|
|
|
 |
 |
| |
 |
|
Stečaj
Jugoremedije: šta rade i kako žive
njeni radnici
|
Ko
iskreno i strasno ljubi Istinu,
Slobodu i Otadžbinu,
slobodan je i neustrašiv kao
Bog, a prezren i gladan kao
pas
|
|
Petar Kočić
|
U predvečerje novogodišnjeg i božićnog
slavlja, 27.12.2012., u palati Privrednog
suda u Zrenjaninu, uz učešće i interventne
čete zrenjaninske policije sa isukanim
pendrecima, slično onoj sceni kada
su radnice i radnike batinali u sopstvenoj
fabrici 2004., otvoren je stečaj nad
Jugoremedijom.
420 ljudi
na prosjačkom štapu
Otvaranje stečaja dogodilo se na
desetogodišnjicu do sada neviđene borbe
radnika i akcionara u našoj zemlji,
za pravo na rad, vlasništvo i iznad
svega, pravo na slobodno mišljenje i
delovanje. Kočićeva iskrenost i strasnost
za istinom i slobodom je neupitna, ali
da li se može voleti „otadžbina“ koja
je 420 ljudi, plus članove njihovih
porodica, od jedne od najprofitabilnijih
fabrika bacila na prosjački štap. Kakvo
je to „otadžbina“ koja posle 50 godina
rada ove fabrike ukida 30 lekova za
svoje građane. Kakva je to „otadžbina“
koja činjenjem i nečinjenjem svesno
guši jednu grupaciju ljudi koja živo
svedoči svojim delovanjem, svojom praksom,
da se nije trebalo tako neinteligentno
držati jednog prokrustovskog šablona
privatizacije, koji je za deceniju bacio
čitavo društvo na materijalni nivo bede
i siromaštva. Zato je trebalo držati
u zatvoru Zdravka Deurića i Milanu Zlokas,
u jednom montiranom procesu, oduzeti
pravo raspolaganja stanovima, koje je
porodica (žena, otac, i on) kupila pre
nego što je postao direktor, da se uz
neviđenu medijsku hajku, koja traje
godinama, moralno dezavuiše. Treba da
se u javnosti stvori alibi za gnusni
zločin, uništiti celu fabriku a ne samo
Deurića, stvoriti privid da fabrika
ide u stečaj jer ju je Deurić pokrao.
Stečaj je prilika da se anulira tužba
radnika Jugoremedije prema državi Srbiji,
i tako ona oslobodila svake odgovornosti.
O Kočićevom „prezren i gladan kao pas“.
Poslednja direktorica Jugoremedije,
fakultetski obrazovana, ekonomistkinja,
radi u Beogradu kao fizička radnica.
Bravar Dragan Vlajkov, zajedno sa svojom
kćerkom, nezaposlenom diplomiranom ekonomistkinjom,
ustaje u dva sata ujutro i rade kod
jednog privatnog pekara, kao prodavci
hleba. Jedna porodica, kao u prvobitnoj
zajednici, preživljava od lova i krivolova.
Robert Fai, čovek koga su pokušali da
usmrte na
|
spavanju,
urednik fabričkog Biltena, ubacuje
reklamne flajere jedne robne
kuće, koja mu je zakinula dosadašnje
honorare. Branka Trifković,
farmaceutski tehničar i predradnik,
radi kao pomoćna radnica u jednom
restoranu, a jedna cela porodica,
solidarno, popisuje stanje brojila
za električnu energiju po prostranom
ravničarskom Zrenjaninu. Joci
Babiću nedostaje 27.000 dinara
da bi otišao u penziju, koje
ne može nigde da uzajmi, pa
se bavi popravkom bicikala.
Jedna porodica se bavi preprodajom
proizvoda iz susedne Mađarske.
Nena Slavkov čisti tuđe kafiće.
Tibor Sel, zajedno
|
|
|
|
Milan
Konjović, Bol,
crtež. 1920.
|
 |
sa ženom i 4 dece čeka „papire“ da se
iseli u Australiju. Aleksandru Stojanoviću,
predsedniku Ravnoopravnosti, koji ima
nezaposlenu ženu i dvoje male dece,
isključena je i struja i plin, i živi,
kako kaže, kao u kamenom dobu.
Većina preživljava od penzija svojih
roditelja, tako da se krug siromaštva
proširuje na par hiljada ljudi.
Posebno je teško akcionarima Penfarme,
koja se takođe od strane države opstruira
već pune dve godine. Oni su, da bi mogli
da osnuju firmu, prodali svoje vredne
nekretnine i lične stvari, a nisu dobili
nijednu platu, kao ni radnici Jugoremedije,
već 15 meseci.
Još teže od materijalne bede, podnose
neviđenu hajku sa uvredama, ne samo
u tabloidnim medijima, u kojima umesto
stvarnih razloga za njihove teškoće,
produciraju se samo afere sa glavnim
junakom Zdravkom Deurićem. Ništa ne
može tako da zaboli kao presna laž,
da oni koji se već decenijama opiru
inerciji fatuma, da je sve kod nas trebalo
da bude kako je sada, da im se nametne
osećaj krivice za propast fabrike. Ovo
namerno ubijanje Jugoremedije i njenih
izuzetnih ljudi jeste smrt zdrave ljudske
pameti. Ko bi još dozvolio da jedno
izuzetno profitabilno preduzece, sa
lekovima od licenciranih svetskih farmaceutskih
kuća, sa obrazovanom radnom snagom,
sa 50 godina tradicije, sa sada potpuno
novom fabrikom izgrađenom od strane
radnika i malih akcionara propadne,
a da istovremeno ovakva Vlada na čelu
sa ministrom policije, izdaje novčane
garancije od nekoliko stotina miliona
evra da bi spasavali Galeniku, Hemofarm
itd. Samo je važno da nema više svedoka
iz Jugo-remedije.
Drugo ročište Privrednog suda zakazano
je 8.2.2013.g. Moguće rešenje je tzv.
reorganizacija ili bankrot. Pošto je
na čelu države čovek sa kvalifikacijama
za, „šekspirovski“, najstariji zanat
na svetu, ne treba imati nedoumice.
 |
| |
Slavko Golić |
 |
|
 |
| |
| | | | | |