|
|
|
 |
 |
| |
 |
|
Dobru vest
iz Brisela poništava loša – devedesete
još uvek traju
Prećutkivanje
kao način komunikacije
Pred
anomičnim sistemom i devastiranim
institucijama novoizabrani narodni
predstavnici su čvrsto zatvorili oči
i zakoračili ka onima protiv kojih
su se borili. Nije sprovedena lustracija,
nisu otvoreni dosijei...
Posle vesti iz Brisela da je Srbija
dobila status kandidata političari
iz vladajućeg establišmenta su slavodobitno
izjavljivali da je to istorijski događaj
za Srbiju i veoma dobra vest za građane.
Opozicija je, kako dolikuje protivnicima
vladajuće većine bila kritički raspoložena
pa su njeni lideri davali izjave koje
su se kretale od primedbi da se suviše
kasnilo do potpune negacije značaja
ovog događaja. Građani su ćutali.
Nije bilo automobilskih povorki po
ulicama, ni buke sirena, ni spontanih
okupljanja sa transparentima podrške
uz mahanje državnim zastavama. Samo
ćutanje, kao da se vest iz Brisela
uopšte ne odnosi na njih. Poruku prenetu
ćutanjem ljudi na vlasti nikada nisu
razumeli, ili nisu želeli da se njome
bave, što se i ovoga puta dogodilo.
Dok građani ćute, ljudi na vlasti
pokušavju da prećute, da je uz podršku
kandidaturi iz Brisela stiglo niz
primedbi na dosadašnje, navodno, uspešne
reforme i nezavršene poslove koje
treba obaviti do početka pregovora
sa oko prijema države u članstvo Evropske
unije.
Prećutkivanje ili polovično informisanje
je osnovni način sa kojim izabrani
predstavnici građana komuniciraju.
Država kao najviši organizovani sistem
je izgubila svoju integrativnu funkciju,
što je neminovno dovelo da svi podsistemi
dođu u stanje dezintegracije.
Istorijska šansa koju je Srbija imala
raspukla se kao mehur od sapunice
jer su ljudi koji su deklarativno
preuzeli odgovornost da postave temelje
novom državnom sitemu, otkrili kako
vlast otvara vrata za neslućene mogućnosti
ličnog prosperiteta. Dilemu da li
da se poduhvate mukotrpnog, dugotrajnog,
neizvesnog i opasnog posla demontiranja
bivšeg sitema ili da se ugrade u već
postojeći, razrešili su lako, opredeljujući
se za izvesniji i već trasiran put.
Takva opredeljenja su ih usmerili
na direktne veze sa ljudima koji su
držali ključne poluge u postojećerm
državnom sistemu. On je funkcionisao
oslanjajući se na državne institucije
ogrezle u korupciju, ličnosti sa kapitalom
stečenim u smutnim vremenima u kojima
je sve bilo dozvoljeno i oružane formacije
pod direktnom kontrolom nekolicine
ljudi iz državnog vrha. Postojali
su zakoni ali su postojali i ljudi
na koje se nisu odnosili, postojali
su državni sistemi, ali su služili
zaštiti interesa etablirane manjine,
postojala je privreda koje nije funkcionisala
po ekonosmskim već po interesnim principima
političkih i njima nadređenih „nevidljivih“
kreatora patološkog društvenog stanja.
Pred anomičnim sistemom i devastiranim
institucijama novoizabrani narodni predstavnici
su
|
čvrsto zatvorili
oči i zakoračili ka onima protiv
kojih su se borili. Nije sprovedena
lustracija, nisu otvoreni dosijei,
nije izvršena privatizacija
koja bi obezbedila ekonomski
napredak, nije pronađen novac
nezakonito prenet na račune
ondašnjih značajnih ljudi, nije
urađena restitucija. Sistem
je ostao isti, a novi ljudi
su prihvatili njegovu dinamiku
i vrednosne simbole. Stvoren
je monstruozni organizam od
bivših upropastitelja države
i verbalno deklarisanih demokrata
koji je nastavio centrifugalno
delovanje i sistemsku
|
|
|
|
Milan
Jakšić, Granica,
akril na kartonu, 2010.
|
 |
razgradnju svih državnih činilaca. Manjina
etablirana u državnim institucijama
odvojila se od većine koja ih je izabrala
i nastavila da funkcioniše kao parazitski
organizam koji se uvećavao i usložnjavao
svoju građu ne vodeći računa o prirodnim
i ekonomskim zakonima. Po prirodnim
zakonima sistem koji se ne obogaćuje
novim sadržajima gubi kohezivnost i
raslojava se na delove koji nemaju međusobnu
konekciju. Tim činom sitem ulazi u stanje
entropije i dezintgriše se u više sistema
sa socijalno nefunksionalnim podsistemima.
