Sedma
panevropska ministarska ekološka konferencija
“Štedi vodu
i razvijaj zelenu ekonomiju”
Sedma
po redu ministarska ekološka pan evropska
konferencija održana je od 20-23. septembra
u Astani, novoj metropoli Kazahstana izgrađenoj
na zavičajnoj teritoriji predsednika države.
Grad je nikao u stepi pre desetak godina,
a samo mu ime govori o teškim neekološkim
lokacionim uslovima - "Umreti u snegu"!
Ali
ogromni prihodi iz eksploatacije nafte i
ruda metala, recikliraju se obilato i očigledno
bez neke temeljne urbane strategije, osnova
su modela gradnje ovakvog grada.
Svojom fragmentarnom, pomalo već viđenom (danas
urbanolozi već to imenuju procesima "dubaizacije")
mega arhitekturom solitera, piramida, tridesetospratnih
stambenih kula u blokovima praznih prostora,
formiranih saobraćajnicama sa 8 traka, uz
neonsko animirane fontane (temperature se
ovde kreću od -50°C do +40°C ali samo na dva
meseca!) i "paranje" neba laserskim
snopovima, ovaj grad u beskrajnim stepama,
izgleda kao nadrealni filmski grad za svemirski
scenario.
Kazahstan, naime, pokriva teritoriju veličine
polovine Evropskog kontinenta sa svega sedamnaest
miliona stanovnika.
Kako će ovakav model urbanizacije i visoko
tehnološki i energetski ovisne arhitekture,
uticati na okupljanje stepskog ruralnog stanovništva,
posebno na mlade koji su već umreženi i čije
aspiracije artikuliše IT tehnologija, lako
je pretpostaviti.
Tu će biti svakako teško realizovati postulate
strategija održivog razvoja, ne samo ekonomske
i finansijske, već posebno one vezane za "kvalitet
življenja". Postavlja se ozbiljno pitanje,
dali će se moći realizovati potrebe za sve
socijalne grupe, kao i ujednačenog dostupa
i distribucije urbanih resursa i nacionalnog
kapitala, koji se stvara na ogromnoj ekstrakciji
prirodnih resursa, a za sada sa zabrinjavajuće
malo ekoloških ograničenja i identifikacije
"eksternih efekata dobiti i šteta".
Možda je upravo organizacija sedme panevropske
ministarske konferencije ovde u ovakvom gradu,
prvi korak traganja za novim strategijama
i održivim rešenjima u razmeni iskustava učesnika
UNECE regiona iz Evrope, Severne Amerike,
Kavkaza i centralne Azije.
Agenda "Environment za Evropu" dogovorena
je u zamku Dobris u Čehoslovačkoj 1991, na
ovoj Prvoj inaguralnoj konferenciju, na ličnu
inicijativu ondašnjih disidenata Varvušeka
i Havela, a potom političara u novoj, mirnim
razlazom stvorenoj državi. Tada je proklamovana
i usvojena ekološka agenda "EfE"
za panevropski prostor, ali i obaveza da u
procesu ravnopravno učestvuje i sektor civilnog
društva. To je uspešno realizovano u dvadesetogodišnjem
procesu, uz osnivanje i ogromnu naučnu i edukativnu
podršku institucije Evropske Environmentalne
Agencije u Kopenhagenu i u nizu tema i obavezujućih
strategija prethodnih šest ministarskih konferencija.
Napomenimo samo da je "Arhuska Povelja"
usvojena u Arhusu 1998, danas temeljna zvanična
legislativna obaveza za sve evropske članice,
ali i da je njenu izradu uglavnom izneo sektor
civilnog društva.
Pozitivni rezultati ove inicijative potvrđeni
su upravo činjenicom, da je ona proširena
i na ovaj veliki evroazijski prostor "Reformskim
Planom za EfE" usvojenim 2009, kao stub
održivog razvoja za sledećih 20 godina, potvrđujući
značaj uključivanja i horizontalne razmene
znanja i iskustava sa civilnim društvom, biznisom
i naukom, ženskim grupama, NVO-ima i drugim
"stakeholder" - ima u donošenju
odluka, koje doprinose ekološkoj i socijalnoj
stabilnosti.
