Početna stana
 
 
 
   
Aktuelno

Hans Küng: Moguć je drugi oblik papinstva 

Povlačenje pape Benedikta XVI i ustoličenje novog pape Franje I obnovilo je rasprave na teme promena u rimokatoličkoj crkvi koje su najavljene davnim Drugim koncilom 1962. godine. Intervju koji je 2007. godine listu „Conturen“ dao nemački teolog Hans Küng, povodom tadašnjih očekivanja od novog pape, sa tada postavljenim pitanjima i odgovorima, aktuelan je i danas.

Osporena istina glasi naslov drugog sveska, koji se upravo pojavio u izdavačkoj kući Piper, München, životnih sjećanja Hansa Künga, diljem svijeta doista najpoznatijeg katoličkog teologa sadašnjosti i protuigrača Josepha Ratzingera, sada pape Benedikta XVI. Još više nego prvi svezak, Izborena sloboda, koji je on objavio 2002., Osporena istina je Chronique scandaleuse „rimskog sistema“ katoličke Crkve. Küng, koji je trebao biti „discipliniran“ od Rima uskraćivanjem crkvenog dopuštenja naučavanja, pokazuje se kratko prije navršenja svoje 80. godine života 2008. borbenijim nego ikada.*

Conturen: Gospodine profesore Küng, treba li „rimski sistem“ katoličke Crkve - i vi za to nudite također u drugom svesku Vaših životnih sjećanja bezbrojne primjere - pojmiti kao totalitarni sistem, koji odrcđuje istinu koju treba vjerovati po svom vlastitom mjerenju?

Küng: U svakom je slučaju rimski sistem autoritarni sistem s totalitarnim crtama. Stavljam veliku važnost na to da se taj sistem oblikovao tek u 11. st. u tzv. gregorijanskoj reformi. Od tada imamo papinski apsolutizam, bezuvjetnu nadređenost hijerarhije laikatu i također takve disciplinske mjere kao zakon o celibatu. Eklatantni izraz ovoga apsolutizma je monopol na istinu, koji papa zahtijeva definicijom nezabludivosti I. vat. sabora (1870). Najnovija Izjava Zbora za nauk vjere o odnosu rimsko-katoličke Crkve prema drugim Crkvama insistira upravno i na tom da papa za rimsko-katoličku Crkvu zahtijeva da je ona u punom posjedu istine. Druge se Crkve gleda ili kao deficitarne Crkve, kao pravoslavne Crkve koje ne prihvaćaju papski primat i nezabludivost, ili one ne mogu uopće vrijediti kao stvarne Crkve, kao protestantske Crkve koje se označuje samo kao „crkvene zajednice“. 

Conturen: Spoznajete li u „rimskom sistemu“ paralele prema drugim autoritarnim sistemima u 20. stoljeću? 

Küng: Nemam nikakva resantimana prema Rimu po sebi. Pastoralni primat rimskog biskupa po uzoru na apostola Petra u Novome zavjetu bio bi posve smislen ako bi se on vršio primjereno Evanđelju i vremenu. Od moga rimskog vremena studiranja imam ipak probleme s autoritarno vršenim primatom naučavanja i vođenja, kako su ga zastupali Pio-pape. Pod Ivanom XXIII. ovaj je primat tada u polazištu bio prevladan od pastoralnog primata. Ovaj papa je pokazao da je moguć drukčiji oblik papinstva od onog oblika koji u rimskom sistemu činjenično pokazuje mnoge sličnosti s ranijim sovjetskim sistemom. 

Conturen: Pripada li tomu također rigorozno suzbijanje socijalno i društveno progresivno usmjerenih teoloških strujanja kao teologije oslobođenja?

Küng: Mnogo od onoga što je Rim činio teolozima oslobođenja može se usporediti s mjerama koje je primjenjivao sovjetski sistem da bi ušutkao svaku opoziciju, samo što se danas ne može teologe više zatvoriti i također ih se ne može više spaliti kao ranije.

Conturen: Bili ste mogli označiti „rimski sistem“ kao „neljudski“ i time kao „nekršćanski“?

Küng: Vatikan nije bio do danas u stanju potpisati Izjavu o ljudskim pravima Vijeća Europe, iako se u Rimu inače bilo uvijek zainteresirano za to da se sudjeluje na međunarodnim konferencijama i sporazumima. Kada bi Vatikan potpisao Izjavu o ljudskim pravima, morale bi se obdržavati posve drukčije norme unutar Crkve u postupku protiv onih koji su u opoziciji. Tomu pripadaju prije svega važne točke kao pitanje pravnog saslušanja, uvida u akte itd., ukratko sve, što je Rim primjerice meni branio cijelo vrijeme. 

