Početna stana
 
 
 
   

„Obrazovao sam zajednički štab sa Nemcima“ 

Izdajnik i ratni zločinac Draža Mihailović pred sudom / Stenografske beleške i dokumenta sa suđenja Dragoljubu - Draži Mihailoviću/ Beograd, 1946. (Reprint u izdanju MFK i DIN Sedma sila 2005. god. / str.194-198)

Predsednik: Tu je priložen jedan dokument iz koga se vidi da je SDS mnogo ranije stavljena pod vašu formalnu komandu nego što vi kažete.
Optuženi: Ne znam.
Predsednik: Jeste li primili Stevu Radovanovića, komandanta SDS?
Optuženi: Nikada. Nisam ga video do Knežine, u Srezu rogatičkom.
Predsednik: Je li vam se stavio pod komandu?
Optuženi: Ne verujem.
Predsednik: Jeste li formirali od njegovih jedinica nov korpus?
Optuženi: To je tek uradio Trifunović u Sandžaku.
Tužilac: Pa što ne sudite Stevi za zločine koje je počinio?
Optuženi: Imalo je vremena.
Tužilac: A vi ste čekali.
Predsednik: Jeste li prilikom odstupanja iz Bosne imali još gde sastanak s Šterkerom i Aćimovićem?
Optuženi: U selu Draginju, u drugoj polovini septembra.
Predsednik: Je li došao u nečijoj pratnji?
Optuženi: Ja ne znam, ali prvi sastanak je objašnjen.
Predsednik: A je li došao u pratnji Milana Aćimovića?
Optuženi: I na jednom i na drugom sastanku nikada Milan Aćimović nije mogao prisustvovati. A ovaj sastanak bio je u selu Draginju, upravo u jednoj zasebnoj kući južno od toga sela. Na tom sastanku Šterker je prikazao jedan olovkom pisan veliki elaborat, koji je pokušao da čita, ali je bio jako uzbuđen i nije mogao da prevodi na francuski dovoljno dobro. On je počeo da optužuje Crvenu armiju.
Predsednik: Jeste li imali još koji sastanak sa Sterkerom?
Optuženi: Imao sam u oblasti Srednjeg. Ja sam u Bosnu došao preko Badovinaca. Prešao sam kroz celu severnu Bosnu i spustio se ka oblasti Sarajeva, gde mi je on novembra meseca uputio poruku za sastanak, koji sam ja odobrio.
Predsednik: Novembra meseca?
Optuženi: Ja mislim novembra 1944.
Predsednik: A ko vam poručuje?
Optuženi: Ja ne znam na koji sam to način dobio, ali mislim da je to bilo preko Borote.
Predsednik: Ko je taj Borota?
Optuženi: Pukovnik Borota, koji je bio komandant korpusa u oblasti Sarajeva.
Predsednik: Je li bio Borota povezan sa Nemcima u Sarajevu?
Optuženi: Nije.
Predsednik: Da li je Borota odlazio kod Lera?
Optuženi: Ne znam.
Predsednik: Je li vam Borota dobavljao od Nemaca hranu, oružje i municiju?
Optuženi: Nije. Ja samo znam da je imao jedan kanal u Sarajevu preko nekog sela Radinja, Radonja, tako nešto.
Predsednik: Vi ste na zapisniku u istrazi rekli drukčije, da ste na tome sastanku obavešteni...
Optuženi: To su detalji koje ja ne znam.
Predsednik: Ovo baš nije detalj.
Optuženi: Ja ne znam tačno.
Predsednik: Da li vas je možda o sastanku obaveštavala beogradska organizacija?
Optuženi: Možda, najverovatnije je to.
Predsednik: A kako tumačite da je beogradska organizacija mogla da sprovede to i gde se ona tada nalazila?
Optuženi: Mogla je da sprovede zato što je stajala sa mnom u radio-vezi.
Predsednik: A gde joj je u to vreme bilo radio-sedište?
Optuženi: U Beogradu.
Predsednik: Da li je Beograd bio tada oslobođen?
Optuženi: Bile su moje dve radio-stanice u Beogradu stalno i za sve vreme od 1942. godine. To su bile dve tajne radio-stanice u Beogradu.
Predsednik: Je li jedna od njih bila u Specijalnoj policiji?
Optuženi: Ja ne znam.
Predsednik: Odakle je Šterker došao na taj sastanak?
Optuženi: Od Sarajeva.
Predsednik: Da li od Sarajeva ili iz Sarajeva?
Optuženi: Iz Sarajeva.
Predsednik: Da li je dolazio iz Nemačke u Sarajevo ili sa neke drage strane?
Optuženi: Ne znam, ali mislim da je došao od Zagreba.
Predsednik: Ko je još došao na taj sastanak?
Optuženi: Milan Aćimović.
Predsednik: U čije je ime došao Šterker?
Optuženi: Došao je u ime njihove komande u Zagrebu.
Predsednik: Je li došao u ime Nojbahera?
Optuženi: Pa to je najverovatnije. On je bio njegov predstavnik i ranije.
 