Zbog toga je Srbija postala neprirodna
organizacija sa prividnim prerogativima
države koji su korišćeni parcijalno,
po potrebi uticajnih grupa ili pojedinaca.
Prema ličnim utilitarnim principima
uticajne grupe i pojedinci kreirali
su ekonomske i socijalne zakone. Političke
partije su između sebe podelile državu
a njihovi čelnici su proširili sopstvene
uticaje na sve sfere života. Partijska
pripadnost i poslušnost su postale visoko
valorizovane i omogućavale njihovim
nosiocima socijalnu i materijalnu sigurnost.
Pod partijskim okriljem odvijao se i
odvija se život čiji sadržaj ima potpuno
drugačiju dinamiku od onog koji žive
građani koje partijska mreža nije prekrila.
Raslojena
i haotična država
Tako raslojena i haotična država
je dočekala dobru vest iz Brisela koja
suštinski nema nikakvog značenja za
građane dok ne dobiju državu koja bi
funkcionisala na vladavini prava a ne
na vladavini patijskih vođa.
Da bi odgovorila brojnim zadacima koji
su postavili čelnici Evropske unije
društvena elita Srbije treba da redukuje
i ograniči sopstvene privilegije i ispravi
brojne socijalne devijantnosti koje
su nastale kao posledica njihove nestručnosti,
nezainteresovanosti, bahatosti i javašluka.
Dosadašnje reforme koje su sproveli
pokazale su se potpuno neefikasne jer
su sprovedene uz pokušaje da sve ostane
isto samo da izgleda drugačije.
Alhemijske eksperimente nastavili su
i posle odluke Brisela da Srbiji dodeli
status kandidata raspisivanjem lokalnih
izbora na Kosovu. Predsednica parlamenta
se pozvala na rezoluciju 1244 na osnovu
koje je donela odluku, dok su evropski
zvaničnici stavili primedbu da upravo
na osnovu navedene rezolucije ne mogu
da se sprovedu izborne radnje u „ južnoj
srpskoj pokrajini“ kako još uvek zvaničnici
nominalno određuju ovaj geografski pojam.
Postavljene zadatke Evropske unije srpske
vlasti treba da obave baš u ovoj izbornoj
godini zbog čega su čelnici Demokratkse
stranke sopstvenu kampanju koncipirali
na „dobroj vesti“ iz Brisela, nagoveštavajući
bolje dane za Srbiju i njene građane
ako oni ponovo dobiju priliku da organizuju
vlast. Predsednik Srbije i predsednik
Demokratske stranke naređuje svojim
saradnicima da pobede ne izbodima jer
bi u suprotnom na vlast došli ljudi
„koji su kreirali devedesete“. Ovakvom
izjavom predsednik pravi mentalnu egzibiciju
negirajući vreme koje je kreirao zajedno
sa „kreatorima iz devedesetih“ i naslanja
vremenski niz na period u kome u građani
verovali da znaju ko su retrogradne
a ko progresivne društvene snage. On
je razliku izbrisao i sada želi da je
ponovo istakne. Vremenski nizovi sadrže
u sebi i relativna značenja, ali konkretni
učinak koji su u svakodnevici građana
imali predsedesnik i njegovi saradnici
iz devedesetih ne može da se relativizuje.
Zajednički su građanima obesmislili
deo života i učinili da izgube nadu
da će ikada živeti osmišljenije i mirnije.
„Dobru vest“ iz Brisela poništava loša
- devedesete još uvek traju.
 |
| |
Dragica Stanojlović |
 |
|
 |
| |
| | | | | |