|
|
|
 |
 |
| |
 |
|
Kad se ljudska
prava pretvore u svoju suprotnost
Čuvaj
se pedofila
„Služba
za borbu protiv organizovanog kriminala,
u nastavku akcije "Armagedon",
uhapsila je S.M. (1984) iz Bečeja,
zbog postojanja osnova sumnje da je
počinio krivično delo prikazivanja,
pribavljanja i posedovanja pornografskog
materijala i iskorišćavanja maloletnog
lica za pornografiju.”
Ako već ambiciozni planovi ekspanzije
industrijske zone (čije bi neonske
instalacije nadomestile nepostojeću
javnu rasvetu) nisu Bečeju obezbedili
status urbane sredine, jedna druga
okolnost – manje, doduše, prestižna
– učinila je da Bečej zacementira
svoju urbanost: naše ulice, haustori
i šetališta iznedrili su pravog pravcatog
PEDOFILA. Svog, dakle, prvog zvaničnog
– s uverenje overenim u sudu – odraslog
stanovnika seksualno sklonog prema
deci istog ili suprotnog pola tj.
PEDOFILA! Neće biti da se ama baš
ništa znatnije i pamtljivije nije
zbilo za mandata aktuelne vlasti:
iz naše anemične naseobine izrastao
je grad! Malo li je?! Sada, međutim,
treba pametno odigrati. Potrebno je
osmisliti S.M-ov tzv. zločinački autorski
potpis – recimo „dâ svilenu bonu,
pa siluje“. Otud predlažem da ga nazovemo
Bečejski bombondžija (simpatično je,
a i upućuje na prevarnu slatko-gorku
taktiku izopačene PEDOFILSKE psihe)
i tako preduhitrimo druge urbane centre,
takođe PEDOFILIJOM utemeljene, poput
Čantavira, Srbobrana, Bačke Palanke,
Bačkog Petrovca (u kojima su u poslednjih
godinu-dve zabeležene pojave PEDOFILIJE),
u tzv. ikonografisanju svojih zločinačkih
umova i uspešnom ubeđivanju svojih
stanovnika da su građani, a ne palančani
ili, čak, seljani, makar im cipele
tonule u kaljugu na nekoliko kvartova
od centra ili se spoticali noću ulicama
bez javne rasvete.
„Urbano“ je
biti paranoičan
Eto Bečeja koji se prepoznaje na
regionalnoj mapi (makar i PEDOFILSKOJ)!
Eto međunarodnih kontakata i novčanih
transakcija (preko PEDOFILSKIH foruma
na internetu)! Eto internacionalne
asocijacije pedoljubivih gradova –
IAPG!
„Urbano“ je biti paranoičan. Ne
uzimaj svilene bombone od nepoznatih
ubalavljenih pokvarenjaka! Budite
oprezni kada Deda Mraz posedne Vaše
detence u krilo i zapita ga da li
je bilo dobro i slušalo mamu i tatu
(posebno obratiti pažnju na eventualna
meškoljenja ispod crvenog ogrtača);
brižljivo nadzirite pedijatrove dodire:
da li su dovoljno profesionalno-hladni,
bez uzbuđenja; takođe, rasterajte
sve sumnjivce koji se motaju oko dečijih
igrališta i dvorišta škola i zabavišta
(sumnjivac je svaka odrasla osoba
u mantilu, s rukama duboko u džepovima).
Izvršite građansko hapšenje ili smesta
prijavite odraslog muškarca koji pomiluje
njemu nepoznatu devojčicu po kosi
ili je pohvali da je simpatična (s
tim u vezi, redovno zapitkivati svoju
decu da li su dirana, da li je bilo
prodiranja – a s obzirom na stalno
objavljivane stravične procente zlostavljane
dece). Ne budite naivni, vaše
je dete najverovatnije već silovano!
Roditelji koji na društvenim mrežama
objavljuju fotografije svoje nasmejane
dečice, posebno one s letovanja i
brčkanja s patkicom u kadi, postaju
deo PEDOFILSKOG lanca i treba ih podvrgnuti
oštrom policijsko-psihijatrijskom
isleđivanju – oni ne samo da nude
duševnu hranu PEDOFILU, već može biti
i sami imaju latentnih PEDOFILSKIH
pobuda. Suvišno je isticati da je
potrebno brižljivo rasturati nudističke
porodice – roditelje u aps/bolnicu,
a decu u starateljske porodice da
se spase što se spasti može. Građani
Bečeja, đavo je odneo šalu! PEDOFILI
su među nama!
Šta, međutim, ako naš sugrađanin
S.M. zapravo nije PEDOFIL?
Šta ako je S.M. najobičniji heteroseksualni
diler koji PEDOFILIMA tek „valja robu“?
