Početna stana
 
 
 
   

Dobrica Ćosić - Bosanski rat - Službeni glasnik Beograd 2012.

Svedok srpske strane rata

Različito se misli o ratu u Bosni ali Dobrica Ćosić je svedok čija se uloga ne može osporiti i kao pisca i ideologa i šefa države.

Od 1992. do 1995. godine Ćosić beleži zbivanja uz obilje dokumenata i reminiscencija - razmišljanja o istoriji posebno - i na domaćoj sceni i u evropskim razmerama. Naravno, najvažnija su svedočenja iako pisac i državnik nije bio samo svedok već i učesnik - u najneposrednijem smislu jer u tom razdoblju je na čelu SRJ. Od samog početka opseda ga izdaja sveta i sumnja u punu istinu za koju Ćosić veruje da je zna: "Pravoslavna slovenska Rusija naša poslednja nacionalna nada nas je izdala. U Ženevi sa F. Tuđmanom bilo je neke nade da će BIH biti podeljena, ali se R. Karadžić i M. Boban nisu sporazumeli, iako je Tuđman delio moje mišljenje da je BIH država-nakaza koju je stvorio Tito i dao joj državnu egzistenciju". Kako su se ratna zbivanja odvijala Ćosić je sve više opsednut činjenicom da se "stvara prva srpska država preko Drine" i da bosanske srpske ratovođe konačno "neće iz istorije" i to su spremni da plate najskupljom cenom. Rešavanje je bilo - po Ćosiću - u deobi i on je to
 
kasnije nudio i za Kosovo ali se svet en bloc tome opirao.
Svi Srbi pod jednim državnim krovom

Ćosić u knjizi iznosi svoj i državni stav o bosanskom ratu. D. Ćosić je sasvim jasan: "Savezna republika Jugoslavija je svoju političku sudbinu prirodno povezala s političkom sudbinom srpskog naroda u BIH i Hrvatskoj". Nije skriven ni konačni cilj - "Da srpski narod ponovo dođe do zajedničkog krova", a misli se na državni krov svih srpskih zemalja na prostoru bivše Jugoslavije. To je po Ćosiću "treća prilika u ovom veku" da se Srbi okupe u jednoj državi.
Tu zapravo sve zapinje i započinju sukobi sa svetskom i evropskom diplomatijom i tako zapravo započinje ono što se zove – sunovrat. Jednako bivše Jugoslavije kao i BiH i udes Ćosića kao ideologa i državnika. Prema Ćosiću, svi su krivi za raspad Jugoslavije - od Rusije do SAD i svih zemalja Evrope koje pojedinačno nabraja. Pisac i državnik tako stoji sam sa svojom istinom. Usred sunovrata koji zahvata ne samo Balkan nego i samu, sve usamljeniju, Srbiju. U ovom kazivanju o bosanskom ratu najzanimljivija je Ćosićeva polemika s Edgarom Morenom. Ćosić je ovde u celini daje, iako ga ni poznati francuski mislilac nije pokolebao. Polemiku je prenosio ugledni pariski Le Monde i po njoj su se ravnale i uticajne diplomate - sve do OUN. Edgar Moren dobro poznaje Ćosićevo književno delo ali i njegovu ideologiju. Zna francuski mislilac ko vodi rat i opominje Ćosića to znaju i u Evropi te da će se sve kobno po Srbiju završiti. - "Danas se multietnička Evropa stvara po uzoru na BiH koju ste uništili" - uzaludno je opominjao E. Moren. Odgovaralo se - sa svih strana na Balkanu - da je to svetska zavera. Sve ostalo znamo o toku ratnih zbivanja a znamo i istorijski epilog, i nema potrebe na tom se mnogo zadržavati.

