Početna stana
 
 
 
   

Dobru vest iz Brisela poništava loša – devedesete još uvek traju

Prećutkivanje kao način komunikacije

Pred anomičnim sistemom i devastiranim institucijama novoizabrani narodni predstavnici su čvrsto zatvorili oči i zakoračili ka onima protiv kojih su se borili. Nije sprovedena lustracija, nisu otvoreni dosijei...

Posle vesti iz Brisela da je Srbija dobila status kandidata političari iz vladajućeg establišmenta su slavodobitno izjavljivali da je to istorijski događaj za Srbiju i veoma dobra vest za građane. Opozicija je, kako dolikuje protivnicima vladajuće većine bila kritički raspoložena pa su njeni lideri davali izjave koje su se kretale od primedbi da se suviše kasnilo do potpune negacije značaja ovog događaja. Građani su ćutali. Nije bilo automobilskih povorki po ulicama, ni buke sirena, ni spontanih okupljanja sa transparentima podrške uz mahanje državnim zastavama. Samo ćutanje, kao da se vest iz Brisela uopšte ne odnosi na njih. Poruku prenetu ćutanjem ljudi na vlasti nikada nisu razumeli, ili nisu želeli da se njome bave, što se i ovoga puta dogodilo.

Niz primedbi iz Brisela

Dok građani ćute, ljudi na vlasti pokušavju da prećute, da je uz podršku kandidaturi iz Brisela stiglo niz primedbi na dosadašnje, navodno, uspešne reforme i nezavršene poslove koje treba obaviti do početka pregovora sa oko prijema države u članstvo Evropske unije.
Prećutkivanje ili polovično informisanje je osnovni način sa kojim izabrani predstavnici građana komuniciraju. Država kao najviši organizovani sistem je izgubila svoju integrativnu funkciju, što je neminovno dovelo da svi podsistemi dođu u stanje dezintegracije.
Istorijska šansa koju je Srbija imala raspukla se kao mehur od sapunice jer su ljudi koji su deklarativno preuzeli odgovornost da postave temelje novom državnom sitemu, otkrili kako vlast otvara vrata za neslućene mogućnosti ličnog prosperiteta. Dilemu da li da se poduhvate mukotrpnog, dugotrajnog, neizvesnog i opasnog posla demontiranja bivšeg sitema ili da se ugrade u već postojeći, razrešili su lako, opredeljujući se za izvesniji i već trasiran put.  Takva opredeljenja su ih usmerili na direktne veze sa ljudima koji su držali ključne poluge u postojećerm državnom sistemu. On je funkcionisao oslanjajući se na državne institucije ogrezle u korupciju, ličnosti sa kapitalom stečenim u smutnim vremenima u kojima je sve bilo dozvoljeno i oružane formacije pod direktnom kontrolom nekolicine ljudi iz državnog vrha. Postojali su zakoni ali su postojali i ljudi na koje se nisu odnosili, postojali su državni sistemi, ali su služili zaštiti interesa etablirane manjine, postojala je privreda koje nije funkcionisala po ekonosmskim već po interesnim principima političkih i njima nadređenih „nevidljivih“ kreatora patološkog društvenog stanja.

Dobro etablirana manjina
Pred anomičnim sistemom i devastiranim institucijama novoizabrani narodni predstavnici su
čvrsto zatvorili oči i zakoračili ka onima protiv kojih su se borili. Nije sprovedena lustracija, nisu otvoreni dosijei, nije izvršena privatizacija koja bi obezbedila ekonomski napredak, nije pronađen novac nezakonito prenet na račune ondašnjih značajnih ljudi, nije urađena restitucija. Sistem je ostao isti, a novi ljudi su prihvatili njegovu dinamiku i vrednosne simbole. Stvoren je monstruozni organizam od bivših upropastitelja države i verbalno deklarisanih demokrata koji je nastavio centrifugalno delovanje i sistemsku
 
