|
|
 |
|
|
| |
|
|
Bosna i Hercegovina u raljama naciokratskih oligarhija
Vlast se „valja“ u silnoj korupciji
Bosna i Hercegovina – po ocjeni američkih i evropskih asocijacija – je u grupi 25 najjadnijih zemalja svijeta. Taj podatak ovdje je praktično bez komentara. Dok zemlja propada glavni problem naciokratskih elita je – kako zadržati izvore korupcije u vlastitom posjedu? Njihov politički kredo je „cilj opravdava sredstvo“. Za krizu su svi krivi, osim njih koji odlučuju o svemu. Oni priznaju sistemski karakter žestoke korupcije, ali odgovornost pokušavaju prebaciti na političke rivale, a ponekad čak i na koalicione partnere. Narod još ne progovara.
Presuda Suda u Strazburu o Slučaju „Sejdić-Finci“, kojom je u BiH trebalo eliminisati diskriminaciju „ostalih“, postala je „hrvatsko pitanje“. Rok EU za rješavanje neće biti ispoštovan. To je kočnica za put BiH prema Evropi. U tom paketu je čak i zahtjev dva HDZ-a za uvođenje hrvatskog kanala na javnom servisu. Rokovi prolaze, problemi se množe. Dragan Čović, Božo Ljubić, Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić oko toga se nisu usaglasili u F BiH, a tek onda „čeka“ i usaglašavanje sa RS-om. U Sarajevu ne mogu da izaberu gradonačelnika, jer su SDP naspram SDU i SDA kao „jarci na brvnu“. SDP je tražio izbor gra-donačelnika „iz šešira“, jer bez gradonačel-nika dolazi u pitanje i budžet grada.
Dobar dizajn: KONČAR
mlinac za kavu miki, 1977 |
|
Dobar dizajn: KONČAR
Kalorifer |
|
Dobar dizajn: KONČAR
Cjedilo agruma citrusetta, 1986 |
|
|
Mostar još nema budžeta zbog sukoba HDZ-a i SDA o konstituisanju gradske vlasti. Vlada F BiH se „raspada“ zbog sukoba SDA i SDP. Premijer Vlade Nermin Nikšić tražio je da interveniše Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. U protivnom, drsko mu je ponudio da sam „preuzme Vladu“ sa SDA i njenim koalicionim partnerima. OHR u BiH je upozorio Nikšića da je odgovornost „domaća zadaća“.
Stopa nezaposlenosti u BiH već je dostigla stopu od 44 posto. Industrijska proizvodnja je – u 2012. godini - smanjena za 5,6 posto. To je posljedica radikalnog pada stranih investicija. Prema podacima Centralne banke BiH u državi je 2011. investirano 300 miliona eura, a prošle godine samo 29 miliona istih novčanica. Prema podacima Svjetske banke u BiH se – po glavi stanovnika – investira samo 77 dolara godišnje, dok je u državama regiona taj pokazatelj višestruko veći. U BiH samo rastu cijene i javna potrošnja, koja je postala nepresušan izvor korupcije vladajućih elita. To vlast više i ne taji. Premijer F BiH Nermin Nikšić je od predstavnika Svjetske banke u BiH zatražio da suspenduje realizaciju odobrenog kredita od 110 miliona maraka, namijenjenog za podršku malim i srednjim preduzećima. Nikšić je to praktično obrazložio činjenicom da agenciju OdRaz, koja je zadužena za realizaciju kredita, vode kadrovi koji nisu u interesnom krugu SDP-a. Prave razloge otkrio je u naknadnim komentarima: „Tajkuni iz SDA, HSP i NS radom za boljitak su u velikoj nervozi, jer im presušuju novčani izvori koje su godinama preusmjeravali iz različitih državnih fondova u vlastite džepove“.
U isto vrijeme Fahrudin Radončić, koji je nakon koaliranja sa SDP-om, odnosno Zlatkom Lagumdžijom, izabran za ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, na pitanje novinara, da li je na plavoj listi Interpola odgovara: „To su izmislili Selimovići (Hilmo i Mujo vlasnici lista Oslobođenje o.a.) koji su ukrali milijardu i po maraka poreza, te Bakir Izetbegović i SDA“. Centar civilnih inicijativa je, ovih dana, u svom Izvještaju naveo da Parlament BiH ostvaruje manje od trećine planiranih aktivnosti. Uz to su naveli da je postojeći sastav dva puta neefikasniji od prošlog, a četiri puta od pretprošlog saziva. Bez obzira na to, oni „čista obraza“ primaju od 4,8 do sedam hi-ljada maraka, što su najveća primanja parlamentaraca u regionu i relativno najveća u Evropi, jer su prosječne plate radnika pet do devet puta manje. Umjesto argumenata Aleksandra Pandurević, poslanik u Parlamentu BiH je, manirom uličnog žargona zatražila, „da se objelodane plate zaposlenih u CCI-ju i ko ih finansira“?
