Početna stana
 
 
 
   

Zar su Srpske Dveri naša budućnost?

Dverski multikulturalizam: Šeki is on the road again

Europa se od rata naovamo gradi na liberalnom projektu, građanskom društvu nauštrb nacije. Taj je projekat danas ostao bez daha, a nacionalističke strasti, s njihovim beskrajno snažnijim mogućnostima mobilizacije, ponovno su na djelu. (J. Rupnik) 

Dveri: krovna ideološka podrška za sve one koje reč ’ideologija’ ne umeju ni da izgovore, ali su im dela jača od reči.
 (M. Vasić)

Izbori se bliže – javljaju se nove političke opcije u političkoj areni Srbije i Vojvodine. Iako je situacija u Srbiji (i Vojvodini) više nego kritična u ekonomskoj sferi, nove se političke partije orijentišu na rešenje pitanja iz nacionalne, teritorijalne i državne problematike. Takođe, primećuje se i ponovno talasanje na desnom krilu političkog spektra, sa otvorenim pozivom za prekompoziciju toga prostora, koji bi vratio u političku arenu ideje određene grupe intelektualaca kao i način rešavanja konflikata, poznat iz devedesetih godina, koji smo svojevremeno ovako zabeležili: „Neuspela i pogubna strategija srpskih intelektualaca, sa ciljevima inspirisanim željama, mitovima i legendama, umesto na racionalno organi­zovanim i kritički zasnovanim sugestijama za razvoj države i društva, nastavila se propagirati i u devedesetim, i pored činjenice da su produkti te politike pokazali svu svoju monstruoznost i tragičnost za vreme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Stotine hiljada mrtvih i ranjenih, milioni raseljenih lica, porušene i popaljene kuće, uništeni spomenici kulture, etnički očišćene teritorije, kao cilj a ne posledica ratnih dejstava, sve to spada u bilans zalaganja za ’pravedne granice’, ’definitivno i pošteno razgraničenje’, ’isprav­ljanje vekovnih neprav­di’, svih velikih i značajnih reči, kojima su poverovali obični ljudi, dajući pristanak da učestvuju u ratu koji su pokrenuli reči i aktivnosti intelektualaca, stereotipi kojima su, preko medija, stvarali atmosferu, prvo straha, zatim nemogućnosti ostvarenja kulturnog i zajedničkog života uopšte. Posle svih onih, koji su pokušali, pa bili poraženi u ostvarenju onoga što će dovesti do najvećeg civilizacijskog sunovrata u istoriji Srbije, očekivalo bi se da se nešto naučilo, shvatilo, spoznao realan svet, te, posebno, mesto Srbije u istom. „Naprotiv, spremnost srpskih intelektualaca da govore o ’istorijskim nužnostima’, ’bio­loškoj supstanci’, ’kolevci i duši’, ’najskupljoj srpskoj reči’, ’o realno ostvarenim ciljevima (koji će dovršiti buduće generacije)’, nije se ugasila sa poimanjem (?) ogromnih ljudskih patnji i stradanja. Jedino što jeste bilo nedoumica, sada je razrešeno – izvođač nacionalnih radova, nova nada srpske desnice su Dveri – Pokret za život Srbije. Pokušaćemo da detektujemo koje su to ideološke postavke, kojima će ova, nadasve ambiciozna grupacija, pokušati da privuče, odnosno, okupi pripadnike desnice, oko svoga programa, te tako ostvari politički program desnog srpskog opredeljenja.
Kada govorimo o ideologiji , imamo u vidu stav N. Matijević, „pojam ideologije je jedan od najviše izučavanih pojmova u oblastima sociologije, filozofije i politike. Otkako je prvi put upotrebljen pojam ideologije, njegovo značenje se nije bitnije menjalo, osim što mu je svaki teoretičar dodao po neku novu karakteristiku. Kontroverznost ovoga pojma potiče i zbog terminološke zbrke, povezivanja pojma ideologija i ideja, odnosno, kolokvijalne izjednačenosti ova dva termina. Tome treba dodati i višestruko i višesmisleno korišćenje pojma ideologija, sa mnogo značenja. Biva li ideologija spoznavana kao oblik društvene svesti, kako nam to sugerira Đura Šušnjić, „onda se ne vidi razlika između ideologije i drugih oblika svesti: religije, filozofije, nauke, umetnosti, morala, prava, itd. Uvažimo li pretpostavku da je ideologija iskrivljena, naopaka i lažna svest, tu mora postojati razlika u odnosu na istinitu i pravu svest, „samo se ne može objasniti činjenica da u ideologiji obično ima zrno istine, a u drugim oblicima svesti zrno zablude“. Ili, još jedno podsećanje N. Matijević: „Ideologija nastaje sa klasnim društvom, kao potreba da se racionalizuju interesi – klase na vlasti koja tako opravdava svoj položaj i interese, odnosno, potlačene klase, kako bi promenila svoj položaj. Ideologija dakle ne kazuje kako ljudi misle i kako oni objektivno deluju, ona zapravo propisuje kako oni moraju da misle i da se ponašaju. Ideologija umanjuje individue, jer su one u takvom načinu shvatanja zamenjive, što je svojevrsni paradoks – ideologija višestruko povećava osećanje jedinke da pripada većem, moćnijem i trajnijem, no što je svaka jedinka pojedinačno, a, istovremeno stavlja do znanja da može bez svake jedinke pojedinačno.“
Političke partije modernog doba, svoju ideologiju sumiraju u svojim partijskim programima, koji su jedan od osnovnih pokazatelja prilikom klasifikacije partija , što nam u praktičnoj političkoj borbi često olakšava prepoznavanje stavova i karaktera partija, odnosno, poklapanje preferencija birača sa političkom ponudom. Kako se u izbornim ciklusima javljaju i novi igrači, sa željom da svoje stavove iznesu na političko tržište, što jeste suština demokratije „kao jedine igre u gradu“, oni dobijaju primerenu pažnju stručne i šire publike, što je slučaj i sa svojevrsnim političkim i javnim fenomenom Srpskog pokreta Dveri, koji niz godina zaokuplja pažnju intelektualne i političke zajednice u Srbiji. Zbog toga smo ovaj tekst usredsredili na analizu političkog program partije Dveri – Pokret za život Srbije.

