|
|
|
|
|
|
|
Zar
su Srpske Dveri naša budućnost?
Dverski
multikulturalizam: Šeki is on the
road again
Europa se od rata naovamo gradi
na liberalnom projektu, građanskom
društvu nauštrb nacije. Taj je projekat
danas ostao bez daha, a nacionalističke
strasti, s njihovim beskrajno snažnijim
mogućnostima mobilizacije, ponovno
su na djelu. (J. Rupnik)
Dveri: krovna ideološka podrška
za sve one koje reč ’ideologija’ ne
umeju ni da izgovore, ali su im dela
jača od reči.
(M. Vasić)
Izbori se bliže – javljaju se nove
političke opcije u političkoj areni
Srbije i Vojvodine.
Iako je situacija u Srbiji (i
Vojvodini) više nego kritična u ekonomskoj
sferi, nove se političke partije orijentišu
na rešenje pitanja iz nacionalne,
teritorijalne i državne problematike.
Takođe, primećuje se i ponovno talasanje
na desnom krilu političkog spektra,
sa otvorenim pozivom za prekompoziciju
toga prostora, koji bi vratio u političku
arenu ideje određene grupe intelektualaca
kao i način rešavanja konflikata,
poznat iz devedesetih godina, koji
smo svojevremeno ovako zabeležili:
„Neuspela i pogubna strategija
srpskih intelektualaca, sa ciljevima
inspirisanim željama, mitovima i legendama,
umesto na racionalno organizovanim
i kritički zasnovanim sugestijama
za razvoj države i društva, nastavila
se propagirati i u devedesetim, i
pored činjenice da su produkti te
politike pokazali svu svoju monstruoznost
i tragičnost za vreme rata u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini. Stotine hiljada
mrtvih i ranjenih, milioni raseljenih
lica, porušene i popaljene kuće, uništeni
spomenici kulture, etnički očišćene
teritorije, kao cilj a ne posledica
ratnih dejstava, sve to spada u bilans
zalaganja za ’pravedne granice’, ’definitivno
i pošteno razgraničenje’, ’ispravljanje
vekovnih nepravdi’, svih velikih
i značajnih reči, kojima su poverovali
obični ljudi, dajući pristanak da
učestvuju u ratu koji su pokrenuli
reči i aktivnosti intelektualaca,
stereotipi kojima su, preko medija,
stvarali atmosferu, prvo straha, zatim
nemogućnosti ostvarenja kulturnog
i zajedničkog života uopšte.“
Posle svih onih, koji su pokušali,
pa bili poraženi u ostvarenju onoga
što će dovesti do najvećeg civilizacijskog
sunovrata u istoriji Srbije, očekivalo
bi se da se nešto naučilo, shvatilo,
spoznao realan svet, te, posebno,
mesto Srbije u istom. „Naprotiv,
spremnost srpskih intelektualaca da
govore o ’istorijskim nužnostima’,
’biološkoj supstanci’, ’kolevci i
duši’, ’najskupljoj srpskoj reči’,
’o realno ostvarenim ciljevima (koji
će dovršiti buduće generacije)’, nije
se ugasila sa poimanjem (?) ogromnih
ljudskih patnji i stradanja.“
Jedino što jeste bilo nedoumica,
sada je razrešeno – izvođač nacionalnih
radova, nova nada srpske desnice su
Dveri – Pokret za život Srbije. Pokušaćemo
da detektujemo koje su to ideološke
postavke, kojima će ova, nadasve ambiciozna
grupacija, pokušati da privuče, odnosno,
okupi pripadnike desnice, oko svoga
programa, te tako ostvari politički
program desnog srpskog opredeljenja.
Kada govorimo o ideologiji
, imamo u vidu stav N.
Matijević, „pojam ideologije
je jedan od najviše izučavanih pojmova
u oblastima sociologije, filozofije
i politike. Otkako je prvi put upotrebljen
pojam ideologije, njegovo značenje
se nije bitnije menjalo, osim što
mu je svaki teoretičar dodao po neku
novu karakteristiku. Kontroverznost
ovoga pojma potiče i zbog terminološke
zbrke, povezivanja pojma ideologija
i ideja, odnosno, kolokvijalne izjednačenosti
ova dva termina. Tome treba dodati
i višestruko i višesmisleno korišćenje
pojma ideologija, sa mnogo značenja.“
Biva li ideologija spoznavana
kao oblik društvene svesti, kako nam
to sugerira Đura Šušnjić,
„onda se ne vidi razlika između
ideologije i drugih oblika svesti:
religije, filozofije, nauke, umetnosti,
morala, prava, itd.“
Uvažimo li pretpostavku da je
ideologija iskrivljena, naopaka i
lažna svest, tu mora postojati razlika
u odnosu na istinitu i pravu svest,
„samo se ne može objasniti činjenica
da u ideologiji obično ima zrno istine,
a u drugim oblicima svesti zrno zablude“.
