Jugoremedija
tužila državu
Šteta
preko 111 miliona evra
U petak 27. aprila u medija centru održana
je konferencija za štampu na kojoj je
javnosti predočena tužba Jugoremedije
protiv države za nakandu ogrmone materijalne
štete nastale tokom nezakonite privatizacije
ove firme kao i neodgovarajućeg odnosa
države prema drastičnom upropašćavanju
imovine Jugoremedije. Šteta preko 111
miliona evra.
Jasenka Golić, pravnik Jugoremedije
i Slobodan Tomić advokat koji zastupa
Jugoremediju, prezentovali su glavne
elemente iz tužbe koju Republika donosi
u celini kao svojevrsni dokument o jednom
vremenu beščašća i jednoj državi koja
je svojim ponašanjem prema ovoj privatizaciji
odgovorna za štetu koja se procenjuje
na preko 111 miliona evra!
Najbolju ocenu te odgovornosti izneo
je sociolog Nebojša Popov iz čijeg izlaganja
prenosimo najvažnije akcente: „Pre godinu
dana razgovarali smo o nezakonitoj privatizaciji
Jugoremedije i njenim posledicama. Podsticaj
za taj razgovor nije bila samo situacija
u Jugoremediji, nego i inicijativa iz
Brisela da se ispita neuspešna privatizacija
u 24 preduzeća. Republička vlada je
izjavila da će tom pitanju pristupiti
ozbiljno, da će preduzeti sve potrebne
mere, sprovesti istragu i organizovati
suđenje. Nameravali smo da povedemo
raspravu o svim aspektima privatizacije,
ali do toga nije došlo. Stavljen je
embargo na inicijativu iz Brisela, a
dopis koji je upućen vladi čak je sklonjen
od novinara. Najveći deo medija i novinara
poštovao je embargo. Njega više nema,
ali je neizvesno da li će biti javne
rasprave, a od toga zavisi šta će biti
ubuduće. Jer nije reč samo o neposrednim
počiniocima krivičnih dela i o krivično
pravnoj odgovornosti za raspolaganje
svojinom.
Postoji i odgovornost izvršne vlasti
koja je, počev od vlade Zorana Živkovića,
preko Koštuničine do Cvetkovićeve, tolerisala
i štitila počinioce krivičnih dela.
I zakonodavna vlast snosi odgovornost
jer nije vodila računa kako se primenjuju
zakoni, što ilustruje podatak da se
Odbor za privredu Skupštine Srbije ni
jednom nije sastao.
Postoji oblik odgovornosti za raspolaganje
svojinom koju nazivamo društvenom i
istorijskom, i ona nastaje kada je su
na delu deindustrijalizacija, opadanje
proizvodnje i špekulacije. Posledica
takvih pojava su masovna nezaposlenost,
sirotinja i beda. Uz to, naporedo sa
štancovanjem bahatih vlastodržaca, nastaje
„građevinski materijal“ za totalitarne
sisteme.
Zbog toga što su na delu mahinacije,
razumna je zabrinutost za ono što će
biti nadalje u Srbiji, ali i u okruženju.
Zato intervenciju iz Brisela u vezi
sa ispitivanjem privatizacija ne treba
smatrati administrativnom i tehničkom
intervencijom u procesu pregovora o
priključivanju Evropi, nego njenom zabrinutošću
zbog društvenih procesa koji se dešavaju
u zemlji koja želi da postane njena
članica, i koje Evropa ne želi u svom
okrilju“.