Početna stana
 
 
 
   

Pedeset drugo Ohridsko leto

Umetnost kao strategija preživljavanja

U okviru 52. Ohridskog leta, izložbom „Novi svedoci holokausta“, predstavljeni su različiti umetnički pristupi i doživljaji  jedne od najvećih čovekovih tragedija-holokaust. Namera umetničkog saveta Leta bila je da se sačuva od zaborava tragična sudbina jevrejskog i drugih naroda, kao i kultura i tradicija makedonskih Jevreja. U radu umetničke kolonije nastale tim povodom učestvovalo je 15 umetnika iz čitave Makedonije i Sara Ajnik iz Izraela, idejni tvorac projekta. Projekat je realizovan u saradnji sa jevrejskim Memorijalnim centrom holokausta Makedonije i Memorijalnim centrom „Jad Vašem“ iz Jerusalima.
U okviru iste manifestacije postavljena je izložba radova dece koja su boravila u velikom koncentracionom tranzitnom logoru Terezin organizovanom za prihvat i deportaciju Jevreja iz Čehoslovačke, Nemačke, Austrije, Holandije i Danske,1941. godine. Logor se nalazio šest kilometara severozapadno od Praga u nekadašnjoj vojničkoj kasarni Franca Jozefa II, i služio je kao sabirni centar za Jevreje koji su odatle najčešće deportovani u Aušvic, u sigurnu smrt.
Mnogi Jevreji su pre Drugog svetskog rata prebegli u Čehoslovačku misleći da im je to „ostrvo spasa“ od vlasti nacističke Nemačke. U martu 1939. godine izvršena je aneksija kojom je Čehoslovačka postala deo Velikog Rajha, a Jevreji prinudni zarobljenici. Od 1. septembra 1941. svi Jevreji i njihova deca bili su prinuđeni da nose žutu traku sa Davidovom zvezdom jer bi u protivnom bili svirepo kažnjeni. Odmah su počela i deportovanja i etničko čišćenje (Judnrain) pa je u Terezinu osnovan geto. Terezin je bio ’model geto’ koji je trebalo da pokaže Hitlerovu humanost i u propagandne svrhe prikaže naciste kao ljude u čijim logorima uslovi života nisu tako loši. Logorski život bio je neljudski. Ljudi su bili sabijani u male prostore logorskih baraka. Odrasli, žene, deca, stari i bolesni bili su izmešani, što je dodatno otežavalo život, naročito dece. Jevrejska uprava stvorena u okviru logora organizovala je ’dečije domove’ (Heims) u nekoliko baraka, sa dnevnim programima, boljom ishranom i kulturnim programima u koje su bili uključeni i časovi muzike i crtanja, koji su Jevrejima, Gebelsovim zakonom o kulturi i umetničkom stvaralaštvu, bili zabranjeni još 1939. godine. Frajdl – Diker Brandajs, poznata slikarka i umetnica pripadnica umetničkog pravca Bauhaus, i sama zatvorenica, prihvatila se podučavanja dece slikarstvu u terapijske svrhe. Deca su naučila da rade sa bojama i svetlom i tako uspevala da zaborave na svoje stradanje u logoru i traume koje su poneli iz različitih getoa iz kojih su došla u Terezin. Osnovni slogan bio je „slikajte ono što vidite“. Zahvaljući tome mnoge zablude i neistine o nacističkim logorima smrti izašle su izvan logorskih zidova i postale istorijske činjenice koje su obelodanjene na Nirnberškom suđenju ratnim zločincima. U oktobru 1944. godine organizovan je najveći transport iz Terezina u Aušvic II – Birkenau i u njemu se našao veliki broj dece koji je završio u gasnim komorama i krematorijumima. Na sreću, nacisti nisu uspeli da izbrišu sve tragove svog zločina. Pri oslobađanju okupiranih teritorija i logora Terezin 1945. godine, u jednoj od dečijih soba pronađena su dva kofera puna dečijih crteža koje su naslikala deca različite dobi. Zahvaljujući tome život u logoru mogao je da se sagleda kompleksnije. Ovi crteži se danas čuvaju u Jevrejskom muzeju u Pragu. Deo njih imali smo prilike da vidimo i mi u okviru 52. Ohridskog leta, koje je ove godine bogatstvom programa i učešća najeminentnijih umetnika naročito mlađe generacije bilo Svet. Izložba „Detska prikazna“- Detski crteži od getoto Terezin 1943-1944, organizovana je u saradnji sa Jevrejskim Memorijalnim centrom Holokausta Makedonije i Ambasadom Češke Republike u Makedoniji.
  Vera Vujošević
 
Mala grupa žena protiv zla
1. 09. -31. 10. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012