
Treći put za protekle tri godine, po istom scenariju, vlast je zabranila održavanje jedne mirne šetnje grupe građana u Beogradu. Kao razlog navedena je bezbednost potencijalnih učesnika, policije i svih građana glavnog grada.
Ko se ne bi ustrašio od ovakvog obrazloženja policijske zabrane u XXI veku u zemlji koja tobože hoće evropsku perspektivu, kad ne bi znao da se radi šetnji gej populacije odnosno tzv. paradi ponosa?
Ovako, reč je o marginalnoj, manjinskoj i po balkanskim merilima "ogavnoj" grupaciji, odnosno "crnoj da crnja ne može biti" (Irinej, patrijarh SPC), i najšira demokratska javnost Srbije, uz određeno negodovanje jednog dela nevladinog sektora i slobodnomislećih intelektualaca, preći će mirno preko te zabrane. A ne bi smela. Jer zabrana je načelno gledano negacije slobode. Čovekova sloboda i prava su ograničena jedino istim takvim slobodama i pravima drugih ljudi. Ona su jednako i sastavna komponenta čovekovog bića i kulturna tekovina. A građani Srbije koji sebe osećaju drukčijima ne čine ništa da povrede tuđa prava i slobode. Danas je zabranjena gej parada, sutra bi pod istim obrazloženjem mogao biti zabranjen skup siromašnih i socijalno ugroženih.
Pravo pitanje se zapravo sastoji u ovome: zašto je "ugrožena bezbednost učesnika gej parade, policije i građana Beograda"?
Od odgovora na ovo pitanje zavisiće dalji demokratski razvoj srbijanskog društva