Dok se roje misli o Srbima kao
nebeskom narodu, Srbija leluja između drevne imperijalne
veličine, neodređenog zbira »srpskih zemalja«
i ostataka nekada zajedničke a potom razorene
Jugoslavije.
Izgled države nije jasniji ni u žamoru »tranzicije«.
Iz tiskanja raznih vodiča na tom putu teško se
razaznaju vođe, goniči i vođeni ili gonjeni. I
sam put obavija izmaglica.
Mada se priziva metafora o »čardaku ni na nebu,
ni na zemlji«, Srbija je, ipak, nešto realno.
Kao i sam čardak – osmatračnica, puškarnica ili
»debeli lad« – ona stvarno postoji, opipljivo,
mada s mutnim temeljem i okvirom.
 |
|
N.
P. |