Uz Likovne priloge
u ovom broju
Umjetnička
galerija Bosne i Hercegovine
Ako je period rata bio anticivilizacijski,
varvarski, onda je poratni period
obnove i izgradnje morao da bude zasnovan
prije svega na obnovi odnosa prema
kulturnim vrijednostima, na baštinjenju
umjetničkih djela nastalih u suvremenoj
povijesti Bosne i Hecegovine. Kultura
kao njegovanje svjetlosti, prosvjetljenja,
poslije perioda mraka i užasa predstavlja
jedan od dobrih puteva prema Budućnosti.
Ipak, institucije kulture koje su
proglašene da su od značaja za državu
Bosnu i Hercegovinu, za razliku od
onih niže rangiranih, značajnih samo
za Federaciju, Kanton ili Grad, 17
godina od završetka rata, nemaju riješen
status niti obezbjeđeno finansiranje
osnovne djelatnosti. Te institucije
su:
Umjetnička galerija BiH, Zemaljski
muzej BiH u Sarajevu, Historijski
muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne
umjetnosti BiH, Nacionalna i univerzitetska
biblioteka BiH, Biblioteka za slijepa
i slabovidna lica BiH i Kinoteka BiH.
Jednostavno, u budžetu države Bosne
i Hercegovine, usljed stalnog neslaganja
predstavnika Republike Srpske, ne
može se donijeti odluka o redovitom
finansiranju ovih ustanova kulture.
Pa se one snalaze učešćem na raznim
konkursima za domaće i strane grantove,
po projektima, od kojih uspijevaju
da pokriju manje od polovine potrebnih
sredstava.
Umjetnička galerija BiH je od septembra
2011, u 65. godini postojanja, u stalnom,
„bijelom štrajku”. Galerijska postavka
je zvanično zatvorena za građanstvo.
Šta je to čega su uskraćeni građani
ne samo Sarajava, Bosne i Hercegovine,
nego i regiona, željeli smo da na
stranicama lista Republika bar djelimično
predstavimo. U fundusu Umjetničke
galerije BiH nalazi se preko 6.000
djela likovnih umjetnika - ne samo
onih koji su rođeni ili su stvarali
u BiH, nego i djela brojnih značajnih
umjetnika sa područja cijele Jugogoslavije.
Stalna galerijska postavka je autorstvo
Melihe Husedžinović, Ivane Udovičić
i Maje Abdomerović. Osobenost koncepta
ove izložbene postavke je u prezentaciji
djela po principu osnovnog tona koji
preovlađuje. Tako je postavljeno prostorima
sa osnovnim koloritom: crno-bijela-siva/
zlatna/ smeđa/ crvena/ narandžasta/
žuta/ zelena/ plava/ ljubičasta/ ružičasta/
u kojima se nalaze dela umjetnika
iz svih naroda, i iz svih generacija
od kraja XIX do početka XXI vijeka.
Ovakav pristup u prvi plan je postavio
umjetnička svojstva djela, njegove likovne
vrijednosti i poruke, a u drugi plan
je poslao samo ime i nacionalno porijeklo
umjetnika. Na taj način je upućena i
jasna poruka koja se može pročitati
iz izloženih dijela – umjetnost je ta
koja spaja, koja pokazuje kako se ljudska
uzbuđenja, osjećanja i ideje zajednički
pojavljuju u ljudima, bez obzira na
vanumjetničke, nacionalne, ideološke
i političke klasifikacije.
Možda se u ovim zapažanjima krije i
ključ odgovora zbog čega je Umjetnička
galerija BiH zatvorena za javnost, zbog
čega joj, zajedno sa ostalim institucijama
kulture, nema mjesta u bužetu postdejtonske
Bosne i Hercegovine, zbog čega je nepoželjna.
Tek kad umjetnička djela ove Galerije
postanu predmet pažnje i interesovanja
posjetilaca iz Republike Srpske, i kada
u reprezentativnoj banjalučkoj galeriji
budu izložena likovna djela iz fundusa
Umjetničke galerije BiH, moći će se
govoriti o značajnim koracima ka obnovi
i izgradnji mira i povjerenja.