Hans
Küng: Moguć je drugi oblik papinstva
Povlačenje
pape Benedikta XVI i ustoličenje novog
pape Franje I obnovilo je rasprave na
teme promena u rimokatoličkoj crkvi koje
su najavljene davnim Drugim koncilom 1962.
godine. Intervju koji je 2007. godine
listu „Conturen“ dao nemački teolog Hans
Küng, povodom tadašnjih očekivanja od
novog pape, sa tada postavljenim pitanjima
i odgovorima, aktuelan je i danas.
Osporena istina glasi naslov
drugog sveska, koji se upravo pojavio
u izdavačkoj kući Piper, München, životnih
sjećanja Hansa Künga, diljem svijeta doista
najpoznatijeg katoličkog teologa sadašnjosti
i protuigrača Josepha Ratzingera, sada
pape Benedikta XVI. Još više nego prvi
svezak, Izborena sloboda, koji je on objavio
2002., Osporena istina je Chronique scandaleuse
„rimskog sistema“ katoličke Crkve. Küng,
koji je trebao biti „discipliniran“ od
Rima uskraćivanjem crkvenog dopuštenja
naučavanja, pokazuje se kratko prije navršenja
svoje 80. godine života 2008. borbenijim
nego ikada.*
Conturen:
Gospodine profesore Küng, treba li „rimski
sistem“ katoličke Crkve - i vi za to nudite
također u drugom svesku Vaših životnih
sjećanja bezbrojne primjere - pojmiti
kao totalitarni sistem, koji odrcđuje
istinu koju treba vjerovati po svom vlastitom
mjerenju?
Küng: U svakom
je slučaju rimski sistem autoritarni sistem
s totalitarnim crtama. Stavljam veliku
važnost na to da se taj sistem oblikovao
tek u 11. st. u tzv. gregorijanskoj reformi.
Od tada imamo papinski apsolutizam, bezuvjetnu
nadređenost hijerarhije laikatu i također
takve disciplinske mjere kao zakon o celibatu.
Eklatantni izraz ovoga apsolutizma je
monopol na istinu, koji papa zahtijeva
definicijom nezabludivosti I. vat. sabora
(1870). Najnovija Izjava Zbora za nauk
vjere o odnosu rimsko-katoličke Crkve
prema drugim Crkvama insistira upravno
i na tom da papa za rimsko-katoličku Crkvu
zahtijeva da je ona u punom posjedu istine.
Druge se Crkve gleda ili kao deficitarne
Crkve, kao pravoslavne Crkve koje ne prihvaćaju
papski primat i nezabludivost, ili one
ne mogu uopće vrijediti kao stvarne Crkve,
kao protestantske Crkve koje se označuje
samo kao „crkvene zajednice“.
Conturen:
Spoznajete li u „rimskom sistemu“ paralele
prema drugim autoritarnim sistemima u
20. stoljeću?
Küng:
Nemam nikakva resantimana prema Rimu po
sebi. Pastoralni primat rimskog biskupa
po uzoru na apostola Petra u Novome zavjetu
bio bi posve smislen ako bi se on vršio
primjereno Evanđelju i vremenu. Od moga
rimskog vremena studiranja imam ipak probleme
s autoritarno vršenim primatom naučavanja
i vođenja, kako su ga zastupali Pio-pape.
Pod Ivanom XXIII. ovaj je primat tada
u polazištu bio prevladan od pastoralnog
primata. Ovaj papa je pokazao da je moguć
drukčiji oblik papinstva od onog oblika
koji u rimskom sistemu činjenično pokazuje
mnoge sličnosti s ranijim sovjetskim sistemom.
Conturen:
Pripada li tomu također rigorozno suzbijanje
socijalno i društveno progresivno usmjerenih
teoloških strujanja kao teologije oslobođenja?
Küng:
Mnogo od onoga što je Rim činio teolozima
oslobođenja može se usporediti s mjerama
koje je primjenjivao sovjetski sistem
da bi ušutkao svaku opoziciju, samo što
se danas ne može teologe više zatvoriti
i također ih se ne može više spaliti kao
ranije.
Conturen:
Bili ste mogli označiti „rimski sistem“
kao „neljudski“ i time kao „nekršćanski“?
Küng:
Vatikan nije bio do danas u stanju potpisati
Izjavu o ljudskim pravima Vijeća Europe,
iako se u Rimu inače bilo uvijek zainteresirano
za to da se sudjeluje na međunarodnim
konferencijama i sporazumima. Kada bi
Vatikan potpisao Izjavu o ljudskim pravima,
morale bi se obdržavati posve drukčije
norme unutar Crkve u postupku protiv onih
koji su u opoziciji. Tomu pripadaju prije
svega važne točke kao pitanje pravnog
saslušanja, uvida u akte itd., ukratko
sve, što je Rim primjerice meni branio
cijelo vrijeme.