Conturen: Gdje se nalaze bitni unutrašnji problemi rimsko-katoličke Crkve? 

Küng: Postoji silni jaz: S jedne strane velike papinske manifestacije, kod kojih se s pomoću konzervativnih pokreta slijeva mnoštvo mladih, koje tada prate mnogi znatiželjni i oni koji traže smisao, što budi dojam da mladež stoji posve na strani pape. S druge strane prijeteće stanje našeg dušobrižništva, kako se ono pokazuje u krvarenju mnogih zajednica, koje nemaju više vlastite župnike ili ih se spaja crkvenoadministrativnim mjerama s drugim zajednicama. Također je bečki pastoralni teolog Paul Michael Zulehner konstatirao kratko za Austriju jaku uzdrmanost povjerenja u mjerodavne osobe Crkve prije svega kod mlade generacije. Postoji malo zemalja u Srednjoj Europi, u kojima su mladi toliko udaljeni od Crkve kao u Austriji. Iz moga uvida to ne pogađa samo Austriju, nego vrijedi i za druge europske zemlje u različitim stupnjevima. 

Conturen: Često se optužuje gubitak vjere kod mnogih duhovnika. Tako da župnici i katehete ne vjeruju više u određene središnje sadržaje kršćanskog nauka kao što je uskrsnuće tijela ili dogma o Mariji.

Küng: Takve prigovore podiže prije svega konzervativna strana. Tamo se misli da se mora vjerovati u sve vjerske predaje još tako kao u srednjem vijeku ili prije prosvjetiteljstva. Pokazao sam tumačenjem Apostolske vjeroispovijesti vjere i mnogim drugim spisima kako se danas na uman način može razumjeti tradicionalne istine Creda. Ali crkvena vlast nažalost dovodi uvijek ponovno u teškoće i naše župnike i vjeroučitelje, jer ustrajava na doslovnoj interpretaciji određenih dogmi, kao otprilike biološkog rođenja od Djevice. Tako se navjestitelji kršćanske poruke nalaze stalno u napetosti izmedu onoga što im govori historijsko-kritička egzegeza biblijske poruke i onoga što im hijerarhija propisuje dogmatski. Pred ovom pozadinom pada naravski mnogim dušobrižnicima krajnje teško propovijedati primjereno svome vlastitom duhovnom i unutrašnjem uvjerenju. 

Conturen: I koje biste očite probleme rimsko-katoličke Crkve mogli imenovati kao najistaknutije? 

Küng: Prije svega čini mi se lažnim to da se sa strane Rima vodi stalno briga za probleme svijeta, dok crkveni problemi ostaju neriješeni. To je jednostavno nevjerodostojno raditi za mir u svijetu, ako se proizvodi sami nemir u Crkvi, u kršćanstvu. I najnovija Izjava Zbora za nauk vjere, koja osporava crkvenost drugim Crkvama, pravi između rimsko-katoličke Crkve i drugih Crkava nove šančeve s rezultatom da sada evangelička strana diskutira ponovo nema li ipak u starom Lutherovu prigovoru da je papa Antikrist ipak nečeg istinitog.

Conturen: S mnogo strana svijeta je sadašnji papa Benedikt XVI. okarakteriziran, kojemu Vi posvećujete velik prostor u Vašim sjećanjima - napokon je on usko povezan s jednim dijelom Vašega života - kao pontifeks koji je okrenut „natrag u prošlost“. Dijelite li ovu procjenu?

Küng: Joseph Ratzinger je izvanredno obrazovan, inteligentan i jezično vješt teolog, koji posve ispravno analizira mnoge probleme našeg vremena. Nadao sam se kod moga kratkog susreta s njime u Castel Gandolfu da će on, pošto je imao hrabrosti da me primi, također imati hrabrosti krenuti naprijed u stvarima ekumene i u pitanjima unutrašnje discipline. Nažalost nisam mogao do sada ustanoviti nikakve takve korake koji upućuju na obnovu u budućnosti.

Conturen: Kako se može vrednovati dvoznačni Papin stav prema nacionalističkom i antisemitskom odašiljaču „Radio Marija“ u Poljskoj?

