Početna stana
 
 
   

Srbija 1897. godine*

Kako potplatiti poslanike
Jutros je bio kod mene Jevrem Gudović.1 Svratio u kancelariju na razgovor, da mi priča o valjevskoj pruzi, koju hoće da preduzme raditi neki Englez Digbi. Pa uz reč između ostaloga, bilo je govora i o Bontuovom ugovoru za pravljenje železnice Beograd, Niš, Vranje, Pirot. Pitao me da li ja znam sve ličnosti koje su onda bile plaćene da se Bontuov ugovor proturi. Rekoh mu da znam. Ja, veli, imam spisak sviju ličnosti. Znam ih rekoh mu i ja i imam takođe taj spisak. Posle se setih da tog spiska nemam jer sam ga zaboravio uzeti da prepišem. Ako opet ne zaboravim, dobaviću ga. Taj spisak pokazao nam je jednom Sava Grujić i to Peri Velimiroviću, meni i Stojanu Protiću. On ga je dobio od Persijanija bivšeg ruskog poslanika, koji ga je dobio prepisanog iz knjiga društva kome je predstavnik bio Bontu. Ovaj je ugovor Stojan preveo, a Pera prepisao. Oni ga imaju i jedan je od njih trebao meni da da, ali ja sam zaboravio tražiti. Pošto mi Gudović reče da ima taj spisak, pođe mi pričati jednu lepu epizodu iz tog doba skupštinskog rada oko Bontuovog primanja ugovora ili odbacivanja.
Priča mi dakle on, kako mu je jedan poslanik iz seljačkog staleža pričao, kako je potplaćen i on i drugi. Taj je, veli, seljak bio protiv ugovora. Jednog dana, priča taj poslanik, stojimo puno nas poslanika u hodniku skupštin-skom (to je bilo u zgradi društva crvenog krsta) kad odjednom pojavi se či-vutin Rozen (ovo je onaj Rozen, što je pomagao Milošu Popoviću uređivati „Vidovdan”2), pa jednom: dobro jutro, pa tako redom dok dođe do mene. Rukova se
samnom, tutnu mi nekakav zamotuljak u ruke, reče samo: nemojte izlaziti iz skupštine i nestade ga u onoj gomili. Ja strpam onaj zamotuljak u čakšire i uđem u skupštinu, neprestano držeći ga u ruci jer nisam imao džepa u čakširama i tako sam sedio dok nije došao red da glasam. Na proziv da glasam „za” ili „protiv”, ja se razderem „protiv” i odmah poletim na polje pa pravo u nužnik. Tamo odmotam onaj zamotuljak i vidim sve sam žut dukat, pa sve novi i cakle se. Prebrojim i nađem ravno 99 dukata. Učini mi se neverica, jer dođe mi na um zašto baš 99, i gdi je još jedan. Uzmem onda brojati još jedanput i opet 99 ravno. Kako su i drugi tako dobijali, onda se dosetim da je
 
Nada Denić, Oslobađanje,
mermer, ispred hotela Jugoslavija, 1981.
čiva iz svakog fišeka odvajao po 1 dukat za sebe. On je tako i od nas odrljamčio priličnu svoticu sem onoga što je i inače dobio kao nagradu za ovakve podvige. Nisam ti imao kud, nego strpam pare u džep i posle kad sam otišao kući kupio sam dve njive. Ovo je pričao taj poslanik Gudoviću iduće godine, kad su se jednom sastali i po-verljivo razgovarali. Zapitah Gudovića koji je taj poslanik i on mi u poverenju reče, da mu je to pričao glavom Đorđe Đorović, poslanik za srez gružanski, radikal. Ima ih, veli mi Gudović i od vaših koji su primali. Pašić je u dva puta primio po 20 hiljada. (Ovo sam i ja ranije čuo i on je ovih 40 hilj. podelio s Taušanovićem, koji je upravo ove novce i primio, koliko sam mogao doznati, pa on Pašiću delio a ne ovaj njemu. 3
Meni je Alimpije Vasiljević odavna pričao, kako je onda za građenje iste željeznice bio konkurent Bontu i general Černajev4 22 i da je Černajev Pašiću ili Taušanoviću dao nekih 20 hiljada rubalja. Vasiljević me uveravao da to najpozitivnije zna, i da je čuo iz usta Černajeva u najvećem poverenju, i mene je onda molio da nikom to ne govorim što sam i učinio, jer još nikom do sad to nisam kazivao. Ja ne verujem da je Pašić to neposredno primio, nego je to sve išlo preko Taušanovića, koji se posle za sve naplaćivao pa i Pašiću davao možda i koliko je hteo. Verovatno je da mu čak nije ni kazivao kako je do para dolazio, ali je zloupotrebljavao Pašićevo ime i za to je i njemu izvesan deo davao. Ne mogu grešiti duše pa tvrditi da je ovo istina. Ali ima takve verovatnoće prema prilikama koje su onda bile da se ne mogu otrgnuti verovanju. Mnogi viđeni ljudi iz onog doba iz sviju partija ovo pričaju i veruju. Pričalo se i verovalo jer se onda u skupštini igralo: da li da se ostane u skupštini ili izađe te da se ugovor Bontua osujeti. Radikali su onda krivili liberale što nisu izišli, ovi opet radikale. Da je bilo nekih smicalica nema sumnje, a ovo pokazuje da je đavo umešao svoje šape u ovoj stvari. Mnogi su pričali i zato, što su bili uvereni da su i drugi primali potkup kao i oni sami, jer im je tako pričano od nadležnih koji su sve ovo rukovodili. U tome spisku na prvom je mestu bio i Kralj Milan. U stvari ovog Bontuovog ugovora bilo je na kurjake povika a lisice meso jele. Kurjak je bio Pera Velimirović koji se toliko bio zauzeo da ugovor ne prođe, a njegovi su drugovi i lisice meso jele. Za Peru apsolutno verujem da nije ništa dobio.[...] Vrlo žalim što iz onog doba nemam ništa zabeleženo. Pamtim samo kako sam na Svetomira Nikolajevića i Valtrovića dejstvovao da budu protivu ugovora i obojica su bili protiv. Svetomir je onda bio predmet najveće pažnje, jer je tako lepo i patriotski govorio da ga je samo taj akt uzdigao visoko u očima javnog mnjenja. Onako onda lepo stečeno ime najboljeg patriote, kako je grozno okaljao docnijim svojim radom, a najviše kad je pomogao ukidanju ustava od 88. godine i onim kad je kao ministar rekao, da je srpstvo „šuplja fraza”.
Budženosci

