Početna stana
 
 
 
   
Balkanske stigme i enigme
ili
Eppur si muove


Nešto se ipak kreće. O večeri u Briselu još ne znamo mnogo, ali u pitanju mogućnosti pomirenja srpskog i albanskog naroda ima pomaka. A put pomirenja će dugo ostati sa zaprekama, pa i sa barikadama u doslovnom smislu reči. Sve je još enigma, ali pravi problem je stigma odnosno ono kako Srbi i Albanci vide jedni druge.

Ova znamenita reč iz Galilejevog doba nekom će ovde delovati prejako ali nju uvek koristimo kada nešto krene i počne da se menja. Postala je poslovična. Nije još sigurno, ali se nameće utisak odavno da je nešto u odnosima Beograda i Prištine ipak krenulo - pregovori idu naravno sa zadrškama, uz velika kolebanja ali ipak idu zahvaljujući pre svega upornoj i veštoj baronici Ketrin Ešton s vrha EU a Srbija se nada datumu ulaska - u Evropsku porodicu naroda - sa integracijama koje slede. Ono što se nameće su sve same enigme koje su tako komplikovane da je svakog dana potrebno neko objašnjenje. Navodno postoji neki nemački „papir“ u kojem stoji da Beograd i Priština moraju prihvatiti obaveze „međusobnog poštovanja teritorijalnog integriteta“. Iz Brisela se javlja da nikakvog „papira“ nema, već su bitni pregovori i dijalog. Enigma sigurno. Polazeći u Brisel na pregovore šef države vojvoda Toma - uz Dačiča i A. Vučića govori o tome da Srbija ima „crvenu liniju“ odnosno Ustav i da ništa ne će biti prihvaćeno mimo Ustava. U izjavi koja je upravo stigla nakon razgovora u Briselu vojvoda govori o nekom popuštanju Prištine i nada se da će pregovori negde do kraja marta dati neke rezultate. On priznaje da postoji neki „papir“, da je on poznat samom Gospodaru Vučiću i tako dalje. I opet ostaje ona enigma. Glavno je - na tome mi i insistiramo - da pregovori teku. Nešto se ipak kreće. O večeri u Briselu još ne znamo mnogo, ali u pitanju mogućnosti pomirenja srpskog i albanskog naroda ima pomaka. A put pomirenja će dugo ostati sa zaprekama, pa i sa barikadama u doslovnom smislu reči. Sve je još enigma, ali pravi problem je stigma odnosno ono kako Srbi i Albanci vide jedni druge. To traje decenijama. Žigosali su Srbi i Albanci sebe uzajamno takvim crnim žigom mržnje da je teško misliti da će to brzo proći, Za D. Ćosića su Albanci neki grozni etnički talog Balkana da s njima ne vredi razgovarati. Nije mali broj ni Albanaca koji o Srbima isto isto ili slično misle. Mržnja se hrani mržnjom. Imamo mi doktora Koštunicu a oni imaju Albina Kurtija dakle, za mržnju je potrebno dvoje a ima ih još mnogo.
Nešto se kreće na relaciji Beograd Priština ali uz stare otvaraju se i nove zamke i prepreke - i u Briselu znaju za nove prepreke.
Beograd insistira na zajednici srpskih opština i posebno na severu KIM sa izvršnim ovlašćenjima, a u Prištini se boje da to ne bude neka RS kao ona Dodikova u BIH. A ako uistinu bude nekog Dodika onda sledi dodikovanje reč se već odmaćila i u kolokvijalnoj je upotrebi - sa deobama kojima u dogledno vreme kraja biti neće. Uz deobe idu i moguće seobe ili ono humano preseljenje kako i sledi iz čuvene doktrine Ćosić - Tuđman. Sada su i Albanci iz Bujanovca Medveđe i preševske doline „zaigrali“ neku igru. Oni hoće da imaju isto ono što i Srbi na severu Kosova. Još nemaju svog nekog albanskog Dodika, ali mogu ga naći. Onda dodikovanju kraja nema i deliće se i Kosovo i Srbija. Balkanska priča je već mučna. A slične su deobe svojevremno razbile Jugoslaviju i Balkan zavile u crno. Njegovo odnosno vojvode Tome N. kolebanje je logično na svoj način.
Ne znamo sve o briselskoj večeri kosovskoj ali enigme i stigme stoje i da li će biti napretka tek ćemo videti.

