Mora da Boris Tadić, predsjednik Republike Srbije, nije bio dobar učenik iz geografije. Da je bio, ne bi griješio i brkao gradove i mjesta u Bosni i Hercegovini. Ne tako davno, ne znam koji put, Borisov avion sletio je na banjalučki umjesto na sarajevski aerodrom, a Boris kao šef države umjesto kod šefa susedne države Željka Komšića ode na prijem kod njemu dragog Dodika. I izazove neviđeni diplomatski skandal i napravi čitavu državnu zbrku. Kazuje Boris Tadić priče u koje ni djeca ne vjeruju. I poziva se na neke specijalne veze i posebne odnose. Pa imalo obrazovani čovjek zna da nigdje u svijetu normalno organizovanih država ne postoje nikakve specijalne veze i posebni odnosi.
Normalni narodi i uređene države imaju diplomatske odnose. Što se specijalnih veza tiče one postoje između nekog komšije i komšinice, a kada komšija uspostavi sa komšinicom posebne odnose zna se šta bude komšinici. Mani se, Borise, tih veza i tih odnosa. Znamo mi naše jade. Nemoj se više brinuti o Srbima u Bosni i Hercegovini. Nisu oni debili i ne pohađaju specijalne škole. Znaju Srbi u Bosni i Hercegovini da im je to majka, i domovina i otadžbina, pa im ne treba nadri-majka Srbija.
Uostalom, istorija je nemilosrdna u činjenicama. Gdje god se Srbija miješala i »brinula«, više tamo Srba nema ili je malo živih, a puno mrtvih. Brinula se Srbija za Krajinu. Nema više Krajine. Brinula se Srbija za Kosovo nema više Srba na Kosovu. I tako redom i tome slično. Vrijeme je da se Srbija počne brinuti o samoj sebi. Njeno katastrofalno stanje ne može ni MMF spasiti, a ni Evropska unija. Brini o tome, Tadiću!
Što se škola tiče one su rak-rana i Bosne i Hercegovini, a posebno Srbije. U Srbiji sam gledao škole u selima gdje se učenici još griju na bubnjaru, a o namještaju i učilima da se i ne govori. Posjeti, predsjedniče Tadiću, neku takvu školu i neka kamere snimaju sliku škole, a ne tebe i tvoje slatkorečive izjave. Što se tiče osnovne škole »Srbija« na Palama to je čist cinizam i podvala. Osnovna škola »Srbija« na Palama izgrađena je kao inat škola. Uz to, na svečanom otvaranju škole, 8. septembra 2009. godine, između srbijanskog predsjednika Tadića i entitetskog premijera Milorada Dodika stajao je, niko drugi nego ozloglašeni i korumpirani vladika Vasilije (Kačavenda). Sva trojica se krste sa tri prsta, a Evropska unija u Ustavu kaže: nema ni boga ni krsta. Jer, vjeroispovjest je privatna stvar svakog građanina i crkva je odvojena od države, što znači i od škole.
I predsjednik Tadić i premijer Dodik ne predstavljaju Srbe već građane različitih nacionalnosti i vjeroispovjesti. Kad će to da shvate i prihvate i tako prestanu vrijeđati ostale narode.

	Lazar Manojlović