U svim tzv “tranzicijskim zemljama” (bivšim socijalističkim zemljama “istočne Evrope”) trajno su prisutne rasprave o smjeru, sadržaju i posljedicama društvenog razvoja. Ali takve rasprave nisu ograničene samo na te zemlje. Tko iole prati periodiku i literaturu zna da se i u tzv. “netranzicijskim (kapitalističkim) zemljama” raspravlja o održivosti dosadašnjeg, tj. i sadašnjeg kapitalističkog društvenog uređenja s obzirom na posljedice njegova funkcioniranja (devastacija prirodne sredine, golema nezaposlenost, naročito mladih, rastuća socijalna nejednakost, zastoj u privrednom rastu i financijskim špekulacijama izazvana valutarna nestabilnost, nasilna imperijalna politika i praksa…). Po prirodi stvari ekonomija je središnja tematika tih rasprava, jer je bitna osnova spomenutih posljedica. Ukratko, svijet je u cjelini suočen s istovjetnim temeljnim problemima, ali s različitim intenzitetom u raznim zemljama.
Navedena problematika je naročito izražena u zemljama koje su početkom 1990-tih godina napustile dotadašnji (nominalno socijalistički) način ekonomskog i društvenog razvoja. Razlog je u restauraciji kapitalističkog načina proizvodnje postupkom što se opisuje izrazima “šok terapija” “posvemašnja i ubrzana privatizacija” , “uvođenje tzv. čisto tržišne ekonomije”, često i kao “uvođenje divljeg kapitalizma”.
S kakvim se ekonomskim i socijalnim posljedicama nakon dvadeset godina iskazala spomenuta restauracija u svakoj od tzv. tranzicijskih zemalja – bilo bi vrijedno istraživati, ne samo s obzirom na sadašnje stanje, nego i s obzirom na “startnu poziciju” od koje je započela restauracija, a naročito s obzirom na historijske pretpostavke i uvjete nastanka i nestanka socijalističkih zemalja. Takva istraživanja su važna za sadašnje generacije, ali i za generacije što slijede, jer su se dramatično intenzivirale negativnosti društvenog razvoja (u svim zemljama svijeta) s bitnim utjecajem na životne perspektive svakog pojedinog čovjeka, naročito mladog koji se bilo priprema za,ili neposredno ulazi u, aktivan, tj. produktivan dio života.
Pažnji našega čitaoca nudimo dva priloga o dijelu te problematike iz pera dva zaista kompetentna istraživača iz Češke, zemlje koja je svojom razvijenošću i kulturom oduvijek za nas bila od posebnog interesa. Vjerujemo da će u analizama, a naročito u upozorenjima o iskustvima, posljedicama i dilemama tranzicije u Češkoj, čitalac uočiti golemi broj istovjetnih problema s kojima se svakodnevno suočava u svojoj zemlji.
Prvi od radova (“Quo vadis homo sapiens”) dramatičan je poziv što ga Miloš Pick upućuje svakom mislećem čovjeku u svijetu. On polazi od iskustava češkog društva, ali pokazuje da nije riječ o izoliranom iskustvu jedne zemlje, ili jednoga društva, tj. jedne zajednice, nego da je riječ o fundamentalnim izazovima s kojima je suvremeni čovjek suočen posvuda u svijetu, u svim zemljama i svim društvima, a na koje izazove se mora naći ljudima , tj. ljudskom napretku primjeren odgovor – bitno različit od onoga što je danas dominantan.
Drugi rad (“Slobodno tržište i državna intervencija”), što ga je napisao Čestmír Kožušník, raspravlja tematiku koja je u središtu pažnje najistaknutijih suvremenih ekonomista, a njeno prikladno rješavanje – u smislu stvaranja „socijalno-tržišne ekonomije“ – smatra se bitnom polugom prevladavanja ranije spomenutih protivrječja suvremenih društava.
Oba autora, radove kojih ovdje donosimo, nažalost nisu više među živima. Treba naglasiti: ovo su njihovi posljednji radovi, u neku su ruku stoga sumar njihovih nastojanja na rješavanju akutnih problema i svojevrsni “in memoriam”. Čestmír Kožušník (1929 – 29.9.2010) je umro pretprošle godine, a Miloš Pick (1926. – 30.10.2011) prošle.
Uvjereni smo da će našim čitaocima oba rada biti potsticaj za vlastito promišljanje o tematici na koju u svojim radovima ukazuju Miloš Pick i Čestmír Kožušník.