Trudi se da prepoznaš PEDOFILA (po
zakrvavljenim beonjačama, nervoznim
trzajima glave, zadahu užeglog semena)!
Zar to neće biti pogubno po (teško izvojevani)
urbanitet Bečeja? Ukoliko S.M. naprosto
uskogrudo i sitnosopstvenički razvija
biznis snimcima koji ga uopšte intimno
|
ne dotiču,
kojima nije ganut, koji ga ne
teraju na dahtanje, da se zarumeni
u licu i otkopča pantalone –
šta tada? Koga ćemo tada podvrgavati
mržnji i zgražavanju? Preko
čijih zločinačko-perverznjačkih
pleća ćemo afirmisati sopstvenu
seksualnu ortodoksnost i moralnu
superiornost (na tragu licemernog
zatvorskog morala gde, recimo,
silovatelji postaju žrtve „pravdoljubivog“
progona od strane hladnokrvnih
ubica, razbojnika i njima sličnih).
Pri tom, medijsko pujdanje naroda
na PEDOFILE – neopravdanim navođenjem
gnusnih detalja, bespravnim
otkrivanjem
|
|
|
|
Milan
Jakšić, Granica,
suva igla, 2009.
|
 |
identiteta PEDOFILA i njihovih žrtava,
kršenjem pretpostavke nevinosti osumnjičenog
– država revnosno podržava, stvarajući
od PEDOFILA danas najomraženiji soj
ljudi (iako u Bečeju i čitavoj Srbiji
ima, recimo, toliko pojedinaca koji
su u prethodnim ratovima takoreći zubima
klali, a što nikoga posebno ne uznemirava).
Da li to znači da je Bečej tako brzo
izgubio prestižni status grada? Znači
li to da više nismo građani već palančani
ili, još gore, seljaci – budući da palanka
(duh palanke) odbija da se suoči sa
problemom, da razmotri sve nejasnosti,
sve pojedinosti ove kontroverzne teme.
Palanački duh sa zgražavanjem odbija
da misli pitanja dugoročne strategije
za prevenciju i suzbijanje PEDOFILIJE,
a koja pri tom neće podrazumevati kršenje
ljudskih prava, izbegava da promišlja
pitanje primerenih oblika kažnjavanja
i lečenja osuđenih pedofila, itd. O
svemu tome palančanin ne želi ništa
da zna. Za palančanina PEDOFILI su prosta
stvar – oni su ovaploćenje čistog zla
i treba ih prognati iz palanke (s onu
stranu brda tj. u Ameriku i zapadnu
Evropu odakle pedofilija i potiče),
ako ne i uništiti.
Šta naše gradove
čini palankom?
Međutim, PEDOFIL je seksualni zlostavljač
deteta, ali i onaj ko samo fantazira
o deci, bez namere „da ostvari svoje
snove“. Nije, dakle, svaki PEDOFIL kriminalac!
Premda s fantazijom i nagonima PEDOFILA
treba biti na oprezu (kako to učiniti
– posebno je i vrlo problematično pravno-psihološko-filozofsko
pitanje), samu fantaziju ne smemo kriminalizovati.
– Naravno, onaj ko skida materijal dečije
pornografije sa interneta, naročito
ukoliko za to daje novac, podstiče seksualnu
eksploataciju dece i tako uzima učešće
u gadnom zlodelu. Takođe, PEDOFIL je
onaj ko seksualno fantazira o odojčadi
ili zabavištancima, ali i onaj ko razmišlja
o seksualno posve oformljenoj 17-godišnjakinji.
PEDOFIL, dakle, ne mora biti nikakav
zločinački monstrum – naprotiv, može
biti običan
porodični čovek bez ikakvog realnog
PEDOFILSKOG iskustva, ali koji katkad
fantazira o seksualnom kontaktu s decom
(što ga, dakako, ne amnestira od našeg
eventualnog zgražavanja).
Da li to znači, ponovo ću zapitati,
da je Bečej izgubio prestižni status
grada? Ne – budući da ga sa pojavom
ordiniranja prvog zvaničnog bečejskog
PEDOFILA, našeg Bečejskog bombondžije,
nije uistinu ni zadobio! Ne čine, u
prvom redu, cipele u kaljuzi i ulice
bez rasvete od Bečeja, Srbobrana, Čantavira
i drugih pedofilskih prestonica palanku.
Palankom ih čini palanački pristup svemu
što je drugačije i nepoznato (a od toga,
očito je, ni sam Beograd nije imun!)
– makar se radilo o pojavi tako opakoj
i gnusnoj kao što je pedofilija. Otud
ni čitave čete pedofila, trboseka, davitelja
ne bi od Bečeja uspele načiniti grad.
Jer nije urbano biti paranoičan i lakom
na stigmatizaciju i linč – već sasvim
palanački.
 |
| |
Ivan Kovač |
 |
|
 |
| |
| | | | | |