Potisnuto
iz kulture sećanja
Četnički
pokolj u selu Gata
Na
dan 7. novembra 1942. list “Borba”, organ
KPJ, posvetio je više tekstova 25. godišnjici
Oktobarske revolucije. U istom broju zapažen
je i nepotpisani članak: “Osvetimo 190
nevino zaklanih duša iz Gata!”
Položaj, 1. novembra
Dalmatinske udarne brigade i partizanski odredi
vodili su poslednjih nedelja teške borbe s
velikim neprijateljskim snagama, koje su vršile
ofanzivu širokih razmera. U tim bitkama, naročito
kod Aržana i Vagnja, dalmatinski partizani
su pokazali neviđenu hrabrost i naneli silne
gubitke znatno nadmoćnijem neprijatelju.
Prilikom ove ofanzive Italijani, četnici i
ustaše počinili su masu zločina. Isto tako
u ostalim delovima Dalmacije vrši se masovno
istrebljenje Dalmatinaca. U selu Gata četnici
su poubijali 190 žena, dece i staraca. Italijani
su opkolili selo, a oko 200 četnika su počeli
da pljačkaju i kolju.
Tu se u blizini nalazila Mosorska leteća četa
koja je hrabro jurnula na nekoliko puta brojno
jačeg neprijatelja. Četnici su obustavili
dalje klanje, pobacali su razne napljačkane
stvari i nadali se u bekstvo. Preko 20 bandita
platilo je glavom tom prilikom.''
Devetogodišnji dječak Maksim, upravo tom prilikom,
ugledao je rođaka Antu koji je bježao, krvav,
a nož mu je virio iz vrata. Maksim je odmah
otrčao do kuće bake Kate i alarmirao sve bližnje.
Tako se spasila i porodica Krstulović i još
mnogi seljani, koji su uspjeli pobjeći na
Mosor.
Jedan od koljača bio je Veljko Ilić. U splitskoj
gimnaziji bio je u istom razredu sa drugovima
koji su poginuli 1941. u prvom splitskom partizanskom
odredu. Nakon pokolja, na drugoj strani Mosora,
kod Dugopolja, partizani su ubili ovog koljača.
Kada je vijest o pokolju u Gatima stigla i
do Vrhovnog štaba u Bosni, Tito je izrekao
oštar prijekor Vicku Krstuloviću, komandantu
dalmatinskih partizana, misleći da su i oni
stradali u pokolju. U tim trenucima Vicko,
kao ni drugi, nije znao da je Maksim spasio
mnoge.Na dan 21. maja 1974. porodica Krstulović
je telefonskim pozivom iz SSIP-a, dežurni
Karađole, obaviještena da je u Londonu pronađen
mrtav Maksim Krstulović.
Ovog puta Tito se nije oglasio. Nije roditeljima
Luciji i Vicku uputio telegram saučešća.
Do danas porodica Krstulović nije dobila dokumentaciju
o smrti Maksima Krstulovića.
Godine 2006. bio sam honorarno zaposlen u
Ministarstvu spoljnih poslova Srbije, kao
autor idejnog projekta o Dunavu. Pismeno sam
zatražio dokumentaciju koju je Velika Britanija
dostavila SSIP-u 1974. Bile su protekle 32
godine, nije bilo zakonskih prepreka da je
dobijem, kao brat Maksima.
Po naredbi ministra Vuka Draškovića zabranjen
mi je ulaz u zgradu i prekinut honorarni radni
odnos. Ambasador Božinović izricao je neumjerne
pohvale mojoj ličnosti i radnoj sposobnosti,
a onda je ''sa žaljenjem'' dao objašnjenje
kako u Dunavskoj komisiji i nema toliko posla
da bi mene zadržali.
Tranzicioni monarhisti i lažni četnici demonstriraju
vitalnu sposobnost da budu uvijek uz jačega.
 |
|
Vladimir Krstulović |
 |
|