Oluja oko '68.
Osvrt na članak "Podsećanje
na san" Ivana Zlatića
Pohvalno je da Republika posvećuje pažnju Tribini
"Estetika studentskog protesta", u okviru retrospektive
dokumentarnih i igranih filmova i nemontiranih privatnih i televizijskih
snimaka o studentskim protestima, koja se 16. i 17. oktobra dešavala
u Domu kulture Studenjak. No, čitajući taj članak, video sam neke
nejasnoće, te pošto sam bio učesnik tih "Lipanjskih gibanja
'68" na "Crvenom univerzitetu Karl Marks", dozvolite
mi da neke evidentne greške ispravim. Naravno, govoriću samo o "'68".
Pošto je riječ samo o filmu, dokumentarnom i igranom, neću navoditi
zabrane knjiga, novina, glasila, periodičnih i stručnih časopisa,
pozorišnih predstava, neću govoriti o otpuštanju profesora sa fakulteta
i akademija, nego ću se vezati za temu, film, "crni talas",
u periodu od 1966. do 1973. godine. A tih zabrana je bilo toliko
da bi vam uzeo pola Republike, nabrajajući
sve što je palo pod udar cenzure širom naše bivše zajedničke države.
No, pođimo redom. Želeo bih da čitaoce uvedem u tu paklenu atmosferu.
Sve je počelo 1966. godine. Dokumentarni film Jovana Jovanovića
"Studentski grad" odlukom prof. Vjekoslava Afrića uništen
je na FDU u Beogradu. Te iste godine, projekat "Gluvi barut"
u režiji Žike Pavlovića, produkcija "Avala film", obustavljen
je zbog širenja antikomunističkih ideja. Film "Povratak",
istog autora, Slobodan Selenić bunkeriše u "Avala filmu".
Godine 1967. dokumentarni film Dušana Makavejeva "Parada"
bačen je u bunker. Vicko Raspor 1967. godine baca u bunker, u "Dunav
filmu", dokumentarni film Drenka S. Orahovca "Zapisnik
o današnjoj omladini", koji nagovještava "Lipanjska gibanja".
Godine 1968. TV dokumentarac o Vladi Revoluciji, koji su radili
Dušan Makavejev, Želimir Žilnik, Karpo Aćimović-Godina i Branko
Vučićević odlazi u bunker. Film "Breme" Vuka Babića stavljen
je
|
u bunker bez obrazloženja. Takođe i film Tomislava
Rodića "Živa istina". Film "O studentskom gradu"
režisera Ljubiše Jocića cenzura je isekla kako ne bi rekao istinu
o demonstracijama u Beogradu. Godina 1969. Film "Rani radovi"
Želimira Žilnika proganjan je desetak godina politički od GK SK,
i sudski, zbog ruganja Marksovim djelima. Film "Biće skoro
propast sveta" Aleksandra Petrovića skinut je sa bioskopskih
ekrana zbog apostrofiranja situacije u ČSSR. Film "Zaseda"
Živojina Pavlovića stavljen je u bunker kao najdrastičniji primer
"crnog talasa". Film "Lipanjska gibanja" Želimira
Žilnika još nije ugledao svjetlost ekrana, jer bi mogao uznemiriti
javnost zbog istine o nezadovoljstvu. Film "Lisice" Krste
Papića skinut je sa repertoara i nije išao u Kan jer omalovažava
Partiju. Godine 1971. film "WR" Dušana Makavejeva nije
registrovan jer je dobio negativnu političku ocjenu. "Uloga
moje porodice u svetskoj revoluciji" Bate Čengića ide u
|
|
|
bunker. Film "Plastični Isus" Lazara Stojanovića
stavljen je pod embargo jer vređa Josipa Broza Tita. Lazar Stojanović
je odležao tri godine u Požarevcu. Godina 1972. Filmovi "Revolucija
koja teče" Jovana Jovanovića i "Nedostaje mi Sonja Heni"
Karpa Aćimovića idu u bunker, a film "Sloboda i strip"
Želimira Žilnika prekinut je u pola snimanja. Zabranjeni su i filmovi
"Zdrav podmladak" Lazara Stojanovića i Tomislava Gotovca,
zatim TV serija Radivoja Lole Đukića "Nevidljivi", "Majstor
i Margarita" Aleksandra Petrovića, "Predstava Hamleta
u selu Mrduša Donja" Krste Papića, a film "Ivo Lola"
Dejana Đuričkovića nikada nije završen...
Kao što vidite, bilo je to olujno vrijeme. Vrijeme represija, cenzure,
hapšenja. Narod je tražio slobodu i demokratiju. Predvodili su ih
studenti i intelektualci, no, nailazili smo na zid i represije.
U svakom pokretu je nužno zlo da se pojave i nacionalisti i unitaristi
sa svojim idejama, ali sa sigurnošću mogu da tvrdim da je 90% učesnika
"'68" godine bilo za slobodu i demokratiju, za pluralizam
i toleranciju. Kako tumačiti da su u tom buntu, u tom kolu studentskih
demonstracija širom cijelog svijeta, jedino studenti Varšavskog
univerziteta i Beogradskog univerziteta bili za pluralizam,
demokratiju i slobodu. Bili su za "ranog" Marksa,
koji je poštivao postulate građanske demokratije, a ostali univerziteti
su bili indoktrinirani Mao Cedungom, Trockim, Pol Potom, totalnom
revolucijom itd... Bilo je tu i "šetača vlastitih života",
ali su bili u manjini. Ljubiša Ristić u događajima "'68"
nije imao većeg udijela, bio je samo "šetač", tek se aktivnije
uključio '70, '71. godine, Vučelić je bio samo "šetač",
kao i Vuk Drašković, iz njima samo poznatih razloga. To se odnosi
i na dr Mihaila Markovića, dr Ljubu Tadića i na još ponekog. Sve
u svemu, "šetače" možete nabrojati na prstima ruku. Ne
više.
Da zaključim:
1. Čestitke organizatorima Tribine što se diskutovalo o studentskim
demonstracijama od 1968. do 2003. godine.
2. Čestitam na učešću i dovođenju Želimira Žilnika na Tribinu. Bilo
bi mi drago da je tu i moj bivši kolega sa klase na Akademiji Lazar
Stojanović.
3. Čestitam rediteljima Šijanu, Paskaljeviću i naročito Goranu Markoviću
za filmove koje su prikazali na toj smotri, a bilo bi mi drago da
su i govorili.
4. Konstatacija o moralnoj podobnosti studenata prilikom zapošljavanja
ne samo da je tačna, nego je to trajalo do 1975. godine. Čisti staljinizam.
5. Na primjedbu jednog od voditelja Tribine da se malo zna o dešavanjima
'68. godine i da bi bilo dobro da se više piše o tome, predlažem
redakciji Republike da moj feljton
o '68. godini, koji je objavio Monitor
iz Podgorice 2000. godine, objavite i vi jer sam ja taj feljton
poslao gospodinu Nebojši Popovu prije dvije godine.
6. Šaljem vam kopiju "In memoriam" o 35. godišnjici "Lipanjskih
gibanja" koji sam objavio u Oslobođenju
2. juna 2003. godine, na dan kada su počele demonstracije na Novom
Beogradu.
S poštovanjem
Drenko S. Orahovac, reditelj, Sarajevo, BiH
|
|