Conturen:
Gdje se nalaze bitni unutrašnji problemi
rimsko-katoličke Crkve?
Küng:
Postoji silni jaz: S jedne strane velike
papinske manifestacije, kod kojih se s
pomoću konzervativnih pokreta slijeva
mnoštvo mladih, koje tada prate mnogi
znatiželjni i oni koji traže smisao, što
budi dojam da mladež stoji posve na strani
pape. S druge strane prijeteće stanje
našeg dušobrižništva, kako se ono pokazuje
u krvarenju mnogih zajednica, koje nemaju
više vlastite župnike ili ih se spaja
crkvenoadministrativnim mjerama s drugim
zajednicama. Također je bečki pastoralni
teolog Paul Michael Zulehner konstatirao
kratko za Austriju jaku uzdrmanost povjerenja
u mjerodavne osobe Crkve prije svega kod
mlade generacije. Postoji malo zemalja
u Srednjoj Europi, u kojima su mladi toliko
udaljeni od Crkve kao u Austriji. Iz moga
uvida to ne pogađa samo Austriju, nego
vrijedi i za druge europske zemlje u različitim
stupnjevima.
Conturen:
Često se optužuje gubitak vjere kod mnogih
duhovnika. Tako da župnici i katehete
ne vjeruju više u određene središnje sadržaje
kršćanskog nauka kao što je uskrsnuće
tijela ili dogma o Mariji.
Küng: Takve
prigovore podiže prije svega konzervativna
strana. Tamo se misli da se mora vjerovati
u sve vjerske predaje još tako kao u srednjem
vijeku ili prije prosvjetiteljstva. Pokazao
sam tumačenjem Apostolske vjeroispovijesti
vjere i mnogim drugim spisima kako se
danas na uman način može razumjeti tradicionalne
istine Creda. Ali crkvena vlast nažalost
dovodi uvijek ponovno u teškoće i naše
župnike i vjeroučitelje, jer ustrajava
na doslovnoj interpretaciji određenih
dogmi, kao otprilike biološkog rođenja
od Djevice. Tako se navjestitelji kršćanske
poruke nalaze stalno u napetosti izmedu
onoga što im govori historijsko-kritička
egzegeza biblijske poruke i onoga što
im hijerarhija propisuje dogmatski. Pred
ovom pozadinom pada naravski mnogim dušobrižnicima
krajnje teško propovijedati primjereno
svome vlastitom duhovnom i unutrašnjem
uvjerenju.
Conturen:
I koje biste očite probleme rimsko-katoličke
Crkve mogli imenovati kao najistaknutije?
Küng:
Prije svega čini mi se lažnim to da se
sa strane Rima vodi stalno briga za probleme
svijeta, dok crkveni problemi ostaju neriješeni.
To je jednostavno nevjerodostojno raditi
za mir u svijetu, ako se proizvodi sami
nemir u Crkvi, u kršćanstvu. I najnovija
Izjava Zbora za nauk vjere, koja osporava
crkvenost drugim Crkvama, pravi između
rimsko-katoličke Crkve i drugih Crkava
nove šančeve s rezultatom da sada evangelička
strana diskutira ponovo nema li ipak u
starom Lutherovu prigovoru da je papa
Antikrist ipak nečeg istinitog.
Conturen:
S mnogo strana svijeta je sadašnji papa
Benedikt XVI. okarakteriziran, kojemu
Vi posvećujete velik prostor u Vašim sjećanjima
- napokon je on usko povezan s jednim
dijelom Vašega života - kao pontifeks
koji je okrenut „natrag u prošlost“. Dijelite
li ovu procjenu?
Küng: Joseph
Ratzinger je izvanredno obrazovan, inteligentan
i jezično vješt teolog, koji posve ispravno
analizira mnoge probleme našeg vremena.
Nadao sam se kod moga kratkog susreta
s njime u Castel Gandolfu da će on, pošto
je imao hrabrosti da me primi, također
imati hrabrosti krenuti naprijed u stvarima
ekumene i u pitanjima unutrašnje discipline.
Nažalost nisam mogao do sada ustanoviti
nikakve takve korake koji upućuju na obnovu
u budućnosti.
Conturen:
Kako se može vrednovati dvoznačni Papin
stav prema nacionalističkom i antisemitskom
odašiljaču „Radio Marija“ u Poljskoj?
