Početna stana
 
 
 
   

Politika i intelektualci

Beli listići - glas protesta protiv arogancije vlasti

Povodom hajke koju u javnosti vodi Demokratska stranka protiv grupe intelektualaca dojučerašnjih saveznika u borbi protiv tiranije Miloševićevog režima, okrivljujući ih za udeo u porazu Borisa Tadića na predsedničkim izborima jer su na zagovarali tzv. ’bele listiće’, u Medija centru je održan forum grupe intelektualaca na kome je istaknuto da je napad na intelektualce ne samo nedopustiv nego je i izraz arogancije i sve autoritarnijeg ponašanja dosadašnje vlasti odnosno ’jednog čoveka i njegove stranke’ kako se izrazila Vesna Pešić, koju je Demokratska stranka direktno apostrofirala.

U objašnjenju na početku skupa koji je izazvao veliko interesovanje novinara, uvodničarka Nataša Kandić je istakla da je reč o političkom forumu koji čine pojedinci zaintesovani za izgradnju demokratskog društva i za pokretanje javne kritičke debate o pitanjima važnim za građane i društvo u Srbiji. Važna pitanja su reforma izbornog sistema i izborni zakon, smenljivost vlasti umesto partijskog uvođenja „dobrih građana“ i novog tumačenja biračke apstinencije kao slobodnog građanskog čina, a ne neodgovornog postupanja intelektualaca kako je s vrha poručivano javnosti Demokratske stranke nakon što je Boris Tadić izgubio predsedničke izbore.

Vladimir Pavićević smatra da su beli listići specifičan vid građanskog otpora i elementaran izraz građanske neposlušnosti. U vezi sa hajkom na zagovornike belih listića i na intelektualce koji su navodno „izdali“ jednu opciju i jednog čoveka, Pavićević je istakao da intelektualce karakteriše kritički pristup prema javnoj sferi, a da tokom četiri godine prisustvujemo urušavanju demokratskih institucija. Ovu tvrdnju Pavićević je ilustrovao stanjem u pravosuđu i medijima. Ocenio je da se ne radi samo o uzurpaciji već i o rušenju institucija. Naveo je da se princip vladavine prava, realizuje preko predsednika Srbije koji je više puta u javnim nastupima isticao kako mora da postupa i vanustavno jer oseća odgovornost prema građanima. Pavićević je upitao da li ćemo dopustiti da deo elite kaže „mi smo zlo, ali nismo najgori, ima i gorih“. Mi u Srbiji ne treba da glasamo za manje zlo niti smemo da zaboravimo sramnu ocenu ljudi iz vlasti da je beli glas „morbidna ideja“, umesto da se prizna i otvoreno kaže: jeste, mi iz DS-a samo želimo opstanak na vlasti. On je dalje rekao da su beli listići pitanje slobode izbora, a da je deo intelektualaca koji se tome priklonio pokazao da ne želi da odustane od svog kritičkog mišljenja kada je o politici reč.
Vesna Pešić je objasnila sopstvenu motivaciju za podržavanje ideje o belim listićima. Ona je direktno apostrofirana da je krivac za izgubljene izbore Borisa Tadića.
„Mislim da je došlo do promene političke filozofije, jer su demokratija, vladavina prava i politička odgovornost izmešetni u drugu sferu, tako da ispada kao da vlast potiče od Boga. To se videlo i u kampanji. Tamo se vlast predstavljala tako kao da je ona unapred data i da nema smisla govoriti o njenoj smenljivosti. Oni kažu: mi jedini možemo da povedemo Srbiju putem napretka, niko drugi to ne može i zato morate da glasate za nas. Ovakav stil vladanja i odnosa prema vlasti poredim sa srednjovekovnim pristupom u kome vlast ne može da odstupi jer je data od Boga. Ali kod nas u Srbiji se ne radi čak ni o Bogu, nego o klanovima od kojih svaki ima svog šefa bande. Interesne grupacije nisu takmičari na izborima već se radi od tome da je tu glavni klan Demokratska stranka koju prate drugi stiniji klanovi, pa kada saberu glasove kažu: mi smo pobednici. To ne mogu i neću da prihvatim i zato sam se pobunila.“
Ovakvu tezu Pešićeva je argumentovala da je tokom četiri poslednje godine tzv. proevropska vlada uništila nezavisne institucije i da smo umesto institucije predsednika države dobili neku vrstu dvora.
„Dvor se obično poziva poziva na Boga, ali ovde nema Boga, nego samo novca. U tom grmu leži zec! E, pa nama ne treba nikakav Al Kapone, nego moramo da načinimo procep u vlasti pa makar dobili i kohabitacionu vlast.“
Govoreći o reakciji DS-a povodom izbornih rezultata Vesna Pešić je rekla kako se već sutradan posle izbornog poraza Tadica, sastao „poslovni odbor“ DS-a i odlučio da Tadić, iako je gubitnik, bude premijer.
„Molim vas lepo, pa on iako gubitnik, dobija još veću funkciju nego što je po Ustavu imao. Druga je stvar što je kao predsednik države kršio Ustav i samo se on o svemu pitao i sve držao u svojoj ruci. Mi smo dakle u situaciji apsurda da mrežama NVO načnemo tu vlast, dok se rigidna DS pita šta će biti s našim parama, a nisu se zapitali šta su radili sa društvom. To je naš problem i zato treba uputiti apel javnosti da Boris Tadić ne može da formira vladu jer je to bruka za Srbiju.“
Vesna Pešić je polemisala sa tezom Zorana Živkovića kako DS ima potencijala za promene, upitavši prisutne kako je moguće da u toj stranci nema drugog čoveka koji bi mogao biti premijer. „Kakav je to potencijal Demokratske stranke kad nema nijednog drugog sposobnog čoveka za premijera nego bira gubitnika Tadića? To znači da priznaju da u DS postoji sa-mo jedan čovek! Boris Tadić će možda i biti premijer ali će, to je više nego sigurno, ostati i predsednik stranke, pa ćemo očito onda morati da otvorimo novu temu za diskusiju“.