Darija S. Radaković, Psihologija svinje - progres
Predsednik: Zašto se Šterker sa vama sastao?
Optuženi: Po jednoj stvari koja me je zaprepastila kad sam za to saznao i koju ću u daljem izlaganju najbolje objasniti. O svojim ljudima mislio sam najbolje. Jedna grupa načinila mi je najveće malere. Tom prilikom saznao sam stvari koje su me porazile. Baćović, koristeći moje potpise koje sam mu blanko dao, a ja sam i to radio, podneo je pod mojim potpisom Nemcima ponudu preko Sarajeva, i to je otišlo dalje, da se četnička organizacija stavi u službu Nemaca. Oni su videli moj potpis i Šterker je došao i pitao. Rekao je: ,,Mi smo dobili ovaj predmet". Nije to doneo sa sobom, jer mu ja ne bih dao da izađe sa takvim jednim ne falsifikatom, nego mojim originalnim potpisom. Šterker je pitao: ,,Je li to vaša želja?", a ja sam kazao: ,,Mi smo bili i ostali neprijatelji. Slučajnost je žalosna da se i ja tučem prema partizanima, a i vi". To je žalosna slučajnost, za koju žalim.
Predsednik: Objasnite, kad se istovremeno i vi i Nemci tučete protiv partizana, je li to saradnja?
Optuženi: Kako god hoćete tumačite.
Predsednik: Odgovorite sudu na pitanje: Kad se vi zajedno sa Nemcima tučete protiv Narodnooslobodilačke vojske, da li je to saradnja ili nije?
Optuženi: Morao sam da se branim.
Predsednik: Odgovorite na pitanje: Kad se vi zajedno sa Nemcima tučete protiv Narodnooslododilačke vojske, je li to saradnja ili nije?
Optuženi: Za mene nije. Kad god sam bio slobodan, uvek sam pokušavao da pređem u akciju. Da se branim.
Predsednik: A što se niste branili od Nemaca?
Optuženi: Oni su bili na terenu.
Predsednik: Je li postojanje takvih činjenica pomoglo okupatoru?
Optuženi: Zato što je došlo do uzajamne borbe!
Predsednik: Je li to pomaganje okupatora?
Optuženi: Ja nisam mislio da je to pomaganje okupatoru.
Predsednik: A je li bilo stvarno?
Optuženi: Može da bude, ali ja nisam mislio. Moja je težnja da ne pomažem okupatora.
Predsednik: Je li vaša težnja bila, konkretno, prema događajima, prema činjenicama, koje su se razvijale, pomaganje okupatora?
Branilac Đonović: (dobacuje): Njemu je to išlo u prilog.
Predsednik: Molim vas, ozbiljno opominjem odbranu na red da više takve poteze ne čini i ne pretvara se u suflera. U najmanju ruku nije korektno. Je li to pomaganje okupatora ili nije?
Optuženi: Nije.
Predsednik: A kad se okupator zajedno sa vama bori protiv Narodnooslobodilačke vojske, da li je onda okupator pomagao vas?
Optuženi: Okupator je dobro iskoristio našu uzajamnu borbu.

Predsednik: Izlazi da ste se vi sa okupatorom uzajamno dopunjavali protiv Narodnooslodilačke vojske.
Optuženi: Ja mislim da ne.
Predsednik: Da li je saradnja sa okupatorom učestvovanje u topličkoj ofanzivi nemačkog bataljona?
Optuženi: Nije od mene željeno.
Predsednik: Je li saradnja?
Optuženi: Partizani su napali na teren koji sam ja držao.
Predsednik: U redu, napali su, da li je to saradnja?
Optuženi: Ja nisam težio da ovladam svima komunikacijama, ja sam napadao akcijom sabotaže, a nikako ovlađivanjem njima. Ja delim teren. Ja imam sugestiju od vlade i saveznika: „Držite se na terenu, sačuvajte Srbiju i u momentu propadanja Nemačke, napadati".
Tužilac: Kako, od svih saveznika imali ste tako?
Optuženi: To ima u samoj optužnici, meni je pukovnik Makdauel rekao da održim teren.
Predsednik: Ko je Ljubiša Đorđević?
Optuženi: Ljubiša Đorđević? Ne znam.
Predsednik: Komandant SDS i Nedićev major. A ko je Marko Muzikravić?
Optuženi: Marko Muzikravić je komandant brigade u Gruži.
Predsednik: A čija je brigada? Je li vaša?
Optuženi: Jeste.
Predsednik: Šestog oktobra Ljubiša Đorđević piše Muzikraviću: (čita) „Dragi Marko, izdrži još malo. Nemačka avijacija bombarduje prostor od Vrbave, ima dosta bombi i mitraljeza. Obrazovao sam zajednički štab sa Nemcima. Načelnik štaba dolazi da vodi Nemce." Šta je to?
Optuženi: To je izdaja.
Predsednik: Je li to saradnja sa okupatorom?
Optuženi: Jeste.
Predsednik: A je li saradnja kad Neško Nedić i Račić učestvuju protiv Toplice sa Nemcima?
Optuženi: Ja ne znam takvu situaciju, ali mislim da su oni išli van puteva.
Predsednik: A je li saradnja kad idu u Sandžak zajedno sa Nemcima?
Optuženi: Ja sam to odbio.
Predsednik: Sud vas pita je li to saradnja sa Nemcima?
Optuženi: To su bile izbeglice, nisu više vojnici. Posle guranja na jednu i drugu stranu i celokupnog rada i propagande i shvatanja komandanata koji su mislili da vode i svoju visoku politiku. Takve se stvari dešavaju kod svake vojske koja gubi.

 
Vrata bez izlaza
1. 07. -31. 08. 2011.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2011