Početna stana
 
 
 
   

Uz Likovne priloge u ovom broju

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine

Ako je period rata bio anticivilizacijski, varvarski, onda je poratni period obnove i izgradnje morao da bude zasnovan prije svega na obnovi odnosa prema kulturnim vrijednostima, na baštinjenju umjetničkih djela nastalih u suvremenoj povijesti Bosne i Hecegovine. Kultura kao njegovanje svjetlosti, prosvjetljenja, poslije perioda mraka i užasa predstavlja jedan od dobrih puteva prema Budućnosti. Ipak, institucije kulture koje su proglašene da su od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu, za razliku od onih niže rangiranih, značajnih samo za Federaciju, Kanton ili Grad, 17 godina od završetka rata, nemaju riješen status niti obezbjeđeno finansiranje osnovne djelatnosti. Te institucije su:
Umjetnička galerija BiH, Zemaljski muzej BiH u Sarajevu, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH i Kinoteka BiH.
Jednostavno, u budžetu države Bosne i Hercegovine, usljed stalnog neslaganja predstavnika Republike Srpske, ne može se donijeti odluka o redovitom finansiranju ovih ustanova kulture. Pa se one snalaze učešćem na raznim konkursima za domaće i strane grantove, po projektima, od kojih uspijevaju da pokriju manje od polovine potrebnih sredstava.
Umjetnička galerija BiH je od septembra 2011, u 65. godini postojanja, u stalnom, „bijelom štrajku”. Galerijska postavka je zvanično zatvorena za građanstvo.
Šta je to čega su uskraćeni građani ne samo Sarajava, Bosne i Hercegovine, nego i regiona, željeli smo da na stranicama lista Republika bar djelimično predstavimo. U fundusu Umjetničke galerije BiH nalazi se preko 6.000 djela likovnih umjetnika - ne samo onih koji su rođeni ili su stvarali u BiH, nego i djela brojnih značajnih umjetnika sa područja cijele Jugogoslavije. Stalna galerijska postavka je autorstvo Melihe Husedžinović, Ivane Udovičić i Maje Abdomerović. Osobenost koncepta ove izložbene postavke je u prezentaciji djela po principu osnovnog tona koji preovlađuje. Tako je postavljeno prostorima sa osnovnim koloritom: crno-bijela-siva/ zlatna/ smeđa/ crvena/ narandžasta/ žuta/ zelena/ plava/ ljubičasta/ ružičasta/ u kojima se nalaze dela umjetnika iz svih naroda, i iz svih generacija od kraja XIX do početka XXI vijeka.

Ovakav pristup u prvi plan je postavio umjetnička svojstva djela, njegove likovne vrijednosti i poruke, a u drugi plan je poslao samo ime i nacionalno porijeklo umjetnika. Na taj način je upućena i jasna poruka koja se može pročitati iz izloženih dijela – umjetnost je ta koja spaja, koja pokazuje kako se ljudska uzbuđenja, osjećanja i ideje zajednički pojavljuju u ljudima, bez obzira na vanumjetničke, nacionalne, ideološke i političke klasifikacije.
Možda se u ovim zapažanjima krije i ključ odgovora zbog čega je Umjetnička galerija BiH zatvorena za javnost, zbog čega joj, zajedno sa ostalim institucijama kulture, nema mjesta u bužetu postdejtonske Bosne i Hercegovine, zbog čega je nepoželjna.
Tek kad umjetnička djela ove Galerije postanu predmet pažnje i interesovanja posjetilaca iz Republike Srpske, i kada u reprezentativnoj banjalučkoj galeriji budu izložena likovna djela iz fundusa Umjetničke galerije BiH, moći će se govoriti o značajnim koracima ka obnovi i izgradnji mira i povjerenja.
  Dragan Stojković
 
Počinje snimanje „nekog novog filma“
1. -30. 06. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012