Svedoci smo sve ozbiljnijih pokušaja
da se osuđeni ratni zločinac i saradnik okupatora
Draža Mihailović sudski rehabilituje. Jedan istoričar
mlađe generacije je slavodobitno pred kamerama
državne televizije negirao izdajničku ulogu Mihailovića
u Drugom svetskom ratu, njegov stariji kolega,
inače na čelu nekakve državne komisije, izjavio
je na sudu kako, prema njegovim istraživanjima,
„nije utvrđena Mihailovićeva saradnja sa nemačkim
nacifašistima”, treći je, pak,
mesecima istraživao mesto na kom je potajno
sahranjen „đeneral Draža” ta „nevina komunistička
žrtva”...
Te i slične priče danas poput zlih duhova lebde
iznad istorijske nauke težeći da je sasvim uvuku
u svoje demonske mreže, baš kao što su pomenuti
obscuri viri upotrebili svoje naučničke
snage da prizovu prošlost, a zatvore oči pred budućnošću.
Da umesto demokratije i slobode zazovu neke druge
vrednosti.
Uvek, dakle, ista taktika koja ima za cilj da se
zločini negiraju, da se istorija krivotvori, građani
zbune i njihova pažnja usmeri na formu i proceduru,
a da suština (počinjeni zločini) ostane skrivena.
Draža Mihailović nije osuđen zato što je bio ideološki
neprijatelj, već zato što je odgovoran za mnogobrojne
četničke zločine i sadejstvo sa fašističkim vojnim
snagama protiv antifašističkog narodnooslobodilačkog
pokreta. Stoga eventualnu sudsku rehabilitaciju
ovog nacifašističkog saradnika treba shvatiti kao
šamar ne samo antifašističkom otporu srpskog naroda,
već i svemu slobodarskom što je Evropa iznedrila.
A ukoliko do nje zaista dođe pod ovim ili onim objašnjenjem,
prisustvovaćemo još jednom u nizu rituala egzaltirane
samodestrukcije.
Z. M.
Svaštalice Kandidovaću se na izborima onda kada Kralj
raspiše izbore! – Matija
Bećković Demokratska stranka mora da dobije ove izbore.
Ja vam to nalažem! – Boris
Tadić
Pamtim kad sam bio mali čuvala me jedna žena sa
Zlatibora koja se razumela u pletenje, zato još
od detinjstva znam za čuvene zlatiborske vunene
džempere i čarape – Boris
Tadić