|
„Obrazovao
sam zajednički štab sa Nemcima“
Izdajnik i ratni zločinac
Draža Mihailović pred sudom / Stenografske
beleške i dokumenta sa suđenja Dragoljubu
- Draži Mihailoviću/ Beograd, 1946. (Reprint
u izdanju MFK i DIN Sedma sila 2005. god.
/ str.194-198)
Predsednik: Tu je priložen jedan dokument
iz koga se vidi da je SDS mnogo ranije stavljena
pod vašu formalnu komandu nego što vi kažete.
Optuženi: Ne znam.
Predsednik: Jeste li primili Stevu Radovanovića,
komandanta SDS?
Optuženi: Nikada. Nisam ga video do Knežine,
u Srezu rogatičkom.
Predsednik: Je li vam se stavio pod komandu?
Optuženi: Ne verujem.
Predsednik: Jeste li formirali od njegovih
jedinica nov korpus?
Optuženi: To je tek uradio Trifunović u Sandžaku.
Tužilac: Pa što ne sudite Stevi za zločine
koje je počinio?
Optuženi: Imalo je vremena.
Tužilac: A vi ste čekali.
Predsednik: Jeste li prilikom odstupanja iz
Bosne imali još gde sastanak s Šterkerom i
Aćimovićem?
Optuženi: U selu Draginju, u drugoj polovini
septembra.
Predsednik: Je li došao u nečijoj pratnji?
Optuženi: Ja ne znam, ali prvi sastanak je
objašnjen.
Predsednik: A je li došao u pratnji Milana
Aćimovića?
Optuženi: I na jednom i na drugom sastanku
nikada Milan Aćimović nije mogao prisustvovati.
A ovaj sastanak bio je u selu Draginju, upravo
u jednoj zasebnoj kući južno od toga sela.
Na tom sastanku Šterker je prikazao jedan
olovkom pisan veliki elaborat, koji je pokušao
da čita, ali je bio jako uzbuđen i nije mogao
da prevodi na francuski dovoljno dobro. On
je počeo da optužuje Crvenu armiju.
Predsednik: Jeste li imali još koji sastanak
sa Sterkerom?
Optuženi: Imao sam u oblasti Srednjeg. Ja
sam u Bosnu došao preko Badovinaca. Prešao
sam kroz celu severnu Bosnu i spustio se ka
oblasti Sarajeva, gde mi je on novembra meseca
uputio poruku za sastanak, koji sam ja odobrio.
Predsednik: Novembra meseca?
Optuženi: Ja mislim novembra 1944.
Predsednik: A ko vam poručuje?
Optuženi: Ja ne znam na koji sam to način
dobio, ali mislim da je to bilo preko Borote.
Predsednik: Ko je taj Borota?
Optuženi: Pukovnik Borota, koji je bio komandant
korpusa u oblasti Sarajeva.
Predsednik: Je li bio Borota povezan sa Nemcima
u Sarajevu?
Optuženi: Nije.
Predsednik: Da li je Borota odlazio kod Lera?
Optuženi: Ne znam.
Predsednik: Je li vam Borota dobavljao od
Nemaca hranu, oružje i municiju?
Optuženi: Nije. Ja samo znam da je imao jedan
kanal u Sarajevu preko nekog sela Radinja,
Radonja, tako nešto.
Predsednik: Vi ste na zapisniku u istrazi
rekli drukčije, da ste na tome sastanku obavešteni...
Optuženi: To su detalji koje ja ne znam.
Predsednik: Ovo baš nije detalj.
Optuženi: Ja ne znam tačno.
Predsednik: Da li vas je možda o sastanku
obaveštavala beogradska organizacija?
Optuženi: Možda, najverovatnije je to.
Predsednik: A kako tumačite da je beogradska
organizacija mogla da sprovede to i gde se
ona tada nalazila?
Optuženi: Mogla je da sprovede zato što je
stajala sa mnom u radio-vezi.
Predsednik: A gde joj je u to vreme bilo radio-sedište?
|
Optuženi: U Beogradu.
Predsednik: Da li je Beograd bio tada
oslobođen?
Optuženi: Bile su moje dve radio-stanice
u Beogradu stalno i za sve vreme od
1942. godine. To su bile dve tajne
radio-stanice u Beogradu.
Predsednik: Je li jedna od njih bila
u Specijalnoj policiji?
Optuženi: Ja ne znam.
Predsednik: Odakle je Šterker došao
na taj sastanak?
Optuženi: Od Sarajeva.
Predsednik: Da li od Sarajeva ili
iz Sarajeva?
Optuženi: Iz Sarajeva.
Predsednik: Da li je dolazio iz Nemačke
u Sarajevo ili sa neke drage strane?
Optuženi: Ne znam, ali mislim da je
došao od Zagreba.
Predsednik: Ko je još došao na taj
sastanak?
Optuženi: Milan Aćimović.
Predsednik: U čije je ime došao Šterker?
Optuženi: Došao je u ime njihove komande
u Zagrebu.
Predsednik: Je li došao u ime Nojbahera?
Optuženi: Pa to je najverovatnije.
On je bio njegov predstavnik i ranije.
|
|
|
|
Darija
S. Radaković, Psihologija
svinje - progres
|
 |
Predsednik: Zašto se Šterker sa vama sastao?