Program Dveri–Pokreta za život Srbije – Novi narodni odgovor

 Efektno upakovan, sa, pretpostavljamo velikim odštampanim tiražom, pisan ćirilicom , ovaj se programski dokument već nekoliko nedelja deli građanima diljem zemlje Srbije. Sam dokument se sastoji iz uvodnog dela – Nova politička snaga za izlaz iz krize i deset poglavlja. Krenimo redom: „Srbi su danas najobespravljeniji narod na Balkanu i zato svako ko se zalaže za civilizacijske i humanističke tekovine ljudskog roda mora biti borac za slobodu i prava srpskog naroda. Ovde još saznajemo i da su Dveri ogorčene na maćehinsku vlast, zbog mnogo razloga, zato što nam je udareno na vrata naših porodica, što smo u lancima nekoliko dominantnih monopola, kako unutrašnjih, tako i monopola zapadnih ambasada, korumpiranih stranih banaka, tajkuna, korumpiranih medija i političara, usled čega mora doći do promene režima u Srbiji, ali i do promene kompletnog sistema. Zato svesni pojedinci, u okviru Srpskog sabora Dveri – Pokreta za život Srbije, izlaze pred svoj narod i predlažu mu ovaj program.
Prvi deo Programa nosi naziv Porodica na prvom mestu, gde se naglašava briga o ekonomskom, zdravstvenom, populacionom i porodičnom stanju stanovništva, sa upozorenjem – „Najveći izazov za Srbiju u 21. veku je biološki opstanak srpskog naroda! Krajnje je vreme da se sve snage društva pobrinu za ozdravljenje i jačanje porodice, bez koje nema zdrave ličnosti, a ni jake Srbije.
Solidarnost – socijalni patriotizam, drugi je deo programa, gde se konstatuje da „aktuelni režim nije spreman da podeli deo krize sa narodom i egzistira na otuđen način od narodnih problema. Zbog toga mora da postoji socijalni patriotizam, koji je svest i pokret celog naroda ka pravednom društvu. To je aktivan pristup svojoj porodici, rodnom kraju, prirodnoj sredini, svome selu, gradu, državi i naciji, koji se postiže buđenjem duha preduzetništva i srpskog zadužbinarstva. Sve to sa reafirmacijom dokazanih uzora – mobama, zadrugarstvom, radnim akcijama, javnim radovima, prilagođenih novome vremenu. 
Treći deo programa je Domaćinska ekonomija, gde je prvi zahtev da se napusti pogubna neoliberalna ekonomska politika; takođe, protive se svakoj libaralizaciji tržišta koje bi uništavalo domaću privredu. Istovremeno, protive se potpunom uplivu države u ekonomski život, podržavaju tržišnu konkurenciju, te uspeh zasnovan na radnim i kreativnim sposobnostima. „Mi smo za socijalno-tržišnu privredu koja se zasniva na jakoj privatnoj inicijativi i socijalnoj odgovornosti“. Ista se zasniva na na aktivnom odnosu sa naukom i informatičko-komunikacionim tehnologijama. Zahtevaju formiranje Razvojne investicione banke i državnog Fonda za održivi razvoj, koji bi, pre svega, finansirao poljoprivredu.
U četvrtom delu programa – Realni i održivi razvoj Srbije, koji je, po nama, najviše lirski obojen, dosta se priča o lepotama Srbije („imamo jednu od najlepših zemalja na svetu“), kao i tome kako to održati i zadržati. Opčinjenost našom superiornošću na Balkanu se vidi i u želji da istu sačuvamo u oblastima energetike, zdrave vode i hrane, životne sredine, poljoprivrednom, energetskom i turističkom sektoru. Takođe, bitno je zaustaviti odumiranje srpskog sela, kroz samoodrživi sistem, koji bi bio proizvođač zdrave hrane, zelene energije, davalac usluga u seoskom i ekoturizmu.
