| Obrazac istraživačkog 
                                      novinarstva 
                                      “Radno 
                                        mesto pod suncem Radničke borbe u Srbiji” 
                                        - Službeni glasnik i Res publica, str. 
                                        327; Beograd 2011 Naslov knjige u izdanju Službenog glasnika 
                                      i Zadruge Res publica simbolično govori 
                                      o borbi za opstanak, za život onih građana 
                                      kojima to zavisi od elementarnog ljudskog 
                                      prava na rad, na radno mesto koje imaju, 
                                      a za koje, da bi opstali, moraju da se bore, 
                                      da bi ga sačuvali. Ova borba, dakle, nije 
                                      ideološka, politička, njeni ciljevi su fokusirani 
                                      na jednu tačku – na radno mesto, da bi se 
                                      radilo, i da bi se živelo. A akteri ove 
                                      borbe za opstanak sve svoje ideološke i 
                                      političke razlike i opredeljenja, pred ovim 
                                      zajedničkim ciljem, stavljaju u drugi plan.                                     Knjiga o kojoj je reč predstavlja zbornik 
                                      tekstova već objavljenih u listu “Republika” 
                                      u periodu 2001-2011. godine na teme radničke 
                                      borbe koja je vođena u zrenjaninskom preduzeću 
                                      “Jugoremedija” a obuhvata i slučajeve firmi 
                                      “Šinvoz”, “BEK” i “Srbolek”. Tekstove, koje 
                                      je za štampu priredio Nebojša Popov, čine 
                                      pre svega izveštaji i reportaže o događajima, 
                                      ali i analitički tekstovi koji otkrivajući 
                                      pozadinu i suštinu tokova nakaradne privatizacije 
                                      u procesu tranzicije, ulogu raznih centara 
                                      moći u sferi države, daju i odgovore, alternative 
                                      za ćorsokake u koje je ovaj proces nejčešće 
                                      zalazio. Tekstovi Slavka Golića, Ivana Zlatića, 
                                      Olivije Rusovac i Nebojše Popova pisani tokom 
                                      sedam godina dramatične borbe radnika “Jugoremedije” 
                                     
                                       
                                        |  samo izuzetnu 
                                            istodanas ne predstavljaju rijsku 
                                            građu za buduća istraživanja, nego 
                                            i praktikum angažovanog i istraživačkog 
                                            novinarstva zbog toga što su u hronološkom 
                                            nizu isprepletani sa dokumentima - 
                                            saopštenjima štrajkačkih odbora i 
                                            sindikata i građanskih