Nebojša Popov se osvrnuo na demokratiju u javnosti. „Javnost u Srbiji je suočena sa pitanjem šta se desilo na majskim izborima. Prilikom suočavanja sa tim pitanjem treba da razgrnemo scenu na kojoj jedni viču pobeda, drugi kažu poraz, a treći govore o zrelosti Srbije. Počele su i neke hajke na „omiljene“ intelektualce, u ovom slučaju na Vesnu Pešić, koja je jasno i sa raznih strana označena bezmalo kao glavni krivac za neuspeh Borisa Tadića i Demokratske stranke. Međutim, kada odustanemo od dosetki u stilu da je Srbija dodirnula dno, ili da je talog Srbije dospeo na vrh vlasti, ostaje nam da racionalno odgovorimo na pitanje šta se u stvari desilo na izborima. Očito je da je jedan broj građana i to značajan za ishod izbora, posumnjao u doprinos Demokratske stranke i predsednika Tadića, odnosno u njihovu želju da uspostave i razviju demokratiju. Taj broj građana se takođe uplašio da bi moglo da dođe do toga da se režim trajno „zakuje“ i da se ne zna koliko će trajati. Jedan visoki čelnik Demokratske stranke je javno rekao kako Demokratska stranka mora ostati na vlasti sve dok Srbija ne uđe u Evropsku uniju. A naravno ne zna se kada će to biti i da li će biti. Znači ako treba, vlast se može držati trajno jer je to tobože za dobrobit Srbije! Demokratska javnost u Srbiji koja čas postoji a čas ne postoji, ipak se pokazala zaintereosovanom za odgovore na bitna pitanja koja su mimoiđena u kampanji DS-a. Radi se naime o temama koje su povezane sa uspostavljanjem i razvojem demokratije, zatim o kulturi koju gotovo niko nije pominjao, i treće, kako izgleda konfiguracija političke moći odnosno da li se ona nalazi u institucijama ili na nekom drugom mestu, i najzad koji su rezultati privatizacije zbog koje je došlo do deindustrijalizacije, masovne nezaposlenosti, krajnje bede i rastućeg očajanja ljudi koji ne vide rešenje svojih problema“.
Popov je pomenuo da oni koji sumnjaju u Demokratsku stranku ipak propuštaju da artikulišu razloge za svoju sumnju. „Jedan od argumenata na koji se, oni koji sumnjaju, ne pozivaju jeste na primer činjenica da je pre godinu dana EU tražila od vlade odgovor o problematičnim privatizacijama. Taj odgovor je proglašen državnom tajnom i čak i danas u jednom denvnom listu se o tim privatizacijama govori kao o državnoj tajni. A ta tajna tiče se sudbine nekoliko miliona ljudi koji su izgubili posao i čije porodice žive u krajnjoj bedi, a za njih nema mesta u temama koje sam ovde slušao i zato nisam kadar da više učestvujem u ovim debatama.“
  Ur.
 
Mediji u regionu bivše Jugoslavije
1. -30. 06. 2012.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2012