Za jaku Srbiju slobodnih ljudi, naziv je petog dela programa, koji pruža najviše klasičnih političkih poruka. Neke od njih izgledaju ovako – o Srbiji se odlučuje samo u srpskoj prestonici; srpska vojska, moderna, naoružana i jaka; Srbija garant opstanka Republike Srpske; Kosovo i Metohija su privremeno okupirane srpske teritorije; zaustavljanje neplanskog rasta Beograda, Novog Sad i Niša; ukidanje autonomija i regiona.
Šesti deo programa je Protiv stranačkog-parazitskog sistema i kolonijalne uprave, dug u naslovu, ali sa dosta kratkim sadržajem, gde se tvrdi da je stranački sistem parazit na telu Srbije, koji je mnoge stručne, moralne i patriotski nastrojene ljude okrenuo od politike, u istoj se zacarilo šićardžijstvo, profitertsvo, kolonijalni podanički stav i poniženje građana. Zboga toga Dveri traže da moralni imperativ nove srpske politike bude – „Ne kradi državu, ne kradi narod“.
Spoljna politika ostvarivanja samo srpskog interesa, je ne samo naziv sedmog poglavlja programa, već i imperativ srpske politike u 21. veku. To znači, spoljna se politika podređuje srpskim ineteresima, ne integracionim procesima, gde opet mora da se razlikuje Evropa od Evropske unije. To znači, sa istom treba imati uzdržani dijalog, a čvršću političku i privrednu saradnju treba ostvarivati sa zemljama BRIK-a. Naravno, među njima je najvažnija Rusija. Zbog toga se protive svakom vidu približavanja NATO-paktu, te pristupanje Sporazumu o nedeljivoj kolektivnoj bezbednosti, koji je lansiran od strane Rusije. „Srbija pre svega“, po Dverima treba da bude nova spoljna doktrina Srbije.
Osmo poglavlje programa Dveri je Srpska mreža: Jedino srpske integracije nemaju alterantivu! Ovde se vidi da program ima i okupljanje Srba izvan granice Srbije, jer dijaspora se shvata kao jedan od najvećih nacionalnih resursa, te se za nju traži elektronsko pravo glasanja. Dalje se zahtevaju srpske integracije u ekonomskom, kulturnom, humanitarnom, medijskom i nacionalnom smislu, kao i povratak Srba u matične srpske zemlje na Balkanu, te očuvanje nacionalnog identiteta onih koji ostaju u rasejanju. „Dveri se bore za državu Srbiju koja će potrebu za umrežavanjem i integracijom svih Srba uvek imati kao svoj primarni zadatak na kome nikada i nijedna vlast ne sme prestajati da radi. Ili, kako oni to sažimaju u model nacionalnog organizovanja za koji se bore – „Saberimo Srbe, sve i svuda“.
U devetom poglavlju – Kulturno-prosvetna i sportska politika identiteta, traži se vraćanje aktivne uloge SANU, Narodne biblioteke i muzeja, donošenje Zakona o zaštiti jezika i pisma, očuvanje narodnih tradicija, strategija za Srbe u regionu, i šire, u vezi očuvanja nacionalnog identiteta, reforma javnog medijskog servisa, besplatno studiranje, drugačiji tretman sporta,... Naravno, jedan od neophodnih zakona je Zakon o ćirilici, a pojam srpski mora postati osnovni pojam srpske kulturne politike, koji se ne može zameniti ni sa jednim drugim regionalnim i teritorijalnim pojmom. Posebno tretirane i zaštićene naučne discipline su jezik, književnost, istorija i istorija umetnosti. „Srbin sam i ponosim se time“, prosvetna je, kulturna i sportska politika Dveri.
