Kosovo -
očuvanje nečega što ne poseduješ
Šta
znači Tadićevo biranje Kosova naspram EU,
odnosno odbijanje da se odrekne paralelnih
institucija i ispuni taj evropski uslov.
Raspisivanje vanrednih izbora i traženje
još jednog mandata, opet na proevropskoj
platformi, za priznanje nezavisnosti Kosova
i primene plana Martija Ahtisarija? Alternativa
je nasilje, siromaštvo, nestabilnost, nerazvijenost,
zaostalost.
Kosovski premijer Hašim Tači povukao je
poteze protiv Vlade Srbije, koji su, paradoksalno,
u najdirektnijem interesu građana Srbije.
Ako je napredak u evropskim integracijama
od najvišeg javnog interesa i suštinskog
značaja za građane Srbije, ubrzavanje tog
procesa za društvo u celini predstavlja
najveću vrednost. Tako je Hašim Tači Srbiji
uoči dobijanja statusa kandidata za članstvo
u EU iznenada nametnuo još jedan uslov,
čije ispunjenje bi, po kriterijuma EU, predstavljalo
ogroman korak u procesu normalizacije odnosa
Prištine i Beograda, a time i napredak Srbije
u evropskim integracijama. Taj napredak
odlikovalo bi, ne samo formalno sticanje
statusa kandidata, već i konkretan datum
za početak pregovora o punopravnom članstvu.
Slanje specijalnih jedinica na granicu sa
Srbijom i namera o upostavljanju kontrole
na celoj teritoriji Kosova, nakon što je
Srbija odbila da potpiše sporazum za normalizaciju
odnosa u dijaloškom procesu, iznenadilo
je i evropske čelnike. Iako je taj potez,
svakako bio planiran da se u nekom trenutku
povuče, čini se da je Tači ubrzao celu stvar,
svestan da je Srbija u tom trenutku najpodložnija
uslovljavanju, zbog predstojećeg očekivanja
odluke EU o sticanju statusa kandidata.
Srbija da prestane
da pravi probleme
Dakle, ne samo da je Tači nadmudrio Tadića,
nametnuvši kao uslov za sticanje statusa
kandidata ukidanje paralelnih institucija
na severu Kosova, nego je i trgao iz dremeža
EU i naveo je da odlučnije krene u uspostavljanje
uslova za evrointegracije Srbije. Usledila
je poseta nemačke kancelarke Angele Merkel
Srbiji, koja saopštava dodatni uslov za
dobijanje kandidature. Najpre Tadiću u četiri
oka, a potom, na njegovu zaprepašćenost,
i građanima Srbije, intimno i jasno – kao
u četiri oka – Merkelova je rekla da paralelne
institucije moraju biti ukinute.
Ako Srbija prestane da pravi probleme, ceo
region napreduje, odnosno faktor stabilnosti,
kako glasi najpopularnije ime za Srbiju,
postaje samo onaj koji uzrokuje nestabilnost.
Nametanjem situacije u kojoj srpska vlada,
bez ispunjenja tog dodatnog uslova, neće
dobiti ni ono što se do juče činilo potpuno
izvesnim - formalni status kandidata, a
kamoli datum za početak pregovora, Tači
je omogućio ovdašnjim zvaničnicima da svojim
građanima vrlo brzo upriliče sve finansijske
privilegije koje odlikuju države u procesu
pregovaranja za članstvo, i priušte im bolji
standard i uslove života.
Međutim, onima koji su proteklih godina
potrošili milijarde evra u formiranje i
održavanje paralenih institucija na severu
Kosova, koje sada moraju da ukinu da bi
dobili čak i status kandidata, čini se da
poboljšanje standarda i omogućavanje dostojanstvenog
života, predstavlja nepoželjan cilj. Korupcija
je moguća i laka u što neuređenijim i nerazvijenim
društvima, kao što u upravo takvim uslovima,
građani postaju skloni verovanjima u potpuno
besmislene ideje.