Ili, još jedno podsećanje N.
Matijević: „Ideologija nastaje
sa klasnim društvom, kao potreba da
se racionalizuju interesi – klase
na vlasti koja tako opravdava svoj
položaj i interese, odnosno, potlačene
klase, kako bi promenila svoj položaj.
Ideologija dakle ne kazuje kako ljudi
misle i kako oni objektivno deluju,
ona zapravo propisuje kako oni moraju
da misle i da se ponašaju. Ideologija
umanjuje individue, jer su one u takvom
načinu shvatanja zamenjive, što je
svojevrsni paradoks – ideologija višestruko
povećava osećanje jedinke da pripada
većem, moćnijem i trajnijem, no što
je svaka jedinka pojedinačno, a, istovremeno
stavlja do znanja da može bez svake
jedinke pojedinačno.“
Političke partije modernog doba, svoju
ideologiju sumiraju u svojim partijskim
programima, koji su jedan od osnovnih
pokazatelja prilikom klasifikacije
partija
, što nam u praktičnoj političkoj
borbi često olakšava prepoznavanje
stavova i karaktera partija, odnosno,
poklapanje preferencija birača sa
političkom ponudom. Kako se u izbornim
ciklusima javljaju i novi igrači,
sa željom da svoje stavove iznesu
na političko tržište, što jeste suština
demokratije „kao jedine igre u
gradu“, oni dobijaju primerenu
pažnju stručne i šire publike, što
je slučaj i sa svojevrsnim političkim
i javnim fenomenom Srpskog pokreta
Dveri, koji niz godina zaokuplja pažnju
intelektualne i političke zajednice
u Srbiji. Zbog toga smo ovaj tekst
usredsredili na analizu političkog
program partije Dveri – Pokret za
život Srbije.
Program Dveri–Pokreta za
život Srbije – Novi narodni odgovor
Efektno upakovan,
sa, pretpostavljamo velikim odštampanim
tiražom, pisan ćirilicom
, ovaj se programski dokument
već nekoliko nedelja deli građanima
diljem zemlje Srbije.
Sam dokument se sastoji iz uvodnog
dela – Nova politička snaga
za izlaz iz krize i deset
poglavlja. Krenimo redom: „Srbi
su danas najobespravljeniji narod
na Balkanu i zato svako ko se zalaže
za civilizacijske i humanističke tekovine
ljudskog roda mora biti borac za slobodu
i prava srpskog naroda.„
Ovde još saznajemo i da su Dveri
ogorčene na maćehinsku vlast, zbog
mnogo razloga, zato što nam je udareno
na vrata naših porodica, što smo u
lancima nekoliko dominantnih monopola,
kako unutrašnjih, tako i monopola
zapadnih ambasada, korumpiranih stranih
banaka, tajkuna, korumpiranih medija
i političara, usled čega mora doći
do promene režima u Srbiji, ali i
do promene kompletnog sistema. Zato
svesni pojedinci, u okviru Srpskog
sabora Dveri – Pokreta za život Srbije,
izlaze pred svoj narod i predlažu
mu ovaj program.
Prvi deo Programa nosi naziv Porodica
na prvom mestu, gde se naglašava
briga o ekonomskom, zdravstvenom,
populacionom i porodičnom stanju stanovništva,
sa upozorenjem – „Najveći izazov
za Srbiju u 21. veku je biološki opstanak
srpskog naroda!“
Krajnje je vreme da se sve snage
društva pobrinu za ozdravljenje i
jačanje porodice, bez koje nema zdrave
ličnosti, a ni jake Srbije.
Solidarnost – socijalni patriotizam,
drugi je deo programa, gde se konstatuje
da „aktuelni režim nije spreman
da podeli deo krize sa narodom i egzistira
na otuđen način od narodnih problema.“
Zbog toga mora da postoji socijalni
patriotizam, koji je svest i pokret
celog naroda ka pravednom društvu.