Novo oduševljenje, deseti je deo programa Dveri. U njemu se tranziciono naglašava – „Živimo u vremenu kada staro umire a novo se još nije rodilo. U takvim promenama opstaju samo oni narodi i pojedinci koji novu stvarnost doživljavaju ne kao kaznu i muku već kao novu šansu i izazov koji ih može preobraziti i ojačati“. Zato je bitno shvatiti poraze, kao da se ponovno uči da se bori i pobeđuje. Takođe, sada je prilika za nove odgovore na stara pitanja o državi, narodu, porodici i ekonomiji. Vreme je da se povrati samopouzdanje, nacionalno dostojanstvo, da se okonča ruženje srpskog naroda i srpske države. Bitno je da se zavoli Srbija, zaštite porodice, radnici posao, selo, grad i država. Naravno, potrebno je i da se mnogo više radi, da se tako razvija sopstvena privreda, kao zaloga boljega života. Novo nacionalno oduševljenje za bavljenje naukom, obrazovanjem, kulturom i sportom, najbolje će nas predstaviti u čitavom svetu. A, vreme je i da Srbija postane zemlja mladih, kao i da je povedu nove generacije. Ili, kako to Dveri kažu – „Vreme je za novu nadu“.
Kao dodatak ovome programu, deli se i letak pod naslovom Kome treba ovakva autonomija? Kao što smo već videli u odeljku 5. programa, Dveri se zalažu za ukidanje autonomija i regiona, tako da sadržaj ovoga letka nije iznenađenje. Ono što jeste sporno, što se uz legitimno pitanje postojanja autonomije, posebno ovakvoga fasadnog tipa , što jeste dugogodišnji politički spor oko karaktera državne organizacije Republike Srbije, autori ovoga letka iznose niz problematičnih, neproverenih, pa i netačnih podataka, kao što su broj zaposlenih u pokrajinskoj administraciji, fondovi osnovani od strane pokrajinske administracije, netačna suma koju je AP Vojvodina dobila od prodaje NIS-a, optužba vlasti na svim nivoima da je Vojvodina – „severna Srbija“ služila za pranje para stečenih švercom droge i kriminalnim aktivnostima, te pitanje postojanja Razvojne banke Vojvodine. Ovde se ne možemo oteti utisku da, dosta umiven, ideološki ujednačen i marketinški jezik Programa, naprečac ustupa mesto sirovoj političkoj propagandi , sa elementima prizemnosti, netačnosti i/ili namerne diskvalifikacije političkih oponenata – ovoga puta onih koji drže vlast na nivou AP Vojvodine. To naravno pokreće jedno drugo pitanje, o kakarakteru političkih borbi u Srbiji, koji poprima, posebno u periodu izbora, osobine borbe na život i smrt, gde se blaćenje i podmetanje političkim oponentima, kao i širenje laži smatraju za dopuštena i legitimna sredstva, dok se svoji programi, zasnovani na određenoj ideologiji, što je slučaj i sa Dverima, stavljaju u drugi plan, kao nešto što nije toliko probitačno u političkoj areni. Tako na delu ostaje ono što je Atila Ag nazvao „reprezentacija bez specifikacije“, jer se svi učesnici u političkom životu utrkuju da bukom, opscenom, prevarom i lažnim obećanjima privuku glasove birača, kojima za uzvrat, prilikom obnašanja vlasti, nisu dužni da polažu račune.

