Politička psihoza i neka vrsta
gotovo eshatološkog iščekivanja koja traje bezmalo
dva meseca nakon predsedničkih i parlamentarnih
izbora, lagano se smiruje: gotovo je izvesno da
će novu srpsku vladu formirati SPS i SNS. Novi
ministri će, kažu, zauzeti svoja mesta najdalje
do sredine jula. Tako ćemo
nakon predsednika republike, promovisanog
četničkog vojvode, dobiti i vladu čiji će premijer
biti nekadašnji Miloševićev glasnogovornik i koja
će značiti definitivno razaranje poslednjih ostataka
petooktobarskih tekovina.
Želja da se nešto smisleno učini odavno se raspršila
od silnog čekanja i odugovlačenja. Za nešto više
od decenije nestao je emancipatorski društveni polet
kao pouzdani bedem demokratije i slobode nasuprot
histeriji nacionalističke mržnje i šovenske patologije.
Bez tog bedema stvari postaju znatno komplikovanije
naročito u atmosferi političkih strasti i ideološke
konfuzije koje su odlike današnje Srbije.
Zabrinjava i dinamika društvenog zaborava, odnosno
'kratkog pamćenja' užasa devedesetih godina, još
više brine opšti interpretativni okvir srpskog nacionalističkog
diskursa koji protekle događaje svodi na uprošćene
mitske arhetipove, a učinjene zločine prema drugim
narodima negira i potiskuje iz kolektivnog sećanja.
Drugo veliko iščekivanje je počelo: hoće li nova
vlast prigrliti iluziju stvarnosti ili će se sa
njom ozbiljno suočiti i pokušati da je menja. Interes
Srbije je, bez sumnje, ovo potonje.
Z. M.
Svaštalice Ja sam nacionalista, a Boris Tadić i Tomislav
Nikolić su evrofanatici – Ivica
Dačić Trebinjci su me razočarali. Sramota, ne
daju kamen za gradnju Andrićevog grada, sa ostataka
tvrđave koju su gradili turski i austrijski okupatori
– Emir Kusturica
Sad se vidi ko je vjera a ko je nevjera – Vuk
Drašković