Korupcija ima sistemski karakter
Pomenuli smo nekoliko, od mnoštva nelogičnosti koje političari BiH svakodnevno priređuju javnosti. Tvrdnjom da je tražio suspenziju kredita, jer „tajkuni preusmjeravaju sredstva državnih fondova u vlastite džepove,“ Nikšić je javno priznao da korupcija u BiH i Federaciji ima sistemski karakter. On je na čelu Vlade F BiH i ko je za korupciju i njeno suzbijanje odgovorniji? A odgovornosti za korupciju nema. U komentaru ne najavljuje sistemsku branu protiv korupcije, već – kako se može pretpostaviti – želi samo da udalji rivalski lobi, da bi možda vlastitom omogućio nastavak korupcije. Radončić, u svojstvu ministra sigurnosti BiH javno tvrdi da su „Selimovići ukrali 1,5 milijardi maraka poreza“, ali ne najavljuje odgovornost, što je direktno prerogativ njegove funkcije. Aleksandra Pandurević, ne vidi ništa loše u slabom radu Parlamenta i ogromnim plaćama parlamentaraca, već krivicu želi prebaciti na one koji to saopšte. U tome još vidi „međunarodnu urotu“, što je tipično za totalitarne vlasti. Uz svakodnevnu priču o korupciji u svim sferama javne potrošnje širom BiH, Federaciji je „preorganizovanost“ sve veći teret. Sa kantonima, građanima je na grbači 13 parlamenata, vlada, stotine ministara, brojna administracija. Zato i ne čudi činjenica da je od 750 miliona maraka u Fondu federalnog zdravstva čak 40 posto potrošeno za plaće birokratije, a oko 4.000 građana uzalud traži pomoć za liječenje specifičnih bolesti, koje Fond „ne pokriva“ kada je nužno liječenje u inostranstvu.
Željka Cvijanović ne nudi ništa novo
Bez obzira na racionalniju organizaciju javne uprave u Republici Srpskoj i ovaj entitet se ekonomsko-politički „topi“. U oba entiteta su pale vlade, što je posljedica propasti vladajućih politika. U RS-u je izvršena rekonstrukcija. Nova premijerka Željka Cvijanović ne nudi ništa novo. Prvi joj je korak bio da „pomete“ direktore javnih preduzeća i ustanova, što nije nikakva reforma. Istina, najavila je reformu javne uprave, ali to godinama najavljuju mnogi, a ne učine ništa. Vlada u F BiH je poput Đekne, „još nije pala, a ne zna se ni kaće“. Pod presijom naciokratskih elita, nove-stare vlade neće promijeniti ništa, jer će raditi po uzusima koji su Bosnu i Hercegovinu doveli na rub bankrota. U BiH se vlast već valja ulicom, a potlačeni građani ne reaguju. To nije ni čudno, jer vlast proizvodi konflikte koji građanima „u kosti“ unosi strah, da ne bude još gore. Vladajuće elite u oba entiteta su kupile sindikalne vođe. Zlatko Lagumdžija je čak potpisao i „pakt“ sa prvim federalnim sindikalcem Ismetom Bajramovićem. Javna je tajna da je predsjednica Sindikata RS Ranka Mišić u milosti Milorada Dodika. U većini privatnih kompanija sindikalno organizovanje je praktično onemogućeno, pa u toj sferi praktično i nema sindikata. Određen otpor korumpiranoj vlasti povremeno pružaju uglavnom zaposleni u javnom sektoru. Takvi pokušaji se rješavaju kompromisom, jer je posao u javnom sektoru BiH, još uvijek san oko pola miliona nezaposlenih.
Bez obzira na sve manipulacije naciokratskih elita u BiH nezadovoljstvo građana svakodnevno raste. Što bude duže akumulirano, bunt će biti žešći.
|
|
| |
| | | | | |
