Politika i intelektualci
Beli
listići - glas protesta protiv arogancije
vlasti
Povodom hajke koju u javnosti
vodi Demokratska stranka protiv grupe
intelektualaca dojučerašnjih saveznika
u borbi protiv tiranije Miloševićevog
režima, okrivljujući ih za udeo u
porazu Borisa Tadića na predsedničkim
izborima jer su na zagovarali tzv.
’bele listiće’, u Medija centru je
održan forum grupe intelektualaca
na kome je istaknuto da je napad na
intelektualce ne samo nedopustiv nego
je i izraz arogancije i sve autoritarnijeg
ponašanja dosadašnje vlasti odnosno
’jednog čoveka i njegove stranke’
kako se izrazila Vesna Pešić, koju
je Demokratska stranka direktno apostrofirala.
U objašnjenju na početku skupa koji
je izazvao veliko interesovanje novinara,
uvodničarka Nataša Kandić je istakla
da je reč o političkom forumu koji
čine pojedinci zaintesovani za izgradnju
demokratskog društva i za pokretanje
javne kritičke debate o pitanjima
važnim za građane i društvo u Srbiji.
Važna pitanja su reforma izbornog
sistema i izborni zakon, smenljivost
vlasti umesto partijskog uvođenja
„dobrih građana“ i novog tumačenja
biračke apstinencije kao slobodnog
građanskog čina, a ne neodgovornog
postupanja intelektualaca kako je
s vrha poručivano javnosti Demokratske
stranke nakon što je Boris Tadić izgubio
predsedničke izbore.
Vladimir Pavićević smatra da su beli
listići specifičan vid građanskog
otpora i elementaran izraz građanske
neposlušnosti. U vezi sa hajkom na
zagovornike belih listića i na intelektualce
koji su navodno „izdali“ jednu opciju
i jednog čoveka, Pavićević je istakao
da intelektualce karakteriše kritički
pristup prema javnoj sferi, a da tokom
četiri godine prisustvujemo urušavanju
demokratskih institucija. Ovu tvrdnju
Pavićević je ilustrovao stanjem u
pravosuđu i medijima. Ocenio je da
se ne radi samo o uzurpaciji već i
o rušenju institucija. Naveo je da
se princip vladavine prava, realizuje
preko predsednika Srbije koji je više
puta u javnim nastupima isticao kako
mora da postupa i vanustavno jer oseća
odgovornost prema građanima. Pavićević
je upitao da li ćemo dopustiti da
deo elite kaže „mi smo zlo, ali nismo
najgori, ima i gorih“. Mi u Srbiji
ne treba da glasamo za manje zlo niti
smemo da zaboravimo sramnu ocenu ljudi
iz vlasti da je beli glas „morbidna
ideja“, umesto da se prizna i otvoreno
kaže: jeste, mi iz DS-a samo želimo
opstanak na vlasti. On je dalje rekao
da su beli listići pitanje slobode
izbora, a da je deo intelektualaca
koji se tome priklonio pokazao da
ne želi da odustane od svog kritičkog
mišljenja kada je o politici reč.
Vesna Pešić je objasnila sopstvenu
motivaciju za podržavanje ideje o
belim listićima. Ona je direktno apostrofirana
da je krivac za izgubljene izbore
Borisa Tadića.
„Mislim da je došlo do promene političke
filozofije, jer su demokratija, vladavina
prava i politička odgovornost izmešetni
u drugu sferu, tako da ispada kao
da vlast potiče od Boga. To se videlo
i u kampanji. Tamo se vlast predstavljala
tako kao da je ona unapred data i
da nema smisla govoriti o njenoj smenljivosti.
Oni kažu: mi jedini možemo da povedemo
Srbiju putem napretka, niko drugi
to ne može i zato morate da glasate
za nas. Ovakav stil vladanja i odnosa
prema vlasti poredim sa srednjovekovnim
pristupom u kome vlast ne može da
odstupi jer je data od Boga. Ali kod
nas u Srbiji se ne radi čak ni o Bogu,
nego o klanovima od kojih svaki ima
svog šefa bande. Interesne grupacije
nisu takmičari na izborima već se
radi od tome da je tu glavni klan
Demokratska stranka koju prate drugi
stiniji klanovi, pa kada saberu glasove
kažu: mi smo pobednici. To ne mogu
i neću da prihvatim i zato sam se
pobunila.“
Ovakvu tezu Pešićeva je argumentovala
da je tokom četiri poslednje godine
tzv. proevropska vlada uništila nezavisne
institucije i da smo umesto institucije
predsednika države dobili neku vrstu
dvora.
„Dvor se obično poziva poziva na Boga,
ali ovde nema Boga, nego samo novca.