Küng: Da se Papa dao fotografirati sa sumnjivim, antisemitskim redemptoristom ocem Tadeuszom Rydzykom, šefom odašiljača „Radio Marija“, kojega odbacuju čak mnogi katolički Poljaci, nedvojbeno je bio loš signal. Uopće je papa Benedikt nažalost uvijek ponovno davao znakove da on stoji na konzervativnoj strani. Tomu pripada također dopuštenje i potpora Tridentinske mise, koja je napokon i srednjovjekovna misa. Takva mjera može samo dijeliti zajednice. 

Conturen: Koju ulogu igra u ovom kontekstu stav Crkve prema čuvanju od začeća, homoseksualnosti itd.?

Küng: Točno bi u ovim pitanjima Crkva mogla pokazivati put, kada ne bi zastupala takvo ekstremno rigorističko stajalište, kako je to sada slučaj. Ako se u svim spornim moralnim pitanjima insistira na rigorističkom stajalištu, onda se izaziva upravo drugi ekstrem: libertinizam. To djeluje tada u praksi tako da mlada generacija kaže: Od Crkve se ne može u pitanjima morala očekivati nikakva orijentacija koja pokazuje pravac.

Conturen: Nalaze li se još biskupi i vatikanske instance s obzirom na stvarna sržna pitanja našeg modernog društva na razini vremena? 

Küng: Nažalost je oficijelna teologija, koja vlada upravo u Zboru za nauk vjere, još uvijek predkoncilska. To je neoskolastika koja pozitivno ne uzima na znanje ni modernu egzegezu ni povijest dogmi ni povijest Crkve takoder ni suvremene probleme. 

Conturen: Znači li to da oficijelna teologija također ne uzima na znanje promjenu slike Boga koja se događa? 

Küng: Već sam u svojoj knjizi Postoji li Bog? Iz godine 1978. uputio na temeljne promjene koje je sa sobom donijela prije svega prirodna znanost, ali i moderna filozofija. Ujedno sam pokazao tada da se danas može imati produbljeno razumijevanje Boga upravo onda kada se ozbiljno uzima također evolucijski proces svijeta, a ne prihvaća naivne predodžbe o „Bogu nad oblacima“, nego se prihvaća Boga kao onoga koji kao prva i posljednja realnost obuhvaća i prožima cijelu stvarnost svijeta. Mislim da vjera u Boga može iskusiti upravo jačanje ako se nju gleda u kontekstu prirodnih znanosti i filozofije. 

Conturen: Kada se čita Vaša sjećanja, bode u oči uvijek ponovno krutost Kurije u ophođenju s Vašom osobom i s Vašim shvaćanjem istinitog kršćanstva. 

Küng: Mnogi službenici Crkve su slijepi za to da oni djeluju protusloveći Evanđelju. Brine se - i to upravo u Vatikanu - pretežno za pitanje moći i provođenja određenih dogmatskih, moralnih i disciplinskih propisa, ali malo zato što bi Isus učinio kada bi došao natrag.

Conturen: Je li moguće da kod mnogih osoba koje pripadaju crkvenoj hijerarhiji imamo posla sa „slomljenim ličnostima“, koje se protiv bolje spoznaje podvrgavaju „rimskom sistemu“? 

Küng: Čuvam se u svojoj knjizi od moralnih presuda protiv pojedinih ličnosti. Nisam sudac. Ali bih želio ipak pozvati na razmišljanje ne stoje li upravo ove praktike, koje se provode protiv teologa i također protiv biskupa i redovnica, u dubokom proturječju s Evanđeljem Isusa Krista. 

Conturen: Boli li Vas to da su neki od Vaših nekadašnjih progresivnih teoloških suputnika takoreći „promijenili stranu“ i stavili se protiv Vas?

Küng: Naravno da mi je iskreno žao što nisam mogao u svojim sjećanjima pozitivnije predstaviti ranije teološke prijatelje, koji su se sa mnom borili za obnovu Crkve, ali su tada unišli u hijerarhiju. Mnogo bih dao za to da možda u boljem svjetlu ocrtam kardinale Karla Lehmanna i Waltera Kaspera, nego što sam to smio učiniti na temelju događaja koji stoje u vezi s mojim „slučajem“. Bez obzira na to, čuvao sam se u ovoj knjizi svake vrste revanša. Dakako da nisam zaobišao, ukoliko sam htio točno izvijestiti o povijesti, govor o određenim, vrlo neugodnim točkama za neke ranije kolege. Ali se nadam da upravo moje pojašnjavajuća izvođenja ne isključuju buduću suradnju, nego je naprotiv čak pospješuju. 