Optuženi: Po jednoj stvari koja me je zaprepastila
kad sam za to saznao i koju ću u daljem izlaganju
najbolje objasniti. O svojim ljudima mislio
sam najbolje. Jedna grupa načinila mi je najveće
malere. Tom prilikom saznao sam stvari koje
su me porazile. Baćović, koristeći moje potpise
koje sam mu blanko dao, a ja sam i to radio,
podneo je pod mojim potpisom Nemcima ponudu
preko Sarajeva, i to je otišlo dalje, da se
četnička organizacija stavi u službu Nemaca.
Oni su videli moj potpis i Šterker je došao
i pitao. Rekao je: ,,Mi smo dobili ovaj predmet".
Nije to doneo sa sobom, jer mu ja ne bih dao
da izađe sa takvim jednim ne falsifikatom,
nego mojim originalnim potpisom. Šterker je
pitao: ,,Je li to vaša želja?", a ja
sam kazao: ,,Mi smo bili i ostali neprijatelji.
Slučajnost je žalosna da se i ja tučem prema
partizanima, a i vi". To je žalosna slučajnost,
za koju žalim.
Predsednik: Objasnite, kad se istovremeno
i vi i Nemci tučete protiv partizana, je li
to saradnja?
Optuženi: Kako god hoćete tumačite.
Predsednik: Odgovorite sudu na pitanje: Kad
se vi zajedno sa Nemcima tučete protiv Narodnooslobodilačke
vojske, da li je to saradnja ili nije?
Optuženi: Morao sam da se branim.
Predsednik: Odgovorite na pitanje: Kad se
vi zajedno sa Nemcima tučete protiv Narodnooslododilačke
vojske, je li to saradnja ili nije?
Optuženi: Za mene nije. Kad god sam bio slobodan,
uvek sam pokušavao da pređem u akciju. Da
se branim.
Predsednik: A što se niste branili od Nemaca?
Optuženi: Oni su bili na terenu.
Predsednik: Je li postojanje takvih činjenica
pomoglo okupatoru?
Optuženi: Zato što je došlo do uzajamne borbe!
Predsednik: Je li to pomaganje okupatora?
Optuženi: Ja nisam mislio da je to pomaganje
okupatoru.
Predsednik: A je li bilo stvarno?
Optuženi: Može da bude, ali ja nisam mislio.
Moja je težnja da ne pomažem okupatora.
Predsednik: Je li vaša težnja bila, konkretno,
prema događajima, prema činjenicama, koje
su se razvijale, pomaganje okupatora?
Branilac Đonović: (dobacuje): Njemu je to
išlo u prilog.
Predsednik: Molim vas, ozbiljno opominjem
odbranu na red da više takve poteze ne čini
i ne pretvara se u suflera. U najmanju ruku
nije korektno. Je li to pomaganje okupatora
ili nije?
Optuženi: Nije.
Predsednik: A kad se okupator zajedno sa vama
bori protiv Narodnooslobodilačke vojske, da
li je onda okupator pomagao vas?
Optuženi: Okupator je dobro iskoristio našu
uzajamnu borbu.
Predsednik: Izlazi da ste se vi sa okupatorom
uzajamno dopunjavali protiv Narodnooslodilačke
vojske.
Optuženi: Ja mislim da ne.
Predsednik: Da li je saradnja sa okupatorom
učestvovanje u topličkoj ofanzivi nemačkog
bataljona?
Optuženi: Nije od mene željeno.
Predsednik: Je li saradnja?
Optuženi: Partizani su napali na teren koji
sam ja držao.
Predsednik: U redu, napali su, da li je
to saradnja?
Optuženi: Ja nisam težio da ovladam svima
komunikacijama, ja sam napadao akcijom sabotaže,
a nikako ovlađivanjem njima. Ja delim teren.
Ja imam sugestiju od vlade i saveznika:
„Držite se na terenu, sačuvajte Srbiju i
u momentu propadanja Nemačke, napadati".
Tužilac: Kako, od svih saveznika imali ste
tako?
Optuženi: To ima u samoj optužnici, meni
je pukovnik Makdauel rekao da održim teren.
Predsednik: Ko je Ljubiša Đorđević?
Optuženi: Ljubiša Đorđević? Ne znam.
Predsednik: Komandant SDS i Nedićev major.
A ko je Marko Muzikravić?
Optuženi: Marko Muzikravić je komandant
brigade u Gruži.
Predsednik: A čija je brigada? Je li vaša?
Optuženi: Jeste.
Predsednik: Šestog oktobra Ljubiša Đorđević
piše Muzikraviću: (čita) „Dragi Marko, izdrži
još malo. Nemačka avijacija bombarduje prostor
od Vrbave, ima dosta bombi i mitraljeza.
Obrazovao sam zajednički štab sa Nemcima.
Načelnik štaba dolazi da vodi Nemce."
Šta je to?
Optuženi: To je izdaja.
Predsednik: Je li to saradnja sa okupatorom?
Optuženi: Jeste.
Predsednik: A je li saradnja kad Neško Nedić
i Račić učestvuju protiv Toplice sa Nemcima?
Optuženi: Ja ne znam takvu situaciju, ali
mislim da su oni išli van puteva.
Predsednik: A je li saradnja kad idu u Sandžak
zajedno sa Nemcima?
Optuženi: Ja sam to odbio.
Predsednik: Sud vas pita je li to saradnja
sa Nemcima?
Optuženi: To su bile izbeglice, nisu više
vojnici. Posle guranja na jednu i drugu
stranu i celokupnog rada i propagande i
shvatanja komandanata koji su mislili da
vode i svoju visoku politiku. Takve se stvari
dešavaju kod svake vojske koja gubi.
|