|
|
|
|
|
|
|
Kako potplatiti
poslanike
Jutros je bio kod mene Jevrem Gudović. 1 Svratio u kancelariju na razgovor, da
mi priča o valjevskoj pruzi, koju hoće
da preduzme raditi neki Englez Digbi.
Pa uz reč između ostaloga, bilo je govora
i o Bontuovom ugovoru za pravljenje
železnice Beograd, Niš, Vranje, Pirot.
Pitao me da li ja znam sve ličnosti
koje su onda bile plaćene da se Bontuov
ugovor proturi. Rekoh mu da znam. Ja,
veli, imam spisak sviju ličnosti. Znam
ih rekoh mu i ja i imam takođe taj spisak.
Posle se setih da tog spiska nemam jer
sam ga zaboravio uzeti da prepišem.
Ako opet ne zaboravim, dobaviću ga.
Taj spisak pokazao nam je jednom Sava
Grujić i to Peri Velimiroviću, meni
i Stojanu Protiću. On ga je dobio od
Persijanija bivšeg ruskog poslanika,
koji ga je dobio prepisanog iz knjiga
društva kome je predstavnik bio Bontu.
Ovaj je ugovor Stojan preveo, a Pera
prepisao. Oni ga imaju i jedan je od
njih trebao meni da da, ali ja sam zaboravio
tražiti. Pošto mi Gudović reče da ima
taj spisak, pođe mi pričati jednu lepu
epizodu iz tog doba skupštinskog rada
oko Bontuovog primanja ugovora ili odbacivanja.
Priča mi dakle on, kako mu je jedan
poslanik iz seljačkog staleža pričao,
kako je potplaćen i on i drugi. Taj
je, veli, seljak bio protiv ugovora.
Jednog dana, priča taj poslanik, stojimo
puno nas poslanika u hodniku skupštin-skom
(to je bilo u zgradi društva crvenog
krsta) kad odjednom pojavi se či-vutin
Rozen (ovo je onaj Rozen, što je pomagao
Milošu Popoviću uređivati „Vidovdan” 2),
pa jednom: dobro jutro, pa tako redom
dok dođe do mene. Rukova se
samnom,
tutnu mi nekakav zamotuljak
u ruke, reče samo: nemojte
izlaziti iz skupštine i nestade
ga u onoj gomili. Ja strpam
onaj zamotuljak u čakšire
i uđem u skupštinu, neprestano
držeći ga u ruci jer nisam
imao džepa u čakširama i tako
sam sedio dok nije došao red
da glasam. Na proziv da glasam
„za” ili „protiv”, ja se razderem
„protiv” i odmah poletim na
polje pa pravo u nužnik. Tamo
odmotam onaj zamotuljak i
vidim sve sam žut dukat, pa
sve novi i cakle se. Prebrojim
i nađem ravno 99 dukata. Učini
mi se neverica, jer dođe mi
na um zašto baš 99, i gdi
je još jedan. Uzmem onda brojati
još jedanput i opet 99 ravno.
Kako su i drugi tako dobijali,
onda se dosetim da je
|
|
|
Nada Denić,
Oslobađanje,
mermer, ispred hotela Jugoslavija,
1981.
|
|
čiva iz svakog fišeka odvajao po 1
dukat za sebe. On je tako i od nas
odrljamčio priličnu svoticu sem onoga
što je i inače dobio kao nagradu za
ovakve podvige. Nisam
ti imao kud, nego strpam pare u džep
i posle kad sam otišao kući kupio
sam dve njive. Ovo je pričao taj poslanik
Gudoviću iduće godine, kad su se jednom
sastali i po-verljivo razgovarali.
Zapitah Gudovića koji je taj poslanik
i on mi u poverenju reče, da mu je
to pričao glavom Đorđe Đorović, poslanik
za srez gružanski, radikal. Ima ih,
veli mi Gudović i od vaših koji su
primali. Pašić je u dva puta primio
po 20 hiljada. (Ovo sam i ja ranije
čuo i on je ovih 40 hilj. podelio
s Taušanovićem, koji je upravo ove
novce i primio, koliko sam mogao doznati,
pa on Pašiću delio a ne ovaj njemu.
3
Meni je Alimpije Vasiljević odavna pričao,
kako je onda za građenje iste željeznice
bio konkurent Bontu i general Černajev 4 22 i da je Černajev Pašiću ili Taušanoviću
dao nekih 20 hiljada rubalja. Vasiljević
me uveravao da to najpozitivnije zna,
i da je čuo iz usta Černajeva u najvećem
poverenju, i mene je onda molio da nikom
to ne govorim što sam i učinio, jer
još nikom do sad to nisam kazivao. Ja
ne verujem da je Pašić to neposredno
primio, nego je to sve išlo preko Taušanovića,
koji se posle za sve naplaćivao pa i
Pašiću davao možda i koliko je hteo.