Ima još živih ljudi koji pamte doba Namesništva i organizovanu družinu budženosaca, koji su onda dobili to ime zbog uloge koju su vršili. I ako je bilo neko ustavno stanje, opet se teralo i vršljalo po zemlji kao i za vlade Kneza Mijaila.
Na omladinu i liberalne ljude gledalo se i suviše popreko. Štampa je bila odveć skučena. „Vidovdan” i „Istok” to su bili listovi koji su zastupali vladinu politiku. U to doba (ako ne grešim u vremenu) počeli su u novosadskoj „Zastavi” članci Svetozara Markovića, kojima je kritikovan i napadan novodoneseni ustav. Ovo, i uopšte malo jače probuđena svest i težnja za boljim stanjem u zemlji u liberalnijem duhu, plašilo je vladu namesništva te je ona gledala svima sredstvima da spreči i uguši svaki ovakav pokret.
U samom Beogradu sa znanjem vlade bila je organizovana družina od samih građana iz sviju redova, koji su imali za zadatak da suzbiju svaki slobodniji pokret u građanstvu a naročito kod omladine.
Svaki od ovih građana (a bili su odlični i priznati ljudi u građanstvu) bili su naoružani velikim batinama i budžama. Među njima pamtim ova lica Jovu i Mijaila Stokuću, braću Krstić kafedžije (gde je sad varoški sud), neki Višnjić, Miloš Vujić šnajder, Miloš Ružić kmet opštine beogradske sa drugovima, i još drugi a pored ovih i drugi napujdani ološ.
Od građanske Kasine, pa do dućana Đukanovića, bio je prazan prostor, velika bašta. Tu bi se u veče skupljali đaci i mlađi ljudi. U tu bi baštu uletali ovi budženosci i počeli tući i juriti sve od reda. Tukli su i jurili kao zverove. Ovo se redovno ponavljalo ne samo tu, no i na ulici i po kafanama.
Strašno je to doba bilo - doba Namesništva.

* Iz: Pavle Paja Mihajlović, Dnevnici, Službeni glasnik, Beograd 2010. Str. 190-192 i 378. Skraćivanja i oprema redakcijska

1 Jevrem Gudovi} (1835-1900), in`enjer, ministar, dobrotvor. Radio u rudarskom odeljenju ministarstva finansija, kao direktor rudnika i bio predsednik Rudarskog udru`enja. Bio je o`enjen }erkom Stev~e Mihailovi}a, tj. bio je zet Pajin. Ministar gra|evine u vladi M. Piro}anca, zatim ministar narodne privrede 1883, opet ministar gra|evine 1884. Potpisao js ratifikaciju Konvencije s Austro-Ugarskom o izgradnji `eleznica, u~estvovao u organizaciji gradnje, rukovodio radovima na podizanju novog kraljevog dvora.
2 "Vidovdan", politi~ki list, blizak politici kneza Mihaila. Izlazio u Beogradu 1861-1876, prvo tri puta nedeljno, a zatim svaki dan osim nedeljom. Izdava~ i urednik bio je Milo{ Popovi}, koji je navodno primao novac od ma|arske vlade.
3 Na margini je dopisao: "I Kaljevi} se naplatio od Bontua, te se pokrpio i otaljao neke dugove."

4 Mihailo Grigorjevi} ^ernjajev (1828-1898), general. Zavr{io Nikolajevsku akademiju, bio je vojni gubernator Turkestana. Podneo ostavku i kao slovenofil do{ao u Srbiju sa dobrovoljcima u prole}e 1876. Komandovao je u Prvom srpsko-turskom ratu Moravskom, a potom Moravsko-timo~kom vojskom i dobio ~in generala. Izvojevao je pobedu na [umatovcu, odbranio Deligrad, ali je pretrpeo poraz na \unisu. Potom je napustio Srbiju.

 
Pokušaj ubistva Roberta Faia
1. -31. 03. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2011