Küng:
Da se Papa dao fotografirati sa sumnjivim,
antisemitskim redemptoristom ocem Tadeuszom
Rydzykom, šefom odašiljača „Radio Marija“,
kojega odbacuju čak mnogi katolički Poljaci,
nedvojbeno je bio loš signal. Uopće je
papa Benedikt nažalost uvijek ponovno
davao znakove da on stoji na konzervativnoj
strani. Tomu pripada također dopuštenje
i potpora Tridentinske mise, koja je napokon
i srednjovjekovna misa. Takva mjera može
samo dijeliti zajednice.
Conturen:
Koju ulogu igra u ovom kontekstu stav
Crkve prema čuvanju od začeća, homoseksualnosti
itd.?
Küng:
Točno bi u ovim pitanjima Crkva mogla
pokazivati put, kada ne bi zastupala takvo
ekstremno rigorističko stajalište, kako
je to sada slučaj. Ako se u svim spornim
moralnim pitanjima insistira na rigorističkom
stajalištu, onda se izaziva upravo drugi
ekstrem: libertinizam. To djeluje tada
u praksi tako da mlada generacija kaže:
Od Crkve se ne može u pitanjima morala
očekivati nikakva orijentacija koja pokazuje
pravac.
Conturen:
Nalaze li se još biskupi i vatikanske
instance s obzirom na stvarna sržna pitanja
našeg modernog društva na razini vremena?
Küng:
Nažalost je oficijelna teologija, koja
vlada upravo u Zboru za nauk vjere, još
uvijek predkoncilska. To je neoskolastika
koja pozitivno ne uzima na znanje ni modernu
egzegezu ni povijest dogmi ni povijest
Crkve takoder ni suvremene probleme.
Conturen: Znači
li to da oficijelna teologija također
ne uzima na znanje promjenu slike Boga
koja se događa?
Küng:
Već sam u svojoj knjizi Postoji li Bog?
Iz godine 1978. uputio na temeljne promjene
koje je sa sobom donijela prije svega
prirodna znanost, ali i moderna filozofija.
Ujedno sam pokazao tada da se danas može
imati produbljeno razumijevanje Boga upravo
onda kada se ozbiljno uzima također evolucijski
proces svijeta, a ne prihvaća naivne predodžbe
o „Bogu nad oblacima“, nego se prihvaća
Boga kao onoga koji kao prva i posljednja
realnost obuhvaća i prožima cijelu stvarnost
svijeta. Mislim da vjera u Boga može iskusiti
upravo jačanje ako se nju gleda u kontekstu
prirodnih znanosti i filozofije.
Conturen:
Kada se čita Vaša sjećanja, bode u oči
uvijek ponovno krutost Kurije u ophođenju
s Vašom osobom i s Vašim shvaćanjem istinitog
kršćanstva.
Küng:
Mnogi službenici Crkve su slijepi za to
da oni djeluju protusloveći Evanđelju.
Brine se - i to upravo u Vatikanu - pretežno
za pitanje moći i provođenja određenih
dogmatskih, moralnih i disciplinskih propisa,
ali malo zato što bi Isus učinio kada
bi došao natrag.
Conturen:
Je li moguće da kod mnogih osoba koje
pripadaju crkvenoj hijerarhiji imamo posla
sa „slomljenim ličnostima“, koje se protiv
bolje spoznaje podvrgavaju „rimskom sistemu“?
Küng:
Čuvam se u svojoj knjizi od moralnih presuda
protiv pojedinih ličnosti. Nisam sudac.
Ali bih želio ipak pozvati na razmišljanje
ne stoje li upravo ove praktike, koje
se provode protiv teologa i također protiv
biskupa i redovnica, u dubokom proturječju
s Evanđeljem Isusa Krista.
Conturen:
Boli li Vas to da su neki od Vaših nekadašnjih
progresivnih teoloških suputnika takoreći
„promijenili stranu“ i stavili se protiv
Vas?
Küng:
Naravno da mi je iskreno žao što nisam
mogao u svojim sjećanjima pozitivnije
predstaviti ranije teološke prijatelje,
koji su se sa mnom borili za obnovu Crkve,
ali su tada unišli u hijerarhiju. Mnogo
bih dao za to da možda u boljem svjetlu
ocrtam kardinale Karla Lehmanna i Waltera
Kaspera, nego što sam to smio učiniti
na temelju događaja koji stoje u vezi
s mojim „slučajem“. Bez obzira na to,
čuvao sam se u ovoj knjizi svake vrste
revanša. Dakako da nisam zaobišao, ukoliko
sam htio točno izvijestiti o povijesti,
govor o određenim, vrlo neugodnim točkama
za neke ranije kolege. Ali se nadam da
upravo moje pojašnjavajuća izvođenja ne
isključuju buduću suradnju, nego je naprotiv
čak pospješuju.