Verovatno je da mu čak nije ni kazivao
kako je do para dolazio, ali je zloupotrebljavao
Pašićevo ime i za to je i njemu izvesan
deo davao. Ne mogu grešiti duše pa tvrditi
da je ovo istina. Ali ima takve verovatnoće
prema prilikama koje su onda bile da
se ne mogu otrgnuti verovanju. Mnogi
viđeni ljudi iz onog doba iz sviju partija
ovo pričaju i veruju. Pričalo se i verovalo
jer se onda u skupštini igralo: da li
da se ostane u skupštini ili izađe te
da se ugovor Bontua osujeti. Radikali
su onda krivili liberale što nisu izišli,
ovi opet radikale. Da je bilo nekih
smicalica nema sumnje, a ovo pokazuje
da je đavo umešao svoje šape u ovoj
stvari. Mnogi su pričali i zato, što
su bili uvereni da su i drugi primali
potkup kao i oni sami, jer im je tako
pričano od nadležnih koji su sve ovo
rukovodili. U tome spisku na prvom je
mestu bio i Kralj Milan. U stvari ovog
Bontuovog ugovora bilo je na kurjake
povika a lisice meso jele. Kurjak je
bio Pera Velimirović koji se toliko
bio zauzeo da ugovor ne prođe, a njegovi
su drugovi i lisice meso jele. Za Peru
apsolutno verujem da nije ništa dobio.[...]
Vrlo žalim što iz onog doba nemam ništa
zabeleženo. Pamtim samo kako sam na
Svetomira Nikolajevića i Valtrovića
dejstvovao da budu protivu ugovora i
obojica su bili protiv. Svetomir je
onda bio predmet najveće pažnje, jer
je tako lepo i patriotski govorio da
ga je samo taj akt uzdigao visoko u
očima javnog mnjenja. Onako onda lepo
stečeno ime najboljeg patriote, kako
je grozno okaljao docnijim svojim radom,
a najviše kad je pomogao ukidanju ustava
od 88. godine i onim kad je kao ministar
rekao, da je srpstvo „šuplja fraza”.
Ima još živih ljudi koji pamte doba
Namesništva i organizovanu družinu
budženosaca, koji su onda dobili to
ime zbog uloge koju su vršili. I ako
je bilo neko ustavno stanje, opet
se teralo i vršljalo po zemlji kao
i za vlade Kneza Mijaila.
Na omladinu i liberalne ljude gledalo
se i suviše popreko. Štampa je bila
odveć skučena. „Vidovdan” i „Istok”
to su bili listovi koji su zastupali
vladinu politiku. U to doba (ako ne
grešim u vremenu) počeli su u novosadskoj
„Zastavi” članci Svetozara Markovića,
kojima je kritikovan i napadan novodoneseni
ustav. Ovo, i uopšte malo jače probuđena
svest i težnja za boljim stanjem u
zemlji u liberalnijem duhu, plašilo
je vladu namesništva te je ona gledala
svima sredstvima da spreči i uguši
svaki ovakav pokret.
U samom Beogradu sa znanjem vlade
bila je organizovana družina od samih
građana iz sviju redova, koji su imali
za zadatak da suzbiju svaki slobodniji
pokret u građanstvu a naročito kod
omladine.
Svaki od ovih građana (a bili su odlični
i priznati ljudi u građanstvu) bili
su naoružani velikim batinama i budžama.
Među njima pamtim ova lica Jovu i
Mijaila Stokuću, braću Krstić kafedžije
(gde je sad varoški sud), neki Višnjić,
Miloš Vujić šnajder, Miloš Ružić kmet
opštine beogradske sa drugovima, i
još drugi a pored ovih i drugi napujdani
ološ.
Od građanske Kasine, pa do dućana
Đukanovića, bio je prazan prostor,
velika bašta. Tu bi se u veče skupljali
đaci i mlađi ljudi. U tu bi baštu
uletali ovi budženosci i počeli tući
i juriti sve od reda. Tukli su i jurili
kao zverove. Ovo se redovno ponavljalo
ne samo tu, no i na ulici i po kafanama.
Strašno je to doba bilo - doba Namesništva.
*
Iz: Pavle Paja Mihajlović, Dnevnici,
Službeni glasnik, Beograd 2010. Str.
190-192 i 378. Skraćivanja i oprema
redakcijska
1
Jevrem Gudovi} (1835-1900), in`enjer,
ministar, dobrotvor. Radio u rudarskom
odeljenju ministarstva finansija,
kao direktor rudnika i bio predsednik
Rudarskog udru`enja. Bio je o`enjen
}erkom Stev~e Mihailovi}a, tj. bio
je zet Pajin. Ministar gra|evine
u vladi M. Piro}anca, zatim ministar
narodne privrede 1883, opet ministar
gra|evine 1884. Potpisao js ratifikaciju
Konvencije s Austro-Ugarskom o izgradnji
`eleznica, u~estvovao u organizaciji
gradnje, rukovodio radovima na podizanju
novog kraljevog dvora.
2 "Vidovdan", politi~ki
list, blizak politici kneza Mihaila.
Izlazio u Beogradu 1861-1876, prvo
tri puta nedeljno, a zatim svaki
dan osim nedeljom. Izdava~ i urednik
bio je Milo{ Popovi}, koji je navodno
primao novac od ma|arske vlade.
3
Na margini je dopisao: "I Kaljevi}
se naplatio od Bontua, te se pokrpio
i otaljao neke dugove."
4
Mihailo Grigorjevi} ^ernjajev
(1828-1898), general. Zavr{io
Nikolajevsku akademiju, bio je
vojni gubernator Turkestana. Podneo
ostavku i kao slovenofil do{ao
u Srbiju sa dobrovoljcima u prole}e
1876. Komandovao je u Prvom srpsko-turskom
ratu Moravskom, a potom Moravsko-timo~kom
vojskom i dobio ~in generala.
Izvojevao je pobedu na [umatovcu,
odbranio Deligrad, ali je pretrpeo
poraz na \unisu. Potom je napustio
Srbiju.
|
|
|
| | | | | |