To je aktivan pristup svojoj porodici,
rodnom kraju, prirodnoj sredini, svome
selu, gradu, državi i naciji, koji
se postiže buđenjem duha preduzetništva
i srpskog zadužbinarstva. Sve to sa
reafirmacijom dokazanih uzora – mobama,
zadrugarstvom, radnim akcijama, javnim
radovima, prilagođenih novome vremenu.
Treći deo programa je Domaćinska
ekonomija, gde je prvi zahtev
da se napusti pogubna neoliberalna
ekonomska politika; takođe, protive
se svakoj libaralizaciji tržišta koje
bi uništavalo domaću privredu. Istovremeno,
protive se potpunom uplivu države
u ekonomski život, podržavaju tržišnu
konkurenciju, te uspeh zasnovan na
radnim i kreativnim sposobnostima.
„Mi smo za socijalno-tržišnu privredu
koja se zasniva na jakoj privatnoj
inicijativi i socijalnoj odgovornosti“.
Ista se zasniva na na aktivnom
odnosu sa naukom i informatičko-komunikacionim
tehnologijama. Zahtevaju formiranje
Razvojne investicione banke i državnog
Fonda za održivi razvoj, koji bi,
pre svega, finansirao poljoprivredu.
U četvrtom delu programa – Realni
i održivi razvoj Srbije,
koji je, po nama, najviše lirski obojen,
dosta se priča o lepotama Srbije („imamo
jednu od najlepših zemalja na svetu“),
kao i tome kako to održati i zadržati.
Opčinjenost našom superiornošću na
Balkanu se vidi i u želji da istu
sačuvamo u oblastima energetike, zdrave
vode i hrane, životne sredine, poljoprivrednom,
energetskom i turističkom sektoru.
Takođe, bitno je zaustaviti odumiranje
srpskog sela, kroz samoodrživi sistem,
koji bi bio proizvođač zdrave hrane,
zelene energije, davalac usluga u
seoskom i ekoturizmu.
Za jaku Srbiju slobodnih ljudi,
naziv je petog dela programa, koji
pruža najviše klasičnih političkih
poruka. Neke od njih izgledaju ovako
– o Srbiji se odlučuje samo u srpskoj
prestonici; srpska vojska, moderna,
naoružana i jaka; Srbija garant opstanka
Republike Srpske; Kosovo i Metohija
su privremeno okupirane srpske teritorije;
zaustavljanje neplanskog rasta Beograda,
Novog Sad i Niša; ukidanje autonomija
i regiona.
Šesti deo programa je Protiv
stranačkog-parazitskog sistema i kolonijalne
uprave, dug u naslovu, ali
sa dosta kratkim sadržajem, gde se
tvrdi da je stranački sistem parazit
na telu Srbije, koji je mnoge stručne,
moralne i patriotski nastrojene ljude
okrenuo od politike, u istoj se zacarilo
šićardžijstvo, profitertsvo, kolonijalni
podanički stav i poniženje građana.
Zboga toga Dveri traže da moralni
imperativ nove srpske politike bude
– „Ne kradi državu, ne kradi narod“.
Spoljna politika ostvarivanja
samo srpskog interesa, je
ne samo naziv sedmog poglavlja programa,
već i imperativ srpske politike u
21. veku. To znači, spoljna se politika
podređuje srpskim ineteresima, ne
integracionim procesima, gde opet
mora da se razlikuje Evropa od Evropske
unije. To znači, sa istom treba imati
uzdržani dijalog, a čvršću političku
i privrednu saradnju treba ostvarivati
sa zemljama BRIK-a.
Naravno, među njima je najvažnija
Rusija. Zbog toga se protive svakom
vidu približavanja NATO-paktu, te
pristupanje Sporazumu o nedeljivoj
kolektivnoj bezbednosti, koji je lansiran
od strane Rusije. „Srbija pre
svega“, po Dverima treba da bude
nova spoljna doktrina Srbije.
Osmo poglavlje programa Dveri je Srpska
mreža: Jedino srpske integracije nemaju
alterantivu! Ovde se vidi
da program ima i okupljanje Srba izvan
granice Srbije, jer dijaspora se shvata
kao jedan od najvećih nacionalnih
resursa, te se za nju traži elektronsko
pravo glasanja. Dalje se zahtevaju
srpske integracije u ekonomskom, kulturnom,
humanitarnom, medijskom i nacionalnom
smislu, kao i povratak Srba u matične
srpske zemlje na Balkanu, te očuvanje
nacionalnog identiteta onih koji ostaju
u rasejanju. „Dveri se bore za
državu Srbiju koja će potrebu za umrežavanjem
i integracijom svih Srba uvek imati
kao svoj primarni zadatak na kome
nikada i nijedna vlast ne sme prestajati
da radi.“
Ili, kako oni to sažimaju u model
nacionalnog organizovanja za koji
se bore – „Saberimo Srbe, sve
i svuda“.