U takvom ambijentu u Astani, okupilo se 800
učesnika: ministarske delegacije iz 44 zemlje
proširenog regiona, predstavnika međunarodnih
"kišobran" organizacija, poslovnog
sveta, ali i članica 70 organizacija civilnog
sektora iz 30 zemalja (uključujući i Srbiju;
podsetimo da je Beograd bio domaćin 6-toj
konferenciji!). Dve ključne teme bile su okvirna
Agenda konferencije: "Održivo upravljanje
vodama i vodnim ekosistemima; i Ozelenjavanje
ekonomije: ugrađivanja environmentalnih postulata
u ekonomski razvoj".
Plenarne sednice tekle su iskazivanjem očekivanih
proklamovanih želja i predloga, obavezujućih
i usaglašenih inicijativa, ali su bile propraćene
i serijom dobro organizaciono struktuisanim,
tematski raznovrsnim "Okruglim stolovima".
Predstavnici NVO sektora tu sasvim ravnopravno
izlagali svoje stavove, iskustva, zamerke
i vrlo konstruktivne predloge nastavka dosadašnjeg
procesa, od svih strana pozitivno ocenjenog.
Treba napomenuti da je NVO grupa imala svoju
jednodnevnu pred-konferenciju, na kojoj je
u dijalogu završno usklađena i usvojena "Deklaracija
iz Astane" u ime pan-evropske koalicije
ekoloških građanskih orga--nizacija "Evropskog
Eco Foruma".
Zvanična agenda konferencije bazirala se na
dva dokumenta: "Evropski Envaironment
- Procena Procena" pripremljenog od Evropske
Environmentalne Agencije i na "Drugoj
proceni; "Prekogranične reke, jezera
i podzemne vode" pripremljene od UNECE-a,
a domaćin država Kazahstan dala je svoj dodatni
predlog i sadržaj saradnje u dokumentu "Zeleni
Most"-Partnerski program". Završni
dokumenti Nacrt Ministarske deklaracije (3
str.!) kao predlog dokument UNECE-a i Evropske
Ekonomske Komisije, pozitivno ocenjuje i novim
predlozima podržava nastavak ovog procesa
sledećih 20 godina. Predlaže se novi susret
2013, ali se daje i podrška nastavku saradnje
grupacije civilnog sektora, potvrđujući njen
neosporni veliki doprinos u podizanju građanske
svesti, međusobne edukativne pomoći i osnaživanja.
Paralelna, predložna Deklaracija civilnog
sektora (17 str.!) predstavljena ministrima
i međunarodnoj zajednici, slobodno se može
valorizovati kao odlična strateška naučna
i operacionalizovana kritička analiza dosadašnjeg
procesa, koja ukazuje na propuste i nedostatke
modela, ali daje i konkretne konstruktivne
i efektivnije predloge za nastavak ovog, sada
zvanično produženog procesa, začetog davno
u Dobrisu. Tada se nije ni slutila takva integracija
evropskog prostora, a ponajmanje doseg do
stepa azijskih zajednica. Učesnici iz današnje
Češke i Slovačke (zajedno!) u prisustvu Eve
Varvušekove, supruge pokojnog ministra Varvušeka
(tragično poginuo sa ćerkom u lavini na Tatrama
1995), podržavajući zvanični nastavak ovog
procesa, najavili su obeležavanje 20. godišnjice
2012. Predlaže se elaboriranje - povratak
na osnove inicijative, agendom "Povratka
u program kategorije moralnih i ljudskih vrednosti",
jer je i u Deklaraciji civilnog sektora naglšeno
da "Zelena ekonomija nije samo tehnološki
ili investicioni "fix", što bi se
moglo donekle zameriti zvaničnim pristupima
u ovom inače za sve očigledno izuzetnom vizionarskom
projektu.
O bogatstvu tema i argumenata svakako bi bilo
uputno pisati u još nekoliko priloga, a posebno
bi bilo korisno osvrnuti se na naše lokalne
strategije, saradnju sa i među civilnim sektorom
i fragmentisanim ministarskim portofelijama
u kontekstu ne samo ovog procesa, već i same
činjenice da je danas Ekologija jedan od tri
stuba "3E" (Ecology, Economy, Equity)
međunarodne saradnje i integrativnih regionalnih
procesa. Mislimo da se na tome parcijalno
radi, da se javnost ne informiše niti dovoljno
ne uključuje, a edukativni, strukturno koncipirani
programi, u ukupnom sistemu obrazovanja su
skoro nepostojeći.
 |
|
Sonja Prodanović |
 |
|