Conturen:
Kako životnom procjenjujete teologiju
koja djeluje izvan „službene teologije“?
Küng:
To je izvan pitanja da se u katoličkoj
teologiji proširila ponovno atmosfera
straha i tabuiziranja. Tako postaje jasno
zamjetljivo da se Rim miješa odmah kada
se npr. kritički zahvaća jedno od ovih
spornih pitanja, u prvoj liniji naravno
papinska nezabludivost. Također su se
neki evangelički teolozi previše prilagodili
i tjeraju, kao i lutherovski biskupi,
kurs naklapanja, u kojem se želje Reformacije
uopće ne zastupaju više primjereno. Na
evangeličkoj strani prepuštaju se reformne
želje Reformacije u posljednjim desetljećima
na mnogo načina katoličkim teolozima.
Mogu se samo nadati da će moja sjećanja
ponovno ohrabriti katoličke i evangeličke
teologe kako bi oni oslovili otvoreno
sva ona pitanja koja su tabuizirana od
konzervativnih snaga.
Conturen:
Bitnu ulogu ima u Vašem životu „Projekt
svjetski etos“, koji ste Vi inicirali.
Koju moć djelovanja proizvodi ovaj projekt
upravo u odnosu na ostvarenje katoličko-rimskog
prostora za pluralnost svijeta?
Küng:
Srećom postoje bezbrojni dušobrižnici
i vjeroučitelji koji su zapazili da se
danas može zastupati kršćanske vrijednosti
samo zajedno s ljudskim vrijednostima
i da se ne smije konstruirati nikakvu
suprotnost između vrijednosti koje se
izvode iz Evanđelja i vrijednosti koje
su sa sobom donijeli prosvjetiteljstvo
i moderna. „Projekt svjetski etos“ opravdava
oboje. S jedne strane može svaka religija
i svaka kultura njegovati pravlastite
vrijednosti. Ali s druge strane postaje
religija ili Crkva, koja je otvorena za
ljudske vrijednosti svjetskog etosa, sposobna
da vodi dijalog s drugima, da zajedno
radi i pridonosi izgradnji mirnijeg svijeta,
od onoga kojega mi danas posjedujemo.
Conturen: Može
li se pred ovom pozadinom učiniti na horizontu
barem nešto što ukazuje u rimsko-katoličkoj
Crkvi na otvaranje prema realnom svijetu
i na napuštanje historijski već odavno
prevladanih dogmatskih pozicija?
Küng:
Uvjeren sam da također u Vatikanu postoje
razborite ličnosti koje vide da današnji
kurs rimskog crkvenog vodstva tjera sve
više ljude iz Crkve umjesto da ih mami.
Samo u Njemačkoj mogu se popisati od 1978.
tri milijuna izlazaka iz rimsko-katoličke
Crkve. Udio katolika spustio se time od
43,6 (1978) na 31,4 (2004) postotka. Takve
razvoje naravno registriraju također pozorni
promatrači u Vatikanu, upravo tako i ne
manje teškoće Crkve u Africi i Latinskoj
Americi. Kada bismo imali papu, koji bi
na vrstu i način Ivana XXIII. donio jedan
manje autoritaran i manje neekumenski
stil vođenja, bili bi mnogi kurijalci
posve spremni slijediti takav predujam.
Ali sada je Vatikan, kao i uvijek, dvorska
država u kojoj su interesi njezinih članova
usmjereni u prvoj liniji na to je li netko
ili nije persona grata kod Najvišeg pontifeksa.
Reći papi istinu, može si pod takvim okolnostima
jedva priuštiti čak jedan kardinal.
Conturen:
Je li Vaša kršćanska vjera i posebno Vaš
kršćanski identitet bio ikada uzdrman?
Küng:
Nikako. Da nisam imao jaku vjeru u Boga
i također duboku ukorijenjenost u svojoj
kršćanskoj zajednici, ne bi mogao podnijeti
ova već desetljećima duga razračunavanja
koja su me i fizički doista umarala u
velikoj mjeri.
S
njemačkog jezika preveo Mile Babić
*
Intervju koji je Adalbert Reif objavio
u časopisu
Conturen (3/07,
str. 5-10) objavljen je u
Dokumentima
sadašnjeg trenutka časopisa
Jukić
( br. 36-37, Sarajevo 2006-2007),
u prevodu Mile Babića.