U devetom poglavlju – Kulturno-prosvetna
i sportska politika identiteta,
traži se vraćanje aktivne uloge SANU,
Narodne biblioteke i muzeja, donošenje
Zakona o zaštiti jezika i pisma, očuvanje
narodnih tradicija, strategija za
Srbe u regionu, i šire, u vezi očuvanja
nacionalnog identiteta, reforma javnog
medijskog servisa, besplatno studiranje,
drugačiji tretman sporta,... Naravno,
jedan od neophodnih zakona je Zakon
o ćirilici, a pojam srpski
mora postati osnovni pojam srpske
kulturne politike, koji se ne može
zameniti ni sa jednim drugim regionalnim
i teritorijalnim pojmom. Posebno tretirane
i zaštićene naučne discipline su jezik,
književnost, istorija i istorija umetnosti.
„Srbin sam i ponosim se time“,
prosvetna je, kulturna i sportska
politika Dveri.
Novo oduševljenje,
deseti je deo programa Dveri. U njemu
se tranziciono naglašava – „Živimo
u vremenu kada staro umire a novo
se još nije rodilo. U takvim promenama
opstaju samo oni narodi i pojedinci
koji novu stvarnost doživljavaju ne
kao kaznu i muku već kao novu šansu
i izazov koji ih može preobraziti
i ojačati“.
Zato je bitno shvatiti poraze,
kao da se ponovno uči da se bori i
pobeđuje. Takođe, sada je prilika
za nove odgovore na stara pitanja
o državi, narodu, porodici i ekonomiji.
Vreme je da se povrati samopouzdanje,
nacionalno dostojanstvo, da se okonča
ruženje srpskog naroda i srpske države.
Bitno je da se zavoli Srbija, zaštite
porodice, radnici posao, selo, grad
i država. Naravno, potrebno je i da
se mnogo više radi, da se tako razvija
sopstvena privreda, kao zaloga boljega
života. Novo nacionalno oduševljenje
za bavljenje naukom, obrazovanjem,
kulturom i sportom, najbolje će nas
predstaviti u čitavom svetu. A, vreme
je i da Srbija postane zemlja mladih,
kao i da je povedu nove generacije.
Ili, kako to Dveri kažu – „Vreme
je za novu nadu“.
Kao dodatak ovome programu, deli se
i letak pod naslovom Kome
treba ovakva autonomija?
Kao što smo već videli u odeljku 5.
programa, Dveri se zalažu za ukidanje
autonomija i regiona, tako da sadržaj
ovoga letka nije iznenađenje. Ono
što jeste sporno, što se uz legitimno
pitanje postojanja autonomije, posebno
ovakvoga fasadnog tipa
, što jeste dugogodišnji politički
spor oko karaktera državne organizacije
Republike Srbije, autori ovoga letka
iznose niz problematičnih, neproverenih,
pa i netačnih podataka, kao što su
broj zaposlenih u pokrajinskoj administraciji,
fondovi osnovani od strane pokrajinske
administracije, netačna suma koju
je AP Vojvodina dobila od prodaje
NIS-a, optužba vlasti na svim nivoima
da je Vojvodina – „severna Srbija“
služila za pranje para stečenih švercom
droge i kriminalnim aktivnostima,
te pitanje postojanja Razvojne banke
Vojvodine.
Ovde se ne možemo oteti utisku
da, dosta umiven, ideološki ujednačen
i marketinški jezik Programa, naprečac
ustupa mesto sirovoj političkoj propagandi
, sa elementima prizemnosti, netačnosti
i/ili namerne diskvalifikacije političkih
oponenata – ovoga puta onih koji drže
vlast na nivou AP Vojvodine. To naravno
pokreće jedno drugo pitanje, o kakarakteru
političkih borbi u Srbiji, koji poprima,
posebno u periodu izbora, osobine
borbe na život i smrt, gde se blaćenje
i podmetanje političkim oponentima,
kao i širenje laži smatraju za dopuštena
i legitimna sredstva, dok se svoji
programi, zasnovani na određenoj ideologiji,
što je slučaj i sa Dverima, stavljaju
u drugi plan, kao nešto što nije toliko
probitačno u političkoj areni. Tako
na delu ostaje ono što je Atila Ag
nazvao „reprezentacija bez specifikacije“,
jer se svi učesnici u političkom životu
utrkuju da bukom, opscenom, prevarom
i lažnim obećanjima privuku glasove
birača, kojima za uzvrat, prilikom
obnašanja vlasti, nisu dužni da polažu
račune.