Zaključna razmatranja

Program Dveri – Novi narodni dogovor je u marketinškom smislu vrlo uspela sinteza mnogobrojnih stavova kojima obiluje politička scena Srbije. On nije koherentan izraz desničarskih težnji, iako Dveri nesumnjivo jesu desničarski pokret koji se transformiše u političku partiju. Predominantni stavovi o naciji, identitetu, dostojanstvu, istoriji, kulturi, jeziku, i slično, pokazuju da Dveri baštine sve karakteristike onih partija i pokreta, koji su od 1990. godine formalno svoje programe i zalaganja obznanili našoj političkoj javnosti, iako svi ti pokreti svoj program crpe iz Memoranduma SANU, iz 1986. godine. U programu Dveri nema ništa novo, što se za ove dve dekade višestranačja nije obznanilo srpskoj javnosti, a da to nisu već eksploatisale političke opcije desnice, odnosno, stranke ratne opcije. Ovaj je program konzervativan kada priča o naciji i drugim ideološkim tvorbama srpstva, kako to vide Dveri, ali, gle čuda, pretvara se u socijalističko-populistički kada priča o državnom uplivu u ekonomiju, verovatno imajući u vidu, da se tananim poigravanjem sa sećanjima na „socijalističko-samoupravnu berićet“ može štogod utržiti na srpskom političkom biraču, koji je na žalost, još uvek čudni hibrid kardeljevskog i svetosavskog učenja i svetonazora.
Ovaj su program pisali politički znalci, eksperti za političko talasanje i proizvodnju kriznih situacija. Programski sadržaji su lepo upakovani, sa mnoštvom stereotipnih parola, zapaljivih po formi, praznih po sadržaju, sa zavodljivim sloganima tipa „olako obećane brzine“. Dveri sa ovim programom žele da se izbore za poziciju autentičnog nosioca ISTINE srpske desnice, te da na taj nači postanu ideološki i politički predvodnik toga šarolikog bloka, od čijeg političkog uticaja mnogi strepe na političkoj sceni Sbije. Koliko su Dveri autentičan predstavnik toga, da li su favoriti određenih intelektualnih i političkih krugova u zemlji i šire, ostaje pitanje za neku drugu priliku, kao i odabrani trenutak njihovog stupanja u političku arenu.
  Duško Radosavljević

Nevešto sprovedena i zakonski odrađena, inicijativa za smanjenje „enormnog broja“ političkih partija, elokventno podržana od strane nekih NVO-a bliskih vlasti, nije dala neki veći rezultat, jer je za veoma kratko vreme broj političkih aktera u Srbiji dostigao cifru od skoro 100, što je opet dovelo u pitanje svrhu donošenja određenih zakona, kojima se, očigledno, želi stvoriti određena prednost u političkom životi.

D. Radosavljević. 2001. ELITE I TRANSFORMACIJA, str. 81.

Isto, str. 82.

Pojam ideologije prvi put je upotrebio Desti de Trasi u delu ELEMENTI IDEOLOGIJE: kasnije su njegov primer sledili i drugi francuski materijalistički filozofi.

N. Matijević. 2011. IDEOLOGIJE POLITIČKIH STRANAKA U HRVATSKOJ, Beograd

Đ. Šušnjić, Ideologija, odrednica u: Enciklopdeija političke kulture, 1993, Beograd, str. 373