Vrhovni besmisao predstavlja, naravno, prioritet
državne politike o očuvanju teritorijalnog
integriteta i suvereniteta. Čuvanje onoga
što ne postoji, interpretira bez imalo muke
kao majstorija i diplomatska veština koja
krasi srpske predstavnike. Ilustrujmo to
primerom iz iskustva.
Brutalno laganje
građana
Na pečatu Carine Kosovo nema obeležja državnosti
Kosova i na njemu nigde ne piše Republka Kosovo.
Međutim, srpski zvaničnici će svojim veštim
pregovaračkim potezima, u sledećoj fazi dijaloga
sa predstavnicima Evropske unije i kosovskih
institucija, uspeti da izdejstvuju da na tom
pečatu ne bude obeležja državnosti Kosova,
odnosno da nigde ne piše Republika Kosovo.
Kako je moguće izbrisati nešto čega nema,
odnosno na koji način će sa tog pečata biti
uklonjen natpis „Republika Kosovo“, ako to
na tom pečatu uopšte ni ne piše, pitanje je
koje niko nije postavio.
Ako je moguće ovakvo brutalno laganje građana,
ne čudi predviđanje da bi odgovor na pitanje
da li su za ispunjavanje najnovijeg uslova
EU o ukidanju institucija na severu Kosova,
bio isti u procentualnom smislu, kao i odgovor
na pitanje da li bi Beograd trebalo da prizna
kosovsku
nezavisnost. Dve
trećine građana odgovorilo bi negativno,
iako nije, a i ne može biti jasno
kakve posledice proizilaze iz opredeljenja
za Kosovo. Da li to znači samo nepriznavanje
državnosti Kosova ili očekivanje da
će Kosovo vratiti u okrilje Srbije?
Dilema Kosovo ili EU brutalno je lažna
jer predstavlja dilemu između jednog
formalnog stava države i poboljšanja
svih aspekata života. Iako svest o
posledicama biranja Kosova naspram
EU, podrazumevano izostaje jer ne
postoji sadržaj iz kojeg bi one proizašle,
s druge strane postoji jasno znanje
o posledicama koje proizlaze iz opredeljenja
za evropski put. Čak 38 odsto građana
smatra da bi status kandidata doneo
Srbiji bolji standard i nova radna
mesta, a čak 85 odsto građana podržava
ispunjavanje
|
|
|
Vijoslav
Stanojčić, Summertime
|
 |
uslova EU za napredak na putu ka punopravnom
članstvu i reforme koje se s tim ciljem sprovode.
Predsednik Srbije je dan, nakon posete nemačke
kancelarke, obelodanio narodu da neće ukinuti
paralelne institucije i po cenu nedobijanja
statusa kandidata. Pre njega, građani su mogli
da čuju da „ukidanje paralelnih struktura
zaista znači proterivanje Srba“. Državni sekretar
u Ministarstvu za Kosovo Oliver Ivanović to
tako kaže i problem postavlja na takav način.
Njegova izjava zaista se može tumačiti u kontekstu
koji i sam predviđa, jer njom zapravo upućuje
poziv Srbima da napustite Kosovo. „Paralelne
strukture o kojima govori Angela Merkel su
jedine strukture u koje Srbi imaju poverenja
i preko kojih mogu da zadovolje svoje redovne
potrebe“.
Šta znači Tadićevo biranje Kosova naspram
EU, odnosno odbijanje da se odrekne paralelnih
institucija i ispuni taj evropski uslov. Raspisivanje
vanrednih izbora i traženje još jednog mandata,
opet na proevropskoj platformi, za priznanje
nezavisnosti Kosova i primene plana Martija
Ahtisarija? Alternativa je nasilje, siromaštvo,
nestabilnost, nerazvijenost, zaostalost.
 |
|
Snežana Čongradin |
 |
|