Zaključna razmatranja
Program Dveri – Novi narodni dogovor
je u marketinškom smislu vrlo uspela
sinteza mnogobrojnih stavova kojima
obiluje politička scena Srbije. On nije
koherentan izraz desničarskih težnji,
iako Dveri nesumnjivo jesu desničarski
pokret koji se transformiše u političku
partiju. Predominantni stavovi o naciji,
identitetu, dostojanstvu, istoriji,
kulturi, jeziku, i slično, pokazuju
da Dveri baštine sve karakteristike
onih partija i pokreta, koji su od 1990.
godine formalno svoje programe i zalaganja
obznanili našoj političkoj javnosti,
iako svi ti pokreti svoj program crpe
iz Memoranduma SANU, iz 1986. godine.
U programu Dveri nema ništa novo,
što se za ove dve dekade višestranačja
nije obznanilo srpskoj javnosti, a da
to nisu već eksploatisale političke
opcije desnice, odnosno, stranke ratne
opcije. Ovaj je program konzervativan
kada priča o naciji i drugim ideološkim
tvorbama srpstva, kako to vide Dveri,
ali, gle čuda, pretvara se u socijalističko-populistički
kada priča o državnom uplivu u ekonomiju,
verovatno imajući u vidu, da se tananim
poigravanjem sa sećanjima na „ socijalističko-samoupravnu
berićet“ može štogod utržiti na
srpskom političkom biraču, koji je na
žalost, još uvek čudni hibrid kardeljevskog
i svetosavskog učenja i svetonazora.
Ovaj su program pisali politički znalci,
eksperti za političko talasanje i proizvodnju
kriznih situacija. Programski sadržaji
su lepo upakovani, sa mnoštvom stereotipnih
parola, zapaljivih po formi, praznih
po sadržaju, sa zavodljivim sloganima
tipa „ olako obećane brzine“.
Dveri sa ovim programom žele da
se izbore za poziciju autentičnog nosioca
ISTINE srpske desnice, te da na taj
nači postanu ideološki i politički predvodnik
toga šarolikog bloka, od čijeg političkog
uticaja mnogi strepe na političkoj sceni
Sbije. Koliko su Dveri autentičan predstavnik
toga, da li su favoriti određenih intelektualnih
i političkih krugova u zemlji i šire,
ostaje pitanje za neku drugu priliku,
kao i odabrani trenutak njihovog stupanja
u političku arenu.
|
|
Duško Radosavljević |
|
Nevešto sprovedena i zakonski
odrađena, inicijativa za smanjenje
„enormnog broja“ političkih partija,
elokventno podržana od strane
nekih NVO-a bliskih vlasti, nije
dala neki veći rezultat, jer je
za veoma kratko vreme broj političkih
aktera u Srbiji dostigao cifru
od skoro 100, što je opet dovelo
u pitanje svrhu donošenja određenih
zakona, kojima se, očigledno,
želi stvoriti određena prednost
u političkom životi.
D. Radosavljević. 2001. ELITE
I TRANSFORMACIJA, str. 81.
Pojam ideologije prvi put
je upotrebio Desti de Trasi u
delu ELEMENTI IDEOLOGIJE: kasnije
su njegov primer sledili i drugi
francuski materijalistički filozofi.
N. Matijević. 2011. IDEOLOGIJE
POLITIČKIH STRANAKA U HRVATSKOJ,
Beograd
Đ. Šušnjić, Ideologija,
odrednica u: Enciklopdeija
političke kulture, 1993,
Beograd, str. 373
N. Matijević. 2011. IDEOLOGIJE
POLITIČKIH STRANAKA U HRVATSKOJ,
Beograd
Najpoznatiji metod klasifikovanja
političkih ideja i ideologija.
je politički spektar levica-desnica,
koji predstavlja linearni spektar
koji politička verovanja postavlja
na neku tačku između dva ekstrema
- ultralevo i ultradesno.
Komunizam Socijalizam Liberalizam
Konzervativizam Fašizam
Uobičajeno shvatanje je da linearni
spektar opisuje različite političke
vrednosti ili čak suprotna stanovišta
o ekonomskoj politici. U vezi
sa vrednostima, za spektar je
karakteristično da se kaže da
prikazuje različite stavove u
vezi jednakosti. Tako se, na primer,
za levičare kaže da su privrženi
jednakosti i da su optimisti u
pogledu mogućnosti za njeno dostizanje,
dok se za desničare tvrdi da odbacuju
jednakost bilo zato što je nepoželjna
ili zato što ju je nemoguće postići.
Pitanje jednakosti blisko je povezano
i sa različitim stavovima prema
ekonomiji, naročito prema vlasništvu
nad bogatstvom. Komunisti, kao
izraziti levičari, veruju u državno
planiranje ekonomije, socijalisti
i moderni liberali zalažu se za
mešovitu ekonomiju i vladine regulative,
dok su desničarski konzervativci
privrženi slobodnom tržištu i
privatnoj svojini. Međutim, nije
sve tako jednostavno. Fašistički
režimi, iako se nalaze na položaju
krajnje desnice, zalažu se za
upravljanje ekonomijom i državnu
kontrolu. Osim fašizma, nejasnu
poziciju u linearnom spektru ima
i anarhizam, koji je privržen
ideji jednakosti, što ga smešta
na stranu levice, ali koji se
protivi bilo kom obliku upravljanja
ekonomijom, što ga postavlja na
stranu desnice. Glavni nedostatak
linearnog spektra je pokušaj svođenja
politike na jednu dimenziju, ali
i sugestija koju nameće da se
politička gledišta mogu klasifikovati
na osnovu jednog kriterijuma.
Vidi više o tome u: N. Matijević.
2011. IDEOLOGIJE POLITIČKIH STRANAKA
U HRVATSKOJ, Beograd
Bez malicioznosti, moramo
primetiti da je jedan od propusta
ovoga solidno zamišljenog projekta,
nedovoljan lektorski i korektorski
rad, što je verovatno posledica
brzog puštanja materijala u opticaj.
Jedna od zanimljivih stvari
kod promotivnih akcija svih političkih
aktera u Srbiji bi bio podatak
o izvorima finansiranja, čime
bi se potvrdile, ili opovrgle,
špekulacije o čuvenom pitanju
u nas, „ko stoji iza koje političke
opcije“? Tako i ove, najnovije.
Dveri – Pokret za život Srbije.
2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd,
str. 2
Dveri – Pokret za život Srbije.
2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd,
str.. 4
Dveri – Pokret za život Srbije.
2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd,
str. 10
Zemlje BRIK – Brazil, Rusija,
Indija, Kina.
Dveri – Pokret za život Srbije.
2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd,
str. 12
Dveri – Pokret za život Srbije.
2011. NOVI NARODNI DOGOVOR, Beograd,
str. 15
Autor ovoga teksta je i sam
veliki pobornik redefinisanja
statusa autonomne pokrajine u
ustavno-pravnom i političkom sistemu
Republike Srbije; naravno, sa
sasvim drugačijim, većim nadležnostima;
vidi: D. Radosavljević, NEPODNOŠLJIVA
LAKOĆA ODUSTAJANJA: Ustavno zlopaćenje
Vojvodine od 1988. godine do danas,
2011, Beograd
Ovo čudi, jer istu takvu
banku Dveri predviđaju za nivo
Srbije; vidi: Dveri – Pokret za
život Srbije. 2011. NOVI NARODNI
DOGOVOR, Beograd, str. 5
Tako se građani, koje predstavljaju
Dveri, pitaju u svome letku Ko
muze Vošu? - Kome treba dupla
administracija u preskupoj državi?
Kome treba drugi Beograd u Novom
Sadu? Kome treba žuta birokratija?
Kome trebaju posebni pokrajinski
fondovi koji troše narodne pare
na razvoja autonomaških institucija?...
Kome treba stvaranje još jedne
mafijaške teritorije u Evropi?
Kome uopšte treba ovakva autonomija?
Vidi: D. Radosavljević. 2001.
ELITE I TRANSFORMACIJA, Novi Sad,
str. 71-74
Rečenicu je izgovorio jedan
od prvaka srpske Komunističke
partija, 1987. godine, Dragiša
Pavlović, jedan od najžešćih lritičara
Memoranduma SANU, ulazeći u sukob
sa nadolazećim srpskim nacionalizmom
Sl. Miloševića, koji je obećao
promptno rešenje pitanja Kosova.
To je izazvalo čuvenu 8. sednicu
CK SKJ.
|
|
|
| | | | | |