i pokretača ove pojave neće biti ugrožen.
U periodu priprema za „velike i važne” poslove novo-stari i staro-novi nosioci državnih funkcija razmeštaju svoje poslušnike i zaslužne članove na nova, zaštićena radna mesta. Usput su zagrejali građane sjajem olimpijskih medalja i pokazali im kako umeju da se razvesele uz trube, pivo i svadbarski kupus na „svetski” čuvenom festivalu u Guči.
Stiglo se do nivoa koji zahteva da se demontira državni sistem koji ne može da opstane po postojećem modelu. Očekivanja da će isti ljudi koji su kreirali i održavali ovakvu socijalnu i ekonomsku dinamiku, učestvovati u njihovoj promeni, prelaze granice logičkog mišljenja. Ako su očekivanja nelogična, ostaje čekanje, kao obeležje neminovnog protoka vremena i neizvesnost kao metafizička odrednica karakteristična za stanovnike ove države. Oni mogu da čekaju predstojeću jesen i zimu i očekuju da će nekako da prežive.
  Dragica Stanojlović
 
Je li bilo izbora?
1. 09. -31. 10. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012