APRIL I KNJIGA

Svake godine, 6. aprila, ožive sjećanja na bombardovanje Beograda 1941. godine, kada je u znatnoj mjeri oštećen fond Narodne biblioteke Srbije; spaljene su mnoge rijetke knjige, nestale su u nepovrat. Uništeno je kulturno blago neprocjenjive vrijednosti. Do punog izražaja su došla svojstva osvajača: rušenje i paljenje.  Obilježavanje tog datuma i podsjećanje na taj čin nalazi smisao i opravdanje u poruci: da se nikad ne ponovi. A da li se zaista ponavlja? Pri obilježavanju ovog datuma obično se propušta prilika da kritički preispitamo svoj dnos prema knjizi. Da li je knjiga danas zaštićena? Kakvo je mjesto knjige u društvu? Gdje je knjiga u sistemu vrijednosti? Da li su u miru knjige pošteđene „bombardovanja“? Da li Narodna biblioteka Srbije posjeduje sve što se u naše vrijeme štampa u Srbiji i o Srbiji? Da li izdavači poštuju zakonsku normu po kojoj su obavezni da Narodnoj biblioteci Srbije dostave primjerak svakog objavljenog naslova? Da li u fondovima Biblioteke ima i takvih knjiga iz kojih su otrgnute pojedine stranice ili djelovi predgovora, kompleta časopisa u kojima nedostaju pojedini brojevi; ima li edicija ili kola iz kojih nedostaju pojedini naslovi? Da li su fondovi naših biblioteka (prije svega narodne i naučnih) do te mejere popunjeni da magistrantima i doktorantima mogu pružiti literatu neophodnu za izradu svojih teza? Koliki je procenat stanovništva koji čita?

Ova su pitanja od suštinskog značaja za svaku nacionalnu biblioteku. U svojoj studiji Biblioteka noću  (s engleskog prevele Nataša Karanfilović, Nina Ivanović, Danijela Mihić, Beograd, Geopoetika, 2008) Alberto Mangel za nacionalne biblioteke kaže da su izlog nacije, njen portret. Biblioteka je, smatra on, prostor na kome svijet sebe identifikuje. Kad drugi uništavaju i spaljuju knjige onda je to čin varvarstva, a kad mi sami „bombardujemo“ knjige, onda se obično ćuti. 

Ima li za knjigu pogubnijeg načina obezvrjeđivanja od onog kad je prepuštena stihiji slobodnog tržišta?! Još nešto u vezi sa ovim izaziva čuđenje. Bombardovanje Beograda aprila 1941. godine izvršeno je po nalogu mračne fašističke ideologije kojoj se suprotstavio čitav progresivni svijet i najblistaviji umovi toga doba. I dok su sjećanja na 6. april 1941. redovna, dotle su sjećanja na 7. jul 1941. godine (dan ustanka naroda Srbije protiv fašizma), 20. oktobar 1944. (dan oslobođenja Beograda), 9. maj 1945. (dan pobjede nad fašizmom) gotovo ičezla iz sjećanja.

Prizivati u sjećanje spaljivanje knjiga ima smisla samo ako je knjiga - potreba. Sve ostalo radi se s nekim drugim namjerama, a to je već druga tema.