Milan Jakšić, Granica, akril na kartonu, 2010.
razgradnju svih državnih činilaca. Manjina etablirana u državnim institucijama odvojila se od većine koja ih je izabrala i nastavila da funkcioniše kao parazitski organizam koji se uvećavao i usložnjavao svoju građu ne vodeći računa o prirodnim i ekonomskim zakonima. Po prirodnim zakonima sistem koji se ne obogaćuje novim sadržajima gubi kohezivnost i raslojava se na delove koji nemaju međusobnu konekciju. Tim činom sitem ulazi u stanje entropije i dezintgriše se u više sistema sa socijalno nefunksionalnim podsistemima. Zbog toga je Srbija postala neprirodna organizacija sa prividnim prerogativima države koji su korišćeni parcijalno, po potrebi uticajnih grupa ili pojedinaca. Prema ličnim utilitarnim principima uticajne grupe i pojedinci kreirali su ekonomske i socijalne zakone. Političke partije su između sebe podelile državu a njihovi čelnici su proširili sopstvene uticaje na sve sfere života. Partijska pripadnost i poslušnost su postale visoko valorizovane i omogućavale njihovim nosiocima socijalnu i materijalnu sigurnost. Pod partijskim okriljem odvijao se i odvija se život čiji sadržaj ima potpuno drugačiju dinamiku od onog koji žive građani koje partijska mreža nije prekrila.
Raslojena i haotična država
Tako raslojena i haotična država je dočekala dobru vest iz Brisela koja suštinski nema nikakvog značenja za građane dok ne dobiju državu koja bi funkcionisala na vladavini prava a ne na vladavini patijskih vođa.
Da bi odgovorila brojnim zadacima koji su postavili čelnici Evropske unije društvena elita Srbije treba da redukuje i ograniči sopstvene privilegije i ispravi brojne socijalne devijantnosti koje su nastale kao posledica njihove nestručnosti, nezainteresovanosti, bahatosti i javašluka. Dosadašnje reforme koje su sproveli pokazale su se potpuno neefikasne jer su sprovedene uz pokušaje da sve ostane isto samo da izgleda drugačije.
Alhemijske eksperimente nastavili su i posle odluke Brisela da Srbiji dodeli status kandidata raspisivanjem lokalnih izbora na Kosovu. Predsednica parlamenta se pozvala na rezoluciju 1244 na osnovu koje je donela odluku, dok su evropski zvaničnici stavili primedbu da upravo na osnovu navedene rezolucije ne mogu da se sprovedu izborne radnje u „ južnoj srpskoj pokrajini“ kako još uvek zvaničnici nominalno određuju ovaj geografski pojam.
Postavljene zadatke Evropske unije srpske vlasti treba da obave baš u ovoj izbornoj godini zbog čega su čelnici Demokratkse stranke sopstvenu kampanju koncipirali na „dobroj vesti“ iz Brisela, nagoveštavajući bolje dane za Srbiju i njene građane ako oni ponovo dobiju priliku da organizuju vlast. Predsednik Srbije i predsednik Demokratske stranke naređuje svojim saradnicima da pobede ne izbodima jer bi u suprotnom na vlast došli ljudi „koji su kreirali devedesete“. Ovakvom izjavom predsednik pravi mentalnu egzibiciju negirajući vreme koje je kreirao zajedno sa „kreatorima iz devedesetih“ i naslanja vremenski niz na period u kome u građani verovali da znaju ko su retrogradne a ko progresivne društvene snage. On je razliku izbrisao i sada želi da je ponovo istakne. Vremenski nizovi sadrže u sebi i relativna značenja, ali konkretni učinak koji su u svakodnevici građana imali predsedesnik i njegovi saradnici iz devedesetih ne može da se relativizuje. Zajednički su građanima obesmislili deo života i učinili da izgube nadu da će ikada živeti osmišljenije i mirnije.
„Dobru vest“ iz Brisela poništava loša - devedesete još uvek traju.
  Dragica Stanojlović
 
Bolji život samo u ekspozeu premijera
1. -30. 04. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012