Isto, str. 373

N. Matijević. 2011. IDEOLOGIJE POLITIČKIH STRANAKA U HRVATSKOJ, Beograd

Najpoznatiji metod klasifikovanja političkih ideja i ideologija. je politički spektar levica-desnica, koji predstavlja linearni spektar koji politička verovanja postavlja na neku tačku između dva ekstrema - ultralevo i ultradesno.
Komunizam Socijalizam Liberalizam Konzervativizam Fašizam
Uobičajeno shvatanje je da linearni spektar opisuje različite političke vrednosti ili čak suprotna stanovišta o ekonomskoj politici. U vezi sa vrednostima, za spektar je karakteristično da se kaže da prikazuje različite stavove u vezi jednakosti. Tako se, na primer, za levičare kaže da su privrženi jednakosti i da su optimisti u pogledu mogućnosti za njeno dostizanje, dok se za desničare tvrdi da odbacuju jednakost bilo zato što je nepoželjna ili zato što ju je nemoguće postići. Pitanje jednakosti blisko je povezano i sa različitim stavovima prema ekonomiji, naročito prema vlasništvu nad bogatstvom. Komunisti, kao izraziti levičari, veruju u državno planiranje ekonomije, socijalisti i moderni liberali zalažu se za mešovitu ekonomiju i vladine regulative, dok su desničarski konzervativci privrženi slobodnom tržištu i privatnoj svojini. Međutim, nije sve tako jednostavno. Fašistički režimi, iako se nalaze na položaju krajnje desnice, zalažu se za upravljanje ekonomijom i državnu kontrolu. Osim fašizma, nejasnu poziciju u linearnom spektru ima i anarhizam, koji je privržen ideji jednakosti, što ga smešta na stranu levice, ali koji se protivi bilo kom obliku upravljanja ekonomijom, što ga postavlja na stranu desnice. Glavni nedostatak linearnog spektra je pokušaj svođenja politike na jednu dimenziju, ali i sugestija koju nameće da se politička gledišta mogu klasifikovati na osnovu jednog kriterijuma. Vidi više o tome u: N. Matijević. 2011. IDEOLOGIJE POLITIČKIH STRANAKA U HRVATSKOJ, Beograd

Bez malicioznosti, moramo primetiti da je jedan od propusta ovoga solidno zamišljenog projekta, nedovoljan lektorski i korektorski rad, što je verovatno posledica brzog puštanja materijala u opticaj.

Jedna od zanimljivih stvari kod promotivnih akcija svih političkih aktera u Srbiji bi bio podatak o izvorima finansiranja, čime bi se potvrdile, ili opovrgle, špekulacije o čuvenom pitanju u nas, „ko stoji iza koje političke opcije“? Tako i ove, najnovije.

Dveri – Pokret za život Srbije. 2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd, str. 2

Isto, str. 3

Dveri – Pokret za život Srbije. 2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd, str.. 4

Isto, str. 6

Dveri – Pokret za život Srbije. 2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd, str. 10

Zemlje BRIK – Brazil, Rusija, Indija, Kina.

Dveri – Pokret za život Srbije. 2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd, str. 12

Isto, str. 12

Dveri – Pokret za život Srbije. 2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd, str. 15

Autor ovoga teksta je i sam veliki pobornik redefinisanja statusa autonomne pokrajine u ustavno-pravnom i političkom sistemu Republike Srbije; naravno, sa sasvim drugačijim, većim nadležnostima; vidi: D. Radosavljević, NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ODUSTAJANJA: Ustavno zlopaćenje Vojvodine od 1988. godine do danas, 2011, Beograd

Ovo čudi, jer istu takvu banku Dveri predviđaju za nivo Srbije; vidi: Dveri – Pokret za život Srbije. 2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd, str. 5

Tako se građani, koje predstavljaju Dveri, pitaju u svome letku Ko muze Vošu? - Kome treba dupla administracija u preskupoj državi? Kome treba drugi Beograd u Novom Sadu? Kome treba žuta birokratija? Kome trebaju posebni pokrajinski fondovi koji troše narodne pare na razvoja autonomaških institucija?... Kome treba stvaranje još jedne mafijaške teritorije u Evropi? Kome uopšte treba ovakva autonomija?

Vidi: D. Radosavljević. 2001. ELITE I TRANSFORMACIJA, Novi Sad, str. 71-74

Rečenicu je izgovorio jedan od prvaka srpske Komunističke partija, 1987. godine, Dragiša Pavlović, jedan od najžešćih lritičara Memoranduma SANU, ulazeći u sukob sa nadolazećim srpskim nacionalizmom Sl. Miloševića, koji je obećao promptno rešenje pitanja Kosova. To je izazvalo čuvenu 8. sednicu CK SKJ.

 
Protiv zakona o rehabilitaciji kolaboracionista
1. 11. -31. 12. 2011.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2011