Vojvoda Toma deli odlikovanja
Ko sve nije dobio orden a neki su odlikovani i posthumno i naravno na prvom mestu je V. V. Putin. Sledbenici Z. Đinđića neće dočekati neki orden za umorenog premijera. To je izvesno. Ulicama hodaju naši Naši i ruski Naši i još bi da ubijaju Z. Đinđića. A vojvoda Toma N. je posle večere u Briselu krenuo u Belorusiju kod Lukašenka već odlikovanog među diktatorima
svetskim. Neki Gospodara A. Vučića porede s De Golom ili s K. Adenaurom i nadaju se nečem, ali ima ozbiljnih znakova koji govore o putinizaciji Srbije. To nije isključeno. U EU se takođe nadaju da će krenuti dijalog g Rusijom pa i plodna saradnja. Negde iza Nove godine V. V. Putin je o tome govorio. Ozbiljna pariska štampa donosi detalje o tome iz dobro obaveštenih izvora, Ruski vođa je međutim postavio jedan uslov EU i to veoma jasan. On hoće da ga EU prihvati ne samo kao šefa Rusije već i evrazijske zajednice naroda. Tu su Ukrajina, Belorusija i niz azijskih zemalja i to nije novo - V. V. Putin zagovara evrazijstvo i to je njegova doktrina dobro poznata. Ta doktrina isključuje samit EU-Rusija budući da mnoge i to evropske zemlje u ruskom okruženju to neće. U Ukrajini se to posebno teško oseća. Evrazijska doktrina podrazumeva da sve zemlje budu dovoljno udaljene od granica NATO i to se - to se ne krije s ruske
 
Stjepan Mimica, Open market 01 / Digital art / detalj
strane - zahteva i od Srbije. Postoje obećanja koja je vojvoda Toma N. u tom smislu dao Putinu, za vreme posete Moskvi odmah nakon đurđevdanskih izbora na kojima je Nikolić odneo pobedu nad Tadićem. Stoga se u Briselu insistira da se to oko Kosova razjasni. Krenulo je ali još ne znamo kako će ići. Ako znamo šta misli vojvoda Toma, još nismo sigurni kako će se postaviti I. Daćić i posebno sve uticajniji Gospodar A. Vućić i do kraja marta barem nećemo rnnogo i bitnije znati ali - nešto se pomera.
SPC neće biti smetnja
Mnogi komentatori kod nas uporno ponavljaju da se SPC može postaviti kao prepreka na putu Srbije ka EU. U svetu o tome svakodnevno pišu. Nama se čini da se posle govora patrijarha Irineja u Prizrenu nešto i tu menja. Možda je još rano ali ima znakova koji o tome govore. Ako i patrijarh srpski veruje u mogućnost pomirenja srpskog i albanskog naroda nadamo se da će nešto krenuti. Kako god bilo odlučeno u Briselu i šta god bilo na Kosovu Crkva u principu sarađuje sa „postojećim vlastima“. Tako je vekovima bilo. U protivnom sama bi Crkva sebe osudila na izolaciju a vreme ekumenizma ima svoje imperative. I u EU je mnogo pravoslavnih zemalja i Crkve su našle svoje mesto. Osim toga SPC ima gorko iskustvo s blizinom sa vlastima, to je uvlači u klerikalizaciju koja ne donosi ništa dobro ni društvu ali ni Crkvi samoj. Veoma su intenzivni kontakti šefa države vojvode Tome N. i patrijarha srpskog. Nikada nisu bili intenzivniji i to u ovom momentu ima razloga - SPC je uticajna kao politički faktor u društvu. I decenijama je to bila. O nekim susretima šefa države i patrijarha Irineja se govorilo da nisu dali rezultate", ali u novije vreme i tu se nešto kreće. Problem je u tome što neke nacionalistički ostrašćene organizacije prave smetnje. Njihovi se jurišnici pozivaju na Crkvu a Crkva u ovim trenucima nema snage da se od njih ogradi. Naši Naši i neki ruski Naši naravno nisu naklonjeni EU i to javno manifestuju, a ima i vladika u episkopatu kojima je evrazija V. Putuna bliža od hrišćana Evrope. I samu SPC muče problemi i često su ti potresi neugodni a neki su blizu „raskola“.
Sasvim je izvesno da će vojvoda Toma N. nakon povratka iz Brisela pohitati da odnese „izveštaj“ patrijarhu.
  Mirko Đorđević
 
Kako i kada u Evropsku uniju
1-30. 04. 2013.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2013