Početna stana
 
 
 
   

Pismo iz Bosne i Hercegovine
Šta je uzrok sve češćih unutar i međustranačkih trvenja?

Raskoli – alibi za promašaje!

Gdje su uzroci razdora u strankama, koje se – po pravilu – dešavaju po istoj matrici? U svim raskolima, osnovni uzrok je uglavnom grčevita borba za apsolutnom dominacijom nadmenih lidera. Takav status im omogućava da feudalnim manirima raspolažu javnim dobrima.

Unutar i između bosansko-hercegovačkih elita, posljednjih mjeseci, vlada prilična konfuzija. U strankama se javljaju pučevi, a između stranaka „pucaju“ koalicioni dogovori, ili se prijeti raskidima istih. Nekad se bure stišaju, ali neke i traju.
            Slavica Josipović predsjednica Županijskog (regionalnog) odbora HDZ 1990, te Rudo  Vidović član užeg vođstva iste stranke nedavno su podnjeli ostavke na sve funkcije. Brže-bolje reagovao je predsjednik stranke Martin Raguž, pa su pomenuti promijenili mišljenje. Iz šturih informacija ponuđenih javnosti, dalo se zaključiti da su ostavke bile upozorenje na pokušaj nekih struja u stranci, da mimo statuta, praktično izvrše puč u stranačkom Odboru na čijem je čelu Josipovićeva.
            U vrhu Socijaldemokratske unije (stranka koju su formirali oponenti iz SDP-a o.a.) već duže traje sukob, a ovih dana eskalira, između klana kojeg predvodi aktuelni predsjednik Nermin Pećanac, te grupe aktivista koje predvodi Miro Lazović.     
            Borba za prevlast u SDA, dugo tinja između Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića. Borba se često vodi u „bazama“, pa dolazi do previranja u regionalnim i opštinskim odborima. Protiv lokalnog predsjednika u Tuzli je skoro pisana peticija protiv, a u Banovićima je „puč“ uspio i nakon toga smijenjen je i načelnik Općine, koji je izgubio podršku u vlastitoj stranci. Po mnogim analizama to su refleksije trvenja u vrhu stranke.
            Ovih dana se čulo da su se četiri poslanika Stranke za BiH u Kantonu Sarajevo, sami ponudili Željku Komšiću, odnosno njegovoj Demokratskoj fronti.
            Savez za bolju budućnost (SBB) na državnom nivou je u koaliciji sa SDP-om. Nedavno su najavljivali raskida sa esdepeovcima. Nakon nekih „domunđavanja“ lidera, priče o raskidu su prestale.
            Lider HDZ-a Dragan Čović ne spori da im je jedini pravi koalicioni partner SNSD, odnosno Milorad Dodik. Inače i HDZ često mijenja koalicione partnere, čak i na uštrb nekih stranaka sa hrvatskim predznakom. Sve „ljubavi“ zavise od  interesa vođstva.
            Pečat aktuelnim potresima u koalicijama daje sukob SNSD-a, odnosno Milorada Dodika sa SDS-om i PDP-om. Dodik je zatražio smjenu ministra Mirka Šarovića vanjske trgovine na državnom nivou, potom još nekih manje rangiranih funkcionera. Lista – za Dodika nepoželjnih - se širi. Trenutno se zaustavila na Ognjenu Tadiću, predsjedavajućem Kluba srpskih poslanika u Domu naroda BiH. Mladen Bosić, lider SDS-a je obznanio da je okončana koalicija sa Dodikom na državnom nivou. PDP ne podržava Dodika, pa je i ova stranka došla u njegovu nemilost. Praktično, što ima aktivne opozicije u RS-u, došlo je „pod udar“ Dodika, koji inače „vedri i oblači“ u RS-u. Čak i SNSD u svom imenu ima dodatak – Milorad Dodik. Raskol još traje. Konačne posljedice znače se uskoro, jer se o Dodikvim zahtjevima za smjenu mora izjasniti Parlament BiH
            Gdje su uzroci razdora u strankama, koje se – po pravilu – dešavaju po istoj matrici?
 U svim raskolima, osnovni uzrok je uglavnom grčevita borba za apsolutnom dominacijom nadmenih lidera. Takav status im omogućava da feudaalnim manirima raspolažu javnim dobrima. Sve dok su „neprikosnoveni“ oni dodjeljuju feude u vidu fotelja, što poslušnima nudi ekonomsku sigurnost, kako u relativno dobrim plaćama i drugim oblicima primanja, tako i izgledne šanse da dodatno pune džepove u raznim korupcionim aranžmanima, koji su postali pravilo u BiH.
            Jedan od bitnih razloga razdora je u traženju alibija za katastrofalnu ekonomsko-političku situaciju u državi, entitetima, kantonima, opštinama... Svaki klan – unutarstranački, ili međustranački – nakon razdora, krivicu za bosanski „pakao“, ili njen najveći dio, po pravilu prebacuje na dojučerašnje partnere. U aktuelnom razilaženju, lideri SDS-a i PDP-a – Mladen Bosić i Mladen Ivanić – upravo potežu taj argument, tvrdeći da Milorad Dodik u sukobu s ove dvije stranke traži alibi za katastrofalno stanje u RS-u. Nadalje tvrde da „proizvodnjom raskola“ želi da odvrati pažnju javnosti za ekonomski kolaps RS i mnogobrojne promašaje koje je napravio tokom posljednjih skoro deset godina apsolutnog vladanja ovim entitetom.
Traženje alibija za ekonomsko-političke promašaje i katastrofalno stanje u cijeloj državi liderima je veoma važno zbog mnogih razloga, ali dva su trenutno „vruća“. U oktobru vladajući BH „feudalci“ idu na „raport“ kod lidera EU. Tamo trebaju „položiti račune“ za neispunjena obećanja o provođenju presude u slučaju „Sejdić-Finci“, te neusvajanje seta zakona na putu prema NATO-u i evropskim integracijama. Zbog toga BiH dolazi u sve veću izolaciju, te ostaje bez raznih vidova pomoći iz EU, bez čega država i entiteti skoro da više ne mogu zaustaviti klizanje prema ekonomskom ponoru.
Manirom vještih manipulatora neodgovorni naciokratski lideri u raskolim traže i alibi za efektniju predizbornu kampanju, za izbore 2014. godine. Kampanja je praktično već počela. U njoj će morati naći „krivca“ što je BiH – po ocjeni većine svjetskih agencija - najkorumpiranija država u Evropi, što je u njoj 44 posto, ili 540.000 nezaposlenih. Što – prema validnim procjenama – u BiH oko 23 posto radnika radi „na crno“, jer ne rade nadležne državne institucije. Što je ovdje prosječna plaća oko 830 maraka, a Sindikat tvrdi da „mjesečna korpa“ košta 1.800 maraka. Što je javni dug države – na kraju 2012. iznosio 10,4 milijardi, od čega je vanjski - 7,13 milijardi maraka, čija je polovina „nestala“ u javnoj potrošnji ogromne administracije, a samo polovina u infrastrukturnim projektima. Dug i dalje raste, a siromaštvo „raje“ se širi geometrijskom progresijom.
Raskoli neodgovornim naciokratskim liderima vjerovatno će služiti da sve svoje promašaje zastrašenim građanima predstave kao slabosti „drugih“ i ponovo im još žešće zajaše na grbaču.          

            Nacionalizam kao sredstvo manipulacije je u drugom planu. U prvom je ogoljela borba za vlast i harčenje javne imovine.

Vehid Jahić
     
01.10 - 31.10.2013.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2013