|
Prolegomena
za srpsko-rusku strategiju
Uskoro će predsednik B. Tadić posetiti
Moskvu i potpisati sa ruskim zvaničnicima
dokumenat o zajedničkim strateškim smernicama
Srbije i velike zemlje sa kojom su – ako
je verovati izveštajima odnosi “u usponu”.
Od toga se očekuje mnogo i na unutrašnjem
i na spoljnopolitičkom planu. U nemirnim
vremenima u kojima smo, kada sukobi oko
graničnih prelaza na Kosovu dobijaju dramatične
razmere od te se posete očekuje mnogo. Naravno,
tu ima teškoća jer Rusija ima na svojoj
teritoriji deo političke emigracije srpske
– ljudi oko Mirjane Marković koje naša država
potražuje sudski poternicama koje su međunarodno-pravno
validne. Za sada znamo pouzdano da su potezi
strateškog značaja povučeni, ali na crkvenom
planu i to sa strateškim pretenzijama. Iz
Moskve je krajem jula doputovao istina prvo
u Podgoricu a potom u Beograd zvaničnik
Ruske pravoslavne crkve najviših razmera
– reč je o mitropolitu Ilarionu koji u strukturama
Evropske unije predstavlja rusku crkvu jer
je po funkciji bukvalno ministar spoljnih
poslova RPC kako se njegova crkvena titula
i prevodi u laičkoj sferi. To je velmoža
i crkveni i državni sa najvišom funkcijom.
Mitropolit Ilarion je poliglota, kompozitor,
i čovek uistinu znamenit. Njegovu reč slušaju
i u Moskvi i u Parizu i beleže svaki njegov
korak i reč. Evropski listovi – oni u Parizu
i Rimu posebno – po njegovim izjavama “čitaju”
odnose između Rusije i Zapada. Razgovori
u Podgorici su išli uglavnom lako – naravno
o crkvenim odnosima između RPC i SPC posebno.
Mitropolit Ilarion je pružio punu podršku
crnogorskom mitropolitu Amfilohiju u njegovim
nastojanjima da potisne ili sasvim istisne
neku tamo Crnogorsku pravoslavnu crkvu sa
mitropolitom Mihajlom na čelu. Deo crnogorske
javnosti je nezadovoljan, zbunjeni su i
državni poglavari Crne Gore, ali bilo je
tako kako je bilo u tom “crnogorskom verskom
ratu” koji se tiče SPC i države Srbije i
opterećuje njihove odnose do dramatičnih
razmera. Onda je ugledni crkveni velmoža
doputovao u Beograd na razgovor sa patrijarhom
srpskim Irinejem. Tu su započele neobične
“smetnje na vezama” u strateškim namerama
Srbije i Rusije. Iako nema ni jednog dokaza
da je Vuk Jeremić – srpski ministar spoljnih
poslova – neki zapaženiji stručnjak za kanonsko
pravo V. Jeremić je na sastanku u beogradskoj
patrijaršiji – uz patrijarha Irineja i vladike
SPC – figurirao kao nezaobilazni faktor.
Nije jasno, ali tako je bilo iako na sličnim
sastancima o crkvenim pitanjima u Moskvi
nikada nije zapažen recimo S. Lavrov. I
u Rusiji pored RPC postoji čitavo tuce crkava
kakva je ona CPC u Crnoj Gori pa se država
kloni da to uređuje. Tamo do Ukrajine ima
ih i desetak takvih crkava.
Nešto u duhovnoj strategiji mitropolita
Ilariona kao i u SPC nije jasno i tu su
nastale ne male teškoće.
Mitropolit Ilarion je predložio patrijarhu
Irineju da Mitropolija crnogorsko-primorska
sa Amfilohijem na čelu dobije “konfederalni
status” u SPC. To je zbunilo patrijarha
srpskog i sastanak je protekao hladno bez
saopštenja odnosno – nije uspeo. Ako bi
se to uradilo onda ne bi bilo SPC u današnjem
organizacionom vidu koji postoji od 1920.
godine. Sve bi mitropolije i eparhije mogle
da traže nešto slično, svuda na prostoru
bivše Jugoslavije kako je i bilo do 1920.
do stvaranja države SHS. Do tada je CPC
bila autokefalna a crkva pravoslavna u Sremskim
Karlovcima je imala stepen patrijaršije
uredno upisane u diptihu pravoslavnih crkava.
I tako redom do Hrvatske i Makedonije. Zbog
toga je patrijarh srpski Irinej uljudno
otklonio ovo što se predložilo bilo. On
zna da kada se raspada država raspada se
i kanonsko ustrojstvo SPC. Patrijarh srpski
danas nosi u tituli sve nekadašnje pra-voslavne
“pokrajine” na teritoriji drugih država.
Inače mitropolije i eparhije u SPC imaju
autonomiju po ustavu SPC a sintagma “neutralni
status” je nepoznata u istoriji Crkve pa
je sintagma kojom se služe Amfilohije i
Ilarion obična floskula za dnevno-političku
upotrebu. Tu se ovaj krug pregovora i završio
kako je i počeo a od velike pomoći nije
bio ni srpski ministar V. Jeremić koji ne
posustaje u poslovima strateškog značaja
i za Crkvu i za državu. Kada se ovako pomešaju
državna i crkvena strategija drugačije nije
moglo biti – zna dobro patrijarh Irinej
da to tako ne ide. Ostalo ćemo videti nakon
tog potpisivanja strateških smernica između
Srbije i Rusije.