U tom grmu leži zec! E, pa nama ne
treba nikakav Al Kapone, nego moramo
da načinimo procep u vlasti pa makar
dobili i kohabitacionu vlast.“
Govoreći o reakciji DS-a povodom izbornih
rezultata Vesna Pešić je rekla kako
se već sutradan posle izbornog poraza
Tadica, sastao „poslovni odbor“ DS-a
i odlučio da Tadić, iako je gubitnik,
bude premijer.
„Molim vas lepo, pa on iako gubitnik,
dobija još veću funkciju nego što
je po Ustavu imao. Druga je stvar
što je kao predsednik države kršio
Ustav i samo se on o svemu pitao i
sve držao u svojoj ruci. Mi smo dakle
u situaciji apsurda da mrežama NVO
načnemo tu vlast, dok se rigidna DS
pita šta će biti s našim parama, a
nisu se zapitali šta su radili sa
društvom. To je naš problem i zato
treba uputiti apel javnosti da Boris
Tadić ne može da formira vladu jer
je to bruka za Srbiju.“
Vesna Pešić je polemisala sa tezom
Zorana Živkovića kako DS ima potencijala
za promene, upitavši prisutne kako
je moguće da u toj stranci nema drugog
čoveka koji bi mogao biti premijer.
„Kakav je to potencijal Demokratske
stranke kad nema nijednog drugog sposobnog
čoveka za premijera nego bira gubitnika
Tadića? To znači da priznaju da u
DS postoji sa-mo jedan čovek! Boris
Tadić će možda i biti premijer ali
će, to je više nego sigurno, ostati
i predsednik stranke, pa ćemo očito
onda morati da otvorimo novu temu
za diskusiju“.
Nebojša Popov se osvrnuo na demokratiju
u javnosti. „Javnost u Srbiji je suočena
sa pitanjem šta se desilo na majskim
izborima. Prilikom suočavanja sa tim
pitanjem treba da razgrnemo scenu na
kojoj jedni viču pobeda, drugi kažu
poraz, a treći govore o zrelosti Srbije.
Počele su i neke hajke na „omiljene“
intelektualce, u ovom slučaju na Vesnu
Pešić, koja je jasno i sa raznih strana
označena bezmalo kao glavni krivac za
neuspeh Borisa Tadića i Demokratske
stranke. Međutim, kada odustanemo od
dosetki u stilu da je Srbija dodirnula
dno, ili da je talog Srbije dospeo na
vrh vlasti, ostaje nam da racionalno
odgovorimo na pitanje šta se u stvari
desilo na izborima. Očito je da je jedan
broj građana i to značajan za ishod
izbora, posumnjao u doprinos Demokratske
stranke i predsednika Tadića, odnosno
u njihovu želju da uspostave i razviju
demokratiju. Taj broj građana se takođe
uplašio da bi moglo da dođe do toga
da se režim trajno „zakuje“ i da se
ne zna koliko će trajati. Jedan visoki
čelnik Demokratske stranke je javno
rekao kako Demokratska stranka mora
ostati na vlasti sve dok Srbija ne uđe
u Evropsku uniju. A naravno ne zna se
kada će to biti i da li će biti. Znači
ako treba, vlast se može držati trajno
jer je to tobože za dobrobit Srbije!
Demokratska javnost u Srbiji koja čas
postoji a čas ne postoji, ipak se pokazala
zaintereosovanom za odgovore na bitna
pitanja koja su mimoiđena u kampanji
DS-a. Radi se naime o temama koje su
povezane sa uspostavljanjem i razvojem
demokratije, zatim o kulturi koju gotovo
niko nije pominjao, i treće, kako izgleda
konfiguracija političke moći odnosno
da li se ona nalazi u institucijama
ili na nekom drugom mestu, i najzad
koji su rezultati privatizacije zbog
koje je došlo do deindustrijalizacije,
masovne nezaposlenosti, krajnje bede
i rastućeg očajanja ljudi koji ne vide
rešenje svojih problema“.
Popov je pomenuo da oni koji sumnjaju
u Demokratsku stranku ipak propuštaju
da artikulišu razloge za svoju sumnju.
„Jedan od argumenata na koji se, oni
koji sumnjaju, ne pozivaju jeste na
primer činjenica da je pre godinu dana
EU tražila od vlade odgovor o problematičnim
privatizacijama. Taj odgovor je proglašen
državnom tajnom i čak i danas u jednom
denvnom listu se o tim privatizacijama
govori kao o državnoj tajni. A ta tajna
tiče se sudbine nekoliko miliona ljudi
koji su izgubili posao i čije porodice
žive u krajnjoj bedi, a za njih nema
mesta u temama koje sam ovde slušao
i zato nisam kadar da više učestvujem
u ovim debatama.“