Kao takav on propovjeda neka svoja prava i građanske slobode ala Ždanov ili Gebels i prvo zabranjuje građanima RS da vide svjetski, a naš, film Grbavica sjajne Jasmile Žbanić, koji je pobrao sve filmske nagrade. Ne zna Vladimir da film Grbavica ne znači geografski pojam naselja Grbavica, u Sarajevu, već prositiče iz riječi grba kojom je djevojka, koja rodi vanbračno dijete, zauvijek obilježena kao kurva i nosi tu grbu na sebi. I uskrati Srpski Ždanov taj film građanima RS. Nije reagovala ni jedna ni stranka ni partija u RS protiv primiti-vizma, nacional-šovinizma i neofašizma izvjesnog Ljevara. Nastavi taj Vladimir, ohrabren što ga istomišljenici podržavaju, svoje nekulturno djelovanje u kulturi. Kaže da on ima jedini pravo na to, a njegovo je pravo, po svim demokratskim odrednicama, samo dotle dok ne narušava pravo drugog. I ukinu taj Vladimir, pravo građanima RS da gledaju film Andželine Džoli „U zemlji krvi i meda" /zemlja: Balkan, BAL-MED, KAN-KRV/ te, između ostalog izjavi: „...a odaću vam tajnu, splet okolnosti je takav da sam ja jedini distributer za ovaj film u RS. Ono što ja odredim da će se prikazivati tako će i biti i u ostalim gradovima...", zaključuje Ljevar, /Blic, 6.2.2012./. Tako Ljevar ugrozi prava i ljudske slobode većine građana RS.
Na Vladimirov neofašizam i ždanovizam nije reagovala nijedna stranka ni partija u RS, a ubiše se od lajanja o demokratiji i ljudskim pravima. Da je Vladimir pročitao ekskluzivni intervju Andželine Džoli dat najsrpskijem listu Politika, možda bi nešto naučio i o filmu, i o kulturi, i o demokratiji, ali nije. Ne vrijedi gluvome govoriti, a slijepom namigivati.
Moja poruka Vladimiru Ljevaru i njegovim partijama i strankama koje to ne osuđuju je: Vi hoćete, koliko se sjećam, propisati šta ću da osjećam.