Vampiri su među
nama
Kada su se pregovori završili – kako su se
završili – uznemirio se neki crnogorski kaluđer
po imenu Joanikije koji je episkop SPC negde
u Crnoj Gori. On se oglasio rečima da su za
sve krivi crkveni i verski komentatori u dnevnom
listu “Danas” koji su se oglasili nakon što
su mediji javili o mitropolitu Ilarionu i
tim pregovorima. Oni su krivi a posebno se
taj zaludni pop Joanikije okomio na komentatora
lista “Republika” koji je dao izjavu i za
“Danas” 26. jula 2011. na poziv novinara uglednog
beogradskog dnevnika. Sve verske analitičare
ovaj zaludni pop je nazvao vampirima a list
“Danas” je po njemu nekakva fabrika laži.
Ne bi se pisac ovog osvrta bavio zanovetanjem
nekakvog kaluđera – ima ih dosta – da nije
reč o njegovoj popovskoj potrebi da krene
glogovim kocem na sve one koji drugačije misle
i to kažu. Grešnog Joanikija muče vampiri
iako o toj pojavi ništa ne zna, kao što ništa
ne zna ni o učenju crkve o zagrobnom životu.
Njemu, Joanikiju, pominjati nekog V. Čajkanovića
i
|
savremene bogoslove
koji vampire ne priznaju za netelesne
inteligencije bilo kako nadahnute.
Melje pop i bljuje da bi nekako objasnio
ono što i ne treba objašnjavati jer
pregovori su se završili tako što
su se završili odnosno – bilo je kako
je bilo. Kletve i laži ovakve vrste
su inače deo arhajskog načina ophođenja
među ljudima dakle nešto primitivnoi
ružno. Da bi neko bio vampir treba
ga prvo upokojiti odnosno ubiti i
tu se slažu i etnolozi i bogoslovi
i svi trezveni ljudi. Nisu popu Joanikiju
po volji ni “drugi verski analitičari”
koji se oglašavaju u dnevniku – on
proziva “Danas” izričito. Njegova
potreba za vampirima bi bila njegova
lična stvar ali dobro vidimo namere
ovog “duhovnika” i neka zna da mi
nećemo da ćutimo po onoj reči iz Jevanđelja
– “Non Possumus”.
|
|
|
|
Vijoslav
Stanojčić, Čuvarkuća
|
 |
Uvrteo je sebi u glavu da ga se neko boji
i ne zna šta će sa sobom. Dokon pop u nedostatku
jarića udara i na novinare. To čini i ovaj
Joanikije slavnoga imena pa makar se zvao
i episkopom. Isto bismo reagovali i kada bi
neko njega vređao i kleo i ružio – ovaj pop
je fenomen i ne treba ga dovoditi u vezu sa
sveštenstvom SPC. No ima takvih i sve ih je
više i u crkvenoj i u laičkoj sferi i oni
nam kroje kapu. Ovaj božiji stvor ne bi bio
ovde pomenut da nije deo fenomena iz kojeg
niče mržnja na sve i svakog ko drugačije misli,
posebno na medije kojima se – posebno “Danasu”
– ne može zameriti neobjektivnost koje inače
ima u nekim novinama beogradskim. Vreme je
da ih patrijarh Irinej – po ugledu na pokojnog
patrijarha Pavla – opomene neke da se okanu
magije crne i kletvi i psovki protiv svih
koji misle svojom glavom. Ovaj božiji stvor
misli da će sve zaplašiti svojom titulom zvučnom
– neka mu bude, ali se vara i to ljuto.
Patrijarhova poseta
Crnoj Gori
Patrijarh srpski Irinej – upravo nakon svega
oko pregovora – učinio je posetu odnosno kanonsku
vizitaciju Republici Crnoj Gori. Cilj je bio
da u toj državi u kojoj legalno deluje i SPC
smanji tenzije između Mitropolije crnogorsko-primorske
i države. Problemi su stari i mitropolit Amfilohije
koji se tituliše i kao arhiepiskop cetinjski
i država Crna Gora su godinama u sporu oko
mnogih stvari iz odnosa država-crkva u našem
vremenu. Država sumnja da SPC ne priznaje
džavu Crnu Goru i naciju – narod crnogorski
i tako dalje. Patrijarh Irinej je izjavio
da SPC priznaje državu Crnu Goru i to je imalo
odličan odjek jer je to znak spremnosti da
država i Crkva sarađuju na putu ka EU u prevazilaženju
rana ratne prošlosti koja je opustošila Balkan.
To su dobri znaci iako sve nije do kraja raščišćeno.
Patrijarh i dalje smatra da su Srbi i Crnogorci
jedan narod i to je njegovo pravo, ali važnije
je da se priznaje država Crna Gora pa neka
svako veruje kako smatra da treba da veruje
i neka pripada Crkvi. Crkvi koju sam bira
u duhu svoje tradicije i po slobodi savesti.
Sve ostalo je u tim njihovim strategijama
uglavnom jasno – u njima ima mnogo više dnevne
politike i partijsko-crkvene računice nego
iskrenih uverenja. A uvaženi Ilarion inače
nije rešio slične probleme ni u svojoj kući
i kada ih bude rešio biće dobrodošao svuda
pa i kod nas. Crkveni velmoža iz daleke Rusije
traži mesto pod političkim suncem za Rusiju
na Balkanu.
 |
| |
Mirko Đorđević |
 |
|