Conturen: Kako životnom procjenjujete teologiju koja djeluje izvan „službene teologije“?

Küng: To je izvan pitanja da se u katoličkoj teologiji proširila ponovno atmosfera straha i tabuiziranja. Tako postaje jasno zamjetljivo da se Rim miješa odmah kada se npr. kritički zahvaća jedno od ovih spornih pitanja, u prvoj liniji naravno papinska nezabludivost. Također su se neki evangelički teolozi previše prilagodili i tjeraju, kao i lutherovski biskupi, kurs naklapanja, u kojem se želje Reformacije uopće ne zastupaju više primjereno. Na evangeličkoj strani prepuštaju se reformne želje Reformacije u posljednjim desetljećima na mnogo načina katoličkim teolozima. Mogu se samo nadati da će moja sjećanja ponovno ohrabriti katoličke i evangeličke teologe kako bi oni oslovili otvoreno sva ona pitanja koja su tabuizirana od konzervativnih snaga. 

Conturen: Bitnu ulogu ima u Vašem životu „Projekt svjetski etos“, koji ste Vi inicirali. Koju moć djelovanja proizvodi ovaj projekt upravo u odnosu na ostvarenje katoličko-rimskog prostora za pluralnost svijeta? 

Küng: Srećom postoje bezbrojni dušobrižnici i vjeroučitelji koji su zapazili da se danas može zastupati kršćanske vrijednosti samo zajedno s ljudskim vrijednostima i da se ne smije konstruirati nikakvu suprotnost između vrijednosti koje se izvode iz Evanđelja i vrijednosti koje su sa sobom donijeli prosvjetiteljstvo i moderna. „Projekt svjetski etos“ opravdava oboje. S jedne strane može svaka religija i svaka kultura njegovati pravlastite vrijednosti. Ali s druge strane postaje religija ili Crkva, koja je otvorena za ljudske vrijednosti svjetskog etosa, sposobna da vodi dijalog s drugima, da zajedno radi i pridonosi izgradnji mirnijeg svijeta, od onoga kojega mi danas posjedujemo. 

Conturen: Može li se pred ovom pozadinom učiniti na horizontu barem nešto što ukazuje u rimsko-katoličkoj Crkvi na otvaranje prema realnom svijetu i na napuštanje historijski već odavno prevladanih dogmatskih pozicija? 

Küng: Uvjeren sam da također u Vatikanu postoje razborite ličnosti koje vide da današnji kurs rimskog crkvenog vodstva tjera sve više ljude iz Crkve umjesto da ih mami. Samo u Njemačkoj mogu se popisati od 1978. tri milijuna izlazaka iz rimsko-katoličke Crkve. Udio katolika spustio se time od 43,6 (1978) na 31,4 (2004) postotka. Takve razvoje naravno registriraju također pozorni promatrači u Vatikanu, upravo tako i ne manje teškoće Crkve u Africi i Latinskoj Americi. Kada bismo imali papu, koji bi na vrstu i način Ivana XXIII. donio jedan manje autoritaran i manje neekumenski stil vođenja, bili bi mnogi kurijalci posve spremni slijediti takav predujam. Ali sada je Vatikan, kao i uvijek, dvorska država u kojoj su interesi njezinih članova usmjereni u prvoj liniji na to je li netko ili nije persona grata kod Najvišeg pontifeksa. Reći papi istinu, može si pod takvim okolnostima jedva priuštiti čak jedan kardinal. 

Conturen: Je li Vaša kršćanska vjera i posebno Vaš kršćanski identitet bio ikada uzdrman? 

Küng: Nikako. Da nisam imao jaku vjeru u Boga i također duboku ukorijenjenost u svojoj kršćanskoj zajednici, ne bi mogao podnijeti ova već desetljećima duga razračunavanja koja su me i fizički doista umarala u velikoj mjeri.

S njemačkog jezika preveo Mile Babić

* Intervju koji je Adalbert Reif objavio u časopisu Conturen (3/07, str. 5-10) objavljen je u Dokumentima sadašnjeg trenutka časopisa Jukić ( br. 36-37, Sarajevo 2006-2007), u prevodu Mile Babića.
 
Ono glavno dolazi iz glave, ne iz ramena, ne iz lakta ili ma kojeg zgloba
1-30. 04. 2013.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2013