Ćosiću smetaju Popov i Republika

 Nije neobično što se malo marilo za antiratni otpor u Srbiji ali je sasvim neobično da se nije vodilo računa o faktorima iz sveta.
Ipak je jedan detalj iz Ćosićevog kazivanja o bosanskom ratu veoma važan jer se iz njega čita zaljubljenost u sunovrat države. Ćosić čini napore da pomogne Srbima u BiH organizuje pomoć ali ratovođe čine svoje. U momentu kada se grupa istraživača prihvatila posla da objasni "srpsku stranu rata" - pojavila se i knjiga prevedena na nekoliko evropskih jezika - Ćosić mirno zapisuje: "Nebojša Popov urednik Republike obrazovao je agitprop NATO pacifista i stvorio je tim stručnjaka da dokaže intelektualnu odgovornost za rad - SPC SANU UKS i drugih". Time Ćosić zapravo svedoči - ovde i sada - u korist onoga što je N. Popov dokazao i što je prihvaćeno u svetu - i što se kasnije pokazalo u raspadu koji se dovršio na prostoru Jugoslavije. I danas smo tu gde smo - Ćosić je zapravo pravi svedok srpske strane bosanskog rata jer ovo što iznosi pokazuje kako je bilo i kako se završilo. On je krunski svedok jer je bio ideolog i državnik na čelu države SRJ. Ćosić možda i hoće nešto da sakrije ali mu to ne polazi za rukom.
Kada se danas ova zbivanja uporede sa drugim dokumentima izlazi na isto - i kod nas u Srbiji i u Evropi.
Neke Ćosićeve reminiscencije deluju zaprepašćujuće i skoro neverovatno. Jednako ponavlja da mu je ćudljiva boginja Klio dosudila da "ponavlja sudbinu kneza Pavla". Sve je zavera - "Prvo zasedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu a ne u Kragujevcu". Pominje Ćosić i Štrpce naravno ali bez detalja i bez ukazivanja na eventualnu odgovornost a danas znamo kako je bilo kao što se i svojevremeno znalo. Sve je zavera koja traje protiv naroda - a narod patnici su Srbi i Jevreji. Jermene ali druge i ne pominje niko a ne pominje ih ni ovaj svedok. "Posebno se manipuliše Srebrenicom" i to je sve o Srebrenici i zločinima koji su Karadžića i Mladića doveli pred međunarodni sud u Hagu. Jesu ovo zapisi Ćosićevi iz dana u dan i svojevremeni ali knjiga ova se pojavila ove 2012.godine i bilo je prilike da svedok nečim dopuni ili makar u napomenama kaže ono što se u međuvremenu doznalo. Ali se Ćosić na "srpski hibris" bosanskih ratovođa ali se to vidi i na primeru njegovoga svedočenja. Neke reminiscencije deluju čudno. Pominje Ota Habsburškog koji kao zvaničnik posećuje Sarajevo ali je on za njega "arheološki ostatak habsburške monarhije" a danas se zna za poruku koju mu je uputio vojvoda Ž. R. Arkan. Svedok ne mora biti istoričar pa ni pisac ali se istina mora reći - makar i sa zakašnjenjem. A to je ovde izostalo. Naravno, nije D. Ćosić ni prota Matija ni Juvenal, ali je bio na čelu države i morao je znati da će neko njegovu reč čitati - a neko će se i zapitati o smislu ovog svedočenja koji nema osim svojih ni jedan drugi dokaz.

Ne priznaje zabludu
Drugim rečima, i lična kazivanja i svedočenja imaju smisla ako se porede s drugima a posesbno sa saznanjima koja postoje. Svedočili su mnogi, i same ratovođe u svojim memoarima državnika čija bi reč morala da obavezuje. Postoje napokon desetine hiljada "transkripata" sa suđenja o bosanskom ratu. Ovo je kazivanje na temu kako sam vodio i kako sam izgubio bosanski rat, pri čemu je hroničar smetnuo s uma da i sudski dokazi nešto vrede. Istorija je dopisala epilog koji znamo, i stoga ova knjiga ima samo vrednost jednog svedočenja. Ono je na svoj način iskreno, ali istorijski bez veće vrednosti u kontekstu istorije koju Ćosić naziva "razistorijom". Izraz u sebi krije u smislu složenice i reč poraz i reč istorija - i tu je Ćosić iskren na neki svoj način. Nevolja je u tome što su istorijski porazi ne samo lični nego i kolektivni. Knjigu ovu treba čitati i iz ugla ličnog svedočenja i iz ugla istorije koja je ovog svedoka "obmanula". Ne jednom se Ćosić u ovom delu zaklinje da će ostati sa bosanskim Srbima "do vaše konačne pobede". Pobede nije bilo. Govorili su mu - brojne izjave sam navodi - da će se sve oko Bosne završiti loše po sve a posebno za "nacion koji nestaje polako u bespuću razistorije". Srpska strana rata nije podstakla ni druge da vide rat s bosanske ili hrvatske strane, ali je istorijski čin jedino mogućeg "epiloga" svima pred očima.
Knjigu valja pažljivo čitati iako Ćosić o svojim zabludama govori tek uzgred i kao o nečem ne mnogo važnom. Od hroničara i državnika toliko - ali se od pisca očekivalo više.
  Mirko Đorđević
 
Narod u izbornoj komediji
1. -30. 04. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012