|
|
|
 |
 |
| |
 |
|
Daleko je Los Kabos
Krizu
je moguće prevazići
Nedavno
se u meksičkom letovalištu Los Kabos
završilo okupljanje šefova država
i predsednika vlada 20 ekonomski najmoćnijih
zemalja, poznatijih pod imenom Grupa
20. U središtu pažnje ovog okupljanja
našli su se državni dugovi, bankarska
kriza u evro zoni, jačanje finansijske
stabilnosti, pad i usporavanje ekonomskog
rasta, visoka nezaposlenost u mnogim
naprednim ekonomijama, održavanje
rasta u rastućim privredama i suzbijanje
protekcionizma. Dakle, pitanja koja
se odnose na sve članice međunarodne
zajednice i na koje je teško pružiti
zadovoljavajući odgovor. Na dnevni
red svakako su uticale činjenice koje
pokazuju da se privredni oporavak
pokrenuo ali da se svet i dalje suočava
sa visoko napetim finansijskim tržištima
i fiskalnom i finansijskom neravnotežom
Dilema „štednja ili rast”, koja od
početka svetske ekonomske krize uveliko
zaokuplja razvijene zemlje, a u prvom
redu evropsku politiku, izgleda da
će se rešiti zaključkom da treba pružiti
podršku i rastu i istovremenom jačanju
finansijske stabilnosti. Tim putem
bi se pokrenulo kvalitetno zapošljavanje,
pojačala potražnja i ponovo uspostavilo
poverenje a otklonile bi se negativne
posledice na trgovinu, razvoj i prirodno
okruženje. Da bi se to postiglo potrebno
je izvesti strukturne i regulatorne
reforme koje bi unapredile funkcionisanje
finansijskog tržišta i učinile finansijski
sistem izdržljivijim. I što je naročito
važno, da se pri tome uzmu u obzir
specifični ekonomski uslovi deficitarnih
zemalja. Nisu zaboravljene ni zemlje
u razvoju. Za njih se traži pojačavanje
napora na stvaranju odgovarajućeg
ekonomskog okruženja koje obuhvata
između ostalog i investiranje u infrastrukturu.
Od takozvanih izrastajućih tržišta
očekuje se podržavanje snažnog i održivog
rasta kako bi ona pomogla globalni
oporavak. U svim tim razmatranjima
nije izostavljena ni neophodnost povećanja
zapošljavanja mladih ljudi. Što se
tiče Evropske unije, očekuje se da
će biti preduzete mere da se sačuva
integritet i stabilnost evro zone
i u tom cilju kompletiranje ekonomske
i monetarne unije, pristupanje integrisanijoj
finansijskoj arhitekturi, bankarskoj
superviziji, dokapitalizaciji banaka
i osiguranju bankarskih depozita.
I što je od posebne važnosti, podržavaju
se mere koje bi u visoko zaduženim
zemljama ojačale konkurentnost boljim
korišćenjem finansijskih sredstava
unutar Evropske unije.
Da li posle tog sastanka treba biti
optimista ili pesimista ? Kako kaže
uvodnik Njujork Tajmsa, ne postoje garancije
za uspeh ali promene u tonu i nekoliko
važnih kompromisa dobra su osnova da
se priđe većim problemima. Da li će
se od strane svih učesnika
|
prihvaćene
preporuke revnosno sprovesti
u zaista složenoj ekonomskoj
situaciji mnogih zemalja zavisiće
od unutrašnjih političkih previranja
koja su u toku. Međutim, započeti
proces u Los Kabosu nije ni
blizu raspleta, utvrđeni su
samo neki važni orijentiri premda
teško da će neko imati volje
i snage da porekne njihovu vrednost
ili, što je još gore, sasvim
odbaci. Jer, iza njih, a to
nije malo, stala je većina učesnika,
a među njima SAD, Kina, Japan,
Velika Britanija, Francuska,
Rusija, Indija, Brazil i Italija.
Verovatno, da se i pored urgentnosti,
kombinacija započetih i novih
rešenja neće primeniti odjednom
i vrlo brzo pošto takve mere
između ostalog nameću preuzimanja
ogromnog finansijskog
|
|
|
|
Ludwik
Wincenty Gadomski, 4.
april 2009.
|
 |
tereta kako za one koji imaju privredni
rast tako i za koje je ga nemaju. Prvi,
treba da opterete svoje poreske platiše
kojima je inače pao kvalitet života,
a drugi da preuzmu velike dužničke obaveze
koje ih skoro svode na prosjački štap.
Zbog takvih teškoća javlja podeljenost
u Evropskoj uniji oko prihvatanja zajedničkih
obveznica evro zone za pokrivanje dugova
i pretvaranje Centralne evropske banke
u krajnjeg zajmodavca. Otuda zahtevi
sa skupa će ličiti na politiku postepenog
prilagođavanja u krivulji specifičnih
nacionalnih okolnosti. Imajući u vidu
šta se sve u svetu neprijatno događa,
dozvolimo sebi i pitanje: ako ne ideje
iz Los Kabosa šta je to nešto drugo
što nas približava izlasku iz začaranog
kruga? Inercija prevaziđenih pogleda
na ekonomiju ili očekivanje da će se
sve samo od sebe rešiti?
Za Srbiju je naročito važno kako
će svi ovi procesi u otklanjanju krize
uticati na reformu upravljanja Evropskom
unijom i uslove za članstvo. Ideje o
federalizaciji Evropske unije koja je
pozdravljena u Los Kabosu, koliko god
zvuči konstruktivno i svrsishodno, nejasno
je njeno značenje za položaj malih i
ekonomski slabijih zemalja. Na primer,
kako će male zemlje u takvom sistemu
štititi svoje nacionalne interese ako
značajno oslabe svoj suverenitet u oblastima
koje se neposredno tiču kvaliteta života.
Pored toga, sama federalizacija van
svake sumnje pretpostavlja stvaranje
političke unije a to znači duge pregovore
uz otpor nekih uticajnih članica. Sasvim
je neizvesno koliko će trajati ta pregovaranja
i za koje vreme će to zaustaviti naš
proces pristupanja Uniji. Za nas taj
proces bi mogao da iznedri i nove uslove
za otvaranje pristupnih pregovora i
novu definiciju našeg statusa kao članice.
Da to nije samo nagađanje dokazuje činjenica
da se već uveliko govori o Evropi od
dve brzine, to jest dve kategorije članstva.
Ako tako bude, Srbija će se naći u drugoj
a možda i u trećoj kategoriji o čijim
posledicama možemo samo da nagađamo.
Što god da se dogodi, revizija modela
upravljanja u Uniji povući će logikom
situaciji neke nove obaveze suštinske
prirode i to upravo u za nas osetljivoj
fiskalnoj oblasti i u makro ekonomskom
upravljanju. Pored toga, tumačenje o
podršci rastu kao obaveznom postulatu
treba tek da doživi svoje praktično
tumačenje prava i obaveza i utvrđivanje
izvora pogotovo što će evropski novac
uglavnom otići na uravnoteženje budžeta
članica pred bankrotom i za dokapitalizaciju
banaka. Jednom rečju: uslovi za direktne
investicije biće pooštreni.
Vratimo se na Los Kabos još jednom.
Svakako je bolje što je tamo u lomu
raznih interesa vladajućih elita koje
se nalaze na čelu moćnih država usmeravanje
na rast i zaposlenost dobilo pravo građanstva
makar podložno različitim tumačenjima.
Bilo bi nam još gore da nije tako.
 |
| |
Simeon Pobulić |
 |
|
 |
| |
| | | | | |