Pisma glavnom uredniku lista “Blic”
Klevete “gosta
komentatora”
VESELINU SIMONOVIĆU, glavnom uredniku lista
„BLIC“
Povodom teksta „Crveni monstrumi“, koji
je u „Blicu“ objavljen 21. januara, i teksta
Savez antifašista Srbije smatra da je potpredsednik
SPO Aleksandar Jugović zloupotrebio poverenje
koje mu je redakcija ukazala ponudivši mu
da se javnosti obrati kao gost komentator.
Pošto je objavljivanjem teksta s njim podelila
odgovornost za napisano, molimo da se čitaocima
omogući da se obaveste i sa tumačenjima
suprotnim od onih koje zastupaju gospodin
Jugović i njegovi istomišljenici. Ovo je
utoliko značajnije što u ovom slučaju gost
komentator ne nastupa kao privatna ličnost
već kao visoki fukcioner političke partije
koja se javnosti predstavlja kao proevropski
orijentisana.
Tekst gospodina Jugovića vrvi od paušalnih
kvalifikacija pri čemu se ne čini ni najmanji
napor da se uvaže više nego poznate činjenice.
Pravo je autora da voli i da za sveca prihvata
koga hoće ali, ako se već opredelio da bezrezervno
zastupa Dražu Mihailovića, dužan je da,
kao javna odgovorna ličnost, ima na umu
odgovore na mnoga pitanja među kojima su
i:
- Da li je četnički vođa, u skladu sa poznatim
Moljevićevim projektom, izdao instrukciju
potčinjenima za „čišćenje nenacionalnih
elemenata“ (to jest pripadnika drugih naroda
i veroispovesti) i da li su u skladu s tim,
konkretno u Istočnoj Bosni, njegovi komandanti
izvršili masovne zločine nad muslimanskim
stanovništvom, uključujući žene, starce
i decu, o čemu su Mihailovića uredno obavestili?
- Da li su na istim prostorima i u najnovijem
ratu počinjeni masovni zločini motisani
istim projektom „čišćenja državne teritorije“,
što se danas tretira kao genocid, i čijim
se akterima sudi u Hagu?
- Da li su masakri u Vraniću, Drugovcu i
slični izvršeni po naređenju Draže Mihailovića,
odnosno da li je on počinioce zločina nad
pripadnicima srpskog naroda pozvao na bilo
kakvu odgovornost?
- U čije ime nastupa Mihailović i bori se
na strani Nemaca od trenutka kada su ga
kralj Petar II i Jugoslovenska vlada u Londonu,
krajem leta 1944, pozvali da se priključi
Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije
pod komandom Josipa Broza Tita?
- Nisu li više nego besmislene žrtve srpskih
mladića koje je u jesen 1944. mobilisao
Mihailović da bi potom ginuli u Bosni braneći,
zajedno sa ustašama, nemačku odstupnicu?
Zbog prostora navodimo samo ova pitanja
i ne upuštamo se u njihovu elaboraciju.
Uzgred, gospodina Jugovića podsećamo, mada
mislimo da mu je poznato, da je Peten bio
mnogo veći heroj u Prvom svetskom ratu od
Mihailovića ali to Francuzima i Francuskoj
ni najmanje nije bio povod da njemu i njegovima
oproste za izdaju i kolaboraciju u Drugom
svetskom ratu. Zar misli da Francuska i
Evropa prema kolaborantima mogu da imaju
različite kriterijume?
Savez antifašista Srbije Beograd, 21. januar
2011.
Uvaženi gospodine uredniče,
U Vašem listu od 8. jula opet se oglasio potpredsednik
SPO-a Aleksandar Jugović i to sa klevetama
i izmišljotinama na adresu učesnika partizanskog
antifašističkog narodnooslobodilačkog pokreta
u Srbiji i Jugoslaviji.
Ne mislimo da služi na čast Vašem listu što
se rubrika „Gost komentator“ koristi za lansiranje
neosnovanih kleveta protiv učesnika NOR-a,
a posebno protiv istaknutih boraca protiv
fašizma kakav je, na primer, bio Žikica Jovanović
Španac. Svrha je takvih napisa da umanje veličinu
i vrednosti antifašističkog partizanskog pokreta
i da nedićevsko-ljotićevsko-dražinovsku kolaboraciju
sa nacifašističkim okupatorima i stravične
zločine njenih pripadnika opravdaju i silom
ih, mimo činjenica i elementarne logike, svrstaju
među antifašiste.
Takvi tekstovi, gospodine uredniče, stvaraju
konfuziju, podstiču na mržnju, netrpeljivost
i sukobe, pri čemu ne dozvoljavate da se čuju
i argumenti druge strane. Podsećamo da smo
iz Saveza antifašista Srbije reagovali na
tekst istog Vašeg „gosta komentatora“ objavljenog
u „Blicu 21. januara, što niste objavili te
vodi ka pomisli o solidarnosti redakcije sa
Jugovićevim huškanjem na progone i revanšizam
koje se zasniva na ostrašćenim a činjenički
neutemeljenim kvalifikacijama.
Savez antifašista Srbije, ostale istinski
antifašistički orijentisane organizacije,
učesnici NOB-a i njihovi poštovaoci nisu inicijatori
sporova oko istorijskih zbivanja u poslednjih
70 godina. Reagovali smo i reagujemo samo
onda kada se čine gruba prekrajanja slike
o stvarnim događanjima i značenjima, ignorišu
ili falsifikuju nepobitne istorijske činjenice.
Za nas nikad nije bili sporna saradnja četnika
i partizana na početku ustanka 1941. godine,
kao ni pojedinačno učešće četnika u toku okupacije
na strani partizana. Nije sporno ni to da
je izvestan broj četnika Draže Mihailovića,
u drugoj polovini 1944, posle naredbe kralja
Petra, napustio Dražu Mihailovića i uključio
se u partizanske jedinice. Ali, istorijske
činjenice kao što je napuštanje saradnje i
zajedničke borbe u jesen 1941. i prelazak
četnika na saradnju sa Nedićem, Ljotićem i,
posebno, sa nemačkim, italijanskim i bugarskim
okupatorima i Pavelićevom ustaškom državom,
njihovo zajedničko ratovanje isključivo protiv
partizanskog antifašističkog narodnooslobodilačkog
pokreta - ne pružaju ama baš nikakvu naučnu,
moralnu i političku osnovu da se četnički
pokret Draže Mihailovića i sam Draža Mihailović
rehabilituju i svrstaju među antifašističke
borce. To je, uostalom, svojevremeno napismeno
tvrdio i lider SPO-a Vuk Drašković koji sada
sa Dražom kalkuliše ne iz stvarnog uverenja
već zbog političkog profiterstva.
Teški zločini Maihailovićevih četnika u Sandžaku
i istočnoj Bosni, gde su, u skladu sa Dražinom
instrukcijom o „čišćenju nenacionalnih elemenata“
mnoga sela spaljena i, prema izveštajima četničkih
komandanata, samo u jednoj kampanji, ubijeno
oko osam hiljada muslimanskih žitelja, pretežno
žena, dece i staraca; masovni zločini u Vraniću,
Drugovcu, Kopljarima, Jagodini, čačanskom
i užičkom kraju, Toplici i Jablanici, Timočkoj
krajini, dakle, širom Srbije – razboritom
promišljanju apsolutno ne dozvoljavaju ni
pomisao o rehabilitaciji četničkog pokreta
Draže Mihailovića i njihovog vođe.
Ne želimo, gospodine uredniče, da verujemo
da se Vi lično poistovećujete sa stavovima,
rečnikom i ostrašćenošću autora kome, međutim,
često dajete počasnu priliku da nastupa kao
(Vaš) „gost komentator“. Pa i povodom 7. jula
u kom kontekstu Aleksandar Jugović ponavlja
mantru kako su Aćimovićevi žandari ubijeni
na dužnosti (na dužnosti je bio i milicioner
ubijen 9. marta 1990, kao što je „Srbin ubio
Srbina“ i u slučaju Karađorđa, kneza Mihaila,
kralja Aleksandra Obrenovića, Zorana Đinđića,
ali se to ne pominje, niti koristi za reviziju
i falsifikovanje istorije). Ako se ne uvažava
suština da su žandari nastupali u interesu
kolaboracionističkog režima i okupatora, svaki
zaključak je uvreda za zdrav razum i naučno
timačenje istorijskih zbivanja. U Beloj Crkvi,
7. jula 1941, sudarila su se dva sveta, dva
potpuno različita i međusobno nepomirljiva
istorijska opredeljenja – Rađevska antifašistička
partizanska četa sukobila se sa naoružanim
predstavnicima okupatorske vlasti koji su,
preteći oružjem, zahtevali predaju. Na jednoj
strani borci protiv fašizma i okupatora, na
drugoj oni koji fašizam i okupaciju brane.
U toj situaciji, nastupio je jedino mogući
ishod koji su opredelili odlučnost i brzina.
Zar bi, recimo, Francuzi dozvolili da se danas
ovako govori o višijevskim Petenovim policajcima
koji su po „službenoj dužnosti“ hapsili istinske
rodoljube, pripadnike pokreta otpora, Jevreje
i ostale nepodobne nemačkom okupatoru. U tom
kontekstu, Vas i Vaše čitaoce, gospodine uredniče,
podsećamo da je i feldmaršal Aleksander Ler
na suđenju u Beogradu govorio da je, prilikom
bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. “vršio
svoju dužnost“. Po logici Vašeg „gosta komentatora“,
ispada da je bio nevina žrtva „komunističkog
suda i terora crvenih“. Iza „vršenja dužnosti“
mogli bi da se zaklanjaju i mnogi drugi izvršioci
zločina - i Nedićevi i Ljotićevi vojnici koji
su pomagali hitlerovcima u krvavom kragujevačkom
oktobru 1941, pa i članovi prekog suda osnovanog
u Čačku decembra 1941. među kojima su, pod
nemačkim predsednikovanjem, bila i tri predstavnika
četnika Draže Mihailovića...
Pri svemu tome, treba imati na umu i to da
priče o nevinosti „savesnih vršilaca službene
dužnosti“ sud u Nirnbergu, osnovan za suđenje
ratnim zločincima u Drugom svetskom ratu,
nije uvažavao pa, ako Aleksandra Jugovića
zbog njegove antipartizanske ostrašćenosti
i pročetničke ideološke zaslepljenosti i možemo
objasniti, pristanak „Blica“ i njegovog uredništva
da u tome višestruko učestvuju – ne možemo
razumeti, a još manje opravdati.
 |
|
Za Savez antifašista Srbije
Predsednik
Radovan Pantović, s. r
Beograd, 18. jul 2011.
|
 |
|