Bosna i Hercegovina
na raskršću: u EU ili u izolaciju
Šta zapravo
smera Dodik?
Često se može čuti kako političari puno
govore, samo da ne bi ništa kazali. Čak
i kada istina ne bi uglavnom bila sasvim
suprotna od uobičajenog mišljenja u društvu,
lako bi se moglo zaključiti da u odnosima
neke (male) države sa NATO, Evropskom unijom,
Sjedinjenim državama, Rusijom, Turskom,
Japanom, i drugim zemljama od značaja, zainteresovanim
za bezbednost i izgradnju države u BiH,
ne bi smelo da bude previše slobodnog mesta
za olako davanje dvosmislenih izjava, koje
bi ostavljale prostor za nesigurnost i različita
tumačenja.
U uslovima koji vladaju u regionu Zapadnog
Balkana, tamo gde je Srbija ključni faktor
(ne)bezbednosti, a građani godinama pripremani
na sasvim drugačije ishode, vest da je Milorad
Dodik (možda) pristao na reviziju Dejtona,
morala bi da odjekne najvećom brzinom prenošenja
vesti u savremenim tehnološkim uslovima
(pretrpanosti) informacijama, koje pristižu
u “realnom vremenu”.
Srbi insistiraju na
autonomiji u BiH
Sve balkanske države teže priključenju
Evropskoj uniji, ali BiH zaostaje na tom
putu zbog konstantnog sporenja oko političkog
uređenja države. Međutim, u intervjuu koji
je polovinom juna dao za Associated Press,
predsednik RS Milorad Dodik možda je nagovestio
promenu svoje politike, i to tako da bi
javnost to jedva mogla da primeti, i uprkos
tome što ovaj zvaničnik svoju poziciju na
vlasti uspeva da održi na sasvim suprotnim
zalaganjima i interesima. Naime, tom prilikom
Dodik je istakao da bosanski Srbi insistiraju
na autonomiji u okviru BiH i da, ukoliko
ne uspeju to da ostvare, ta država treba
da zaboravi na svoje težnje ka Evropskoj
uniji.
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik
do sada je bio veoma čvrst u insistiranju
na tome da RS, ni po koju cenu, nije spremna
da podrži bilo šta što bi ograničilo njen
dejtonski kapacitet, što se u potpunosti
poklapa sa (dosadašnjom) politikom Srbije,
ali i Rusije. Butmirski proces, pokrenut
kako bi se tri strane dogovorile o neophodnim
ustavnim promenama, propao je na samom početku.
Od tada, backstage diplomatijom radilo se
na postizanju minimalnog konsenzusa o tom
pitanju.
Evropska unija sa pravom zahteva da samo
funkcionalne države mogu da postanu njene
članice: “zahtev BiH za članstvo... može
biti razmatran samo kada kancelarija visokog
predstavnika... bude zatvorena i da nikakvi
kvaziprotektorati ne mogu ući u EU.” U usprotnom
se ne bi moglo zamisliti da buduća članica
bude sposobna da samostalno usvaja i primenjuje
standarde EU. Doslednost u tom smislu EU
je pokazala početkom juna (10. jun 2011),
kada je visoki predstavnik međunarodne zajednice
u BiH Valentin Incko u potpunosti ukinuo
ograničenja i zabrane koje su, nad predstavnicima
vlasti uveli i primenjivali njegovi prethodnici.
Tom prilikom odblokirani su svi zamrznuti
bankarski računi i sva druga finansijska
ograničenja nametnuta Srpskoj demokratskoj
stranci, koja su bila na snazi dobar deo
prethodne decenije. Tajming za donošenje
ovakve odluke, nakon dogovora između Ketrin
Ešton i Milorada Dodika o “strukturnim reformama
u BiH” koji je odložio referendum, i intervjua
koji je predsednik RS dao za Associated
Press, govore da je moguće da je reč o elementima
istog paketa dogovora.
Nefunkcioalna BiH ne
može u Uniju
Podsetimo, tim merama najpre su bili suspendovani
lokalni zvaničnici koji nisu radili dovoljno
na pitanju povratka izbeglica. Zatim, 1998.
sa pozicija u parlamentu RS uklonjen je
Dragan Čavić, tadašnji potpredsednik SDS-a.
U martu 1999. smenjen je Nikola Poplašen,
predsednik RS, zbog izjava u vezi sa kosovskom
krizom. Bonska ovlašćenja omogućavala su
da zvaničnici budu smenjivani i da im se
oduzimaju lična dokumenta, ali su dopuštala
i novčano kažnjavanje, kako bi predstavnici
vlasti (uglavnom iz RS), bili primorali
da učestvuju u procesu implementacije mira
u BiH, u skladu sa vrednostima EU.
Poruka da EU nije spremna da prizna status
članice nefunkcionalnim državama, poslednji
put je poslata 17. juna, kada je u organizaciji
Aspen instituta iz Berlina i ministarstva
spoljnih poslova Republike Makedonije, u
Ohridu održana konferencija pod naslovom
“Evroatlantske integracije Zapadnog Balkana
2015-2020 – Novi transatlantski dijalog:
lideri Nemačke i Sjedinjenih država u dijalogu
sa liderima Zapadnog Balkana”, tokom koje
je između ostalog istaknuto da EU ne može
da prihvati nove članice sa konfederalnim
ili kantonizovanim vladama (čitaj BiH).
Dodik ne spominje Dejton
Imajući u vidu da je slična poruka poslata
nebrojeno puta, sa najrazličitijih nivoa
iz međunarodne zajednice, i činjenicu da
je Dodiku svakako odavno poznato da postoji
takav uslov EU, može se pretpostaviti da
je pre iznošenja izjava koje se mogu pročitati
u pomenutom intervjuu, Dodik taj element
već uneo u svoj “račun”. Možda baš zbog
toga, najvatreniji zastupnik ideje da se
Dejtonski sporazum nikako ne sme dovesti
u pitanje, tokom intervjua ni jednom nije
spomenuo taj sporazum. Tome su sigurno doprineli
i važni nedavni događaji - hapšenje Ratka
Mladića, početak dijaloga Beograda i Prištine,
a određeni uticaj sigurno ima i prva poseta
predsednika Srbije Sarajevu, planirana za
početak jula.
Dejtonska BiH zbog svog uređenja, dakle,
ne ispunjava važan uslov za priključenje
EU. Ako se uzme da je Dodik znao šta govori
prilikom davanja pomenutog intervjua - da
Bosna i Hercegovina može slobodno da zaboravi
na Uniju ukoliko Srbi ne zadrže autonomiju
- može se zaključiti da Dodik misli na autonomiju
RS u okvirima nedejtonske Bosne. U suprotnom
bi takva izjava bila krajnje besmislena,
a Dodik bi rizikovao da izgubi autoritet
pregovarača sa međunarodnom zajednicom.
Od pristupa koji RS zauzme prema onome što
dogovori sa međunarodnom zajednicom, kao
i od onoga što praktično čini u evroatlantskim
integracijama BiH, zavisi i brzina kojom
će Srbija napredovati na tom putu. Pristup
koji Mi---lorad Dodik zauzima u tim pitanjima,
možda najbolje pokazuje druga izjava iz
pomenutog intervjua. Naime, predsednik RS
je izjavio kako je uveren da bi RS, kada
bi bila samostalna, ispunila standarde EU
za pet godina, a da će joj ovako, iz okvira
BiH, biti potrebno više od trideset.
Drugim rečima - ako je po njegoj volji, u
EU se može mnogo brže nego što je to bio slučaj
sa bilo kojom od zemalja iz regiona. U suprotnom,
BiH će biti rekorder u sporosti, napredujući
lošije nego što bi i najpesimističnija predviđanja
mogla da ukažu, kao da priključenje EU nije
u najdirektnijem interesu upravo RS i njenih
građana, u čijem navodnom interesu radi Dodik.
To bi bilo previše sporo, čak i po kriterijumima
koje u tom smislu postavlja Srbija. Prilično
tvrd stav za predstavnika jedne balkanske
državice koju je Srbija, uprkos tome što je
do sada gotovo bezuslovno podržavala sve njene
zahteve ostavila da, kako je u javnosti nedavno
dobro primećeno, ostavila da bude sama genocidna
i ponese svoj krst stradanja. Uprkos Dodikovim
vapajima da je RS žrtva Bosne i Hercegovine.
Nešto tu ne štima.
|
|
Matja Stojanović |
|
|