Početna stana
 
 
 
   

Daleko je Los Kabos

Krizu je moguće prevazići

Nedavno se u meksičkom letovalištu Los Kabos završilo okupljanje šefova država i predsednika vlada 20 ekonomski najmoćnijih zemalja, poznatijih pod imenom Grupa 20. U središtu pažnje ovog okupljanja našli su se državni dugovi, bankarska kriza u evro zoni, jačanje finansijske stabilnosti, pad i usporavanje ekonomskog rasta, visoka nezaposlenost u mnogim naprednim ekonomijama, održavanje rasta u rastućim privredama i suzbijanje protekcionizma. Dakle, pitanja koja se odnose na sve članice međunarodne zajednice i na koje je teško pružiti  zadovoljavajući odgovor. Na dnevni red svakako su uticale činjenice koje pokazuju da se privredni oporavak pokrenuo ali da se svet i dalje suočava sa visoko napetim finansijskim tržištima i fiskalnom i finansijskom neravnotežom

Dilema „štednja ili rast”, koja od početka svetske ekonomske krize uveliko zaokuplja razvijene zemlje, a u prvom redu evropsku politiku, izgleda da će se rešiti zaključkom da treba pružiti podršku i rastu i istovremenom jačanju finansijske stabilnosti. Tim putem bi se pokrenulo kvalitetno zapošljavanje, pojačala potražnja i ponovo uspostavilo poverenje a otklonile bi se negativne posledice na trgovinu, razvoj i prirodno okruženje. Da bi se to postiglo potrebno je izvesti strukturne i regulatorne reforme koje bi unapredile funkcionisanje finansijskog tržišta i učinile finansijski sistem izdržljivijim. I što je naročito važno, da se pri tome uzmu u obzir  specifični ekonomski uslovi deficitarnih zemalja. Nisu zaboravljene ni zemlje u razvoju. Za njih se traži pojačavanje napora na stvaranju odgovarajućeg ekonomskog okruženja koje obuhvata između ostalog i investiranje u infrastrukturu. Od takozvanih izrastajućih tržišta očekuje se podržavanje snažnog i održivog rasta kako bi ona pomogla globalni oporavak. U svim tim razmatranjima  nije izostavljena ni neophodnost povećanja zapošljavanja mladih ljudi. Što se tiče Evropske unije, očekuje se da će biti preduzete mere da se sačuva integritet i stabilnost evro zone i u tom cilju kompletiranje ekonomske i monetarne unije, pristupanje integrisanijoj finansijskoj arhitekturi, bankarskoj superviziji, dokapitalizaciji banaka i osiguranju bankarskih depozita. I što je od posebne važnosti, podržavaju se mere koje bi u visoko zaduženim zemljama ojačale konkurentnost boljim korišćenjem finansijskih sredstava unutar Evropske unije.

Ima li nade?
Da li posle tog sastanka treba biti optimista ili pesimista ? Kako kaže uvodnik Njujork Tajmsa, ne postoje garancije za uspeh ali promene u tonu i nekoliko važnih kompromisa dobra su osnova da se priđe većim problemima. Da li će se od strane svih učesnika
prihvaćene preporuke revnosno sprovesti u zaista složenoj ekonomskoj situaciji mnogih zemalja zavisiće od unutrašnjih političkih previranja koja su u toku. Međutim, započeti proces u Los Kabosu nije ni blizu raspleta, utvrđeni su samo neki važni orijentiri premda teško da će neko imati volje i snage da porekne njihovu vrednost ili, što je još gore, sasvim odbaci. Jer, iza njih, a to nije malo, stala je većina učesnika, a među njima SAD, Kina, Japan, Velika Britanija, Francuska, Rusija, Indija, Brazil i Italija. Verovatno, da se i pored urgentnosti, kombinacija započetih i novih rešenja neće primeniti odjednom i vrlo brzo pošto takve mere između ostalog nameću preuzimanja ogromnog finansijskog
 
Ludwik Wincenty Gadomski, 4. april 2009.
tereta kako za one koji imaju privredni rast tako i za koje je ga nemaju. Prvi, treba da opterete svoje poreske platiše kojima je inače pao kvalitet života, a drugi da preuzmu velike dužničke obaveze koje ih skoro svode na prosjački štap. Zbog takvih teškoća javlja podeljenost u Evropskoj uniji oko prihvatanja zajedničkih obveznica evro zone za pokrivanje dugova i pretvaranje Centralne evropske banke u krajnjeg zajmodavca. Otuda zahtevi sa skupa će ličiti na politiku postepenog prilagođavanja u krivulji specifičnih nacionalnih okolnosti. Imajući u vidu šta se sve u svetu neprijatno događa, dozvolimo sebi i pitanje: ako ne ideje iz Los Kabosa šta je to nešto drugo što nas približava izlasku iz začaranog kruga? Inercija prevaziđenih pogleda na ekonomiju ili očekivanje da će se sve samo od sebe rešiti?
Šta Srbija da čini?
Za Srbiju je naročito važno kako će svi ovi procesi u otklanjanju krize uticati na reformu upravljanja Evropskom unijom i uslove za članstvo. Ideje o federalizaciji Evropske unije koja je pozdravljena u Los Kabosu, koliko god zvuči konstruktivno i svrsishodno, nejasno je njeno značenje za položaj malih i ekonomski slabijih zemalja. Na primer, kako će male zemlje u takvom sistemu štititi svoje nacionalne interese ako značajno oslabe svoj suverenitet u oblastima koje se neposredno tiču kvaliteta života. Pored toga, sama federalizacija van svake sumnje pretpostavlja stvaranje političke unije a to znači duge pregovore uz otpor nekih uticajnih članica. Sasvim je neizvesno koliko će trajati ta pregovaranja i za koje vreme će to zaustaviti naš proces pristupanja Uniji. Za nas taj proces bi mogao da iznedri i nove uslove za otvaranje pristupnih pregovora i novu definiciju našeg statusa kao članice. Da to nije samo nagađanje dokazuje činjenica da se već uveliko govori o Evropi od dve brzine, to jest dve kategorije članstva. Ako tako bude, Srbija će se naći u drugoj a možda i u trećoj kategoriji o čijim posledicama možemo samo da nagađamo. Što god da se dogodi, revizija modela upravljanja u Uniji povući će logikom situaciji neke nove obaveze suštinske prirode i to upravo u za nas osetljivoj fiskalnoj oblasti i u makro ekonomskom upravljanju. Pored toga, tumačenje o podršci rastu kao obaveznom postulatu treba tek da doživi svoje praktično tumačenje prava i obaveza i utvrđivanje izvora pogotovo što će evropski novac uglavnom otići na uravnoteženje budžeta članica pred bankrotom i za dokapitalizaciju banaka. Jednom rečju: uslovi za direktne investicije biće pooštreni.
Vratimo se na Los Kabos još jednom. Svakako je bolje što je tamo u lomu raznih interesa vladajućih elita koje se nalaze na čelu moćnih država usmeravanje na rast i zaposlenost dobilo pravo građanstva makar podložno različitim tumačenjima. Bilo bi nam još gore da nije tako.
  Simeon Pobulić
 
Fransoa Oland, prava ili uzaludna nada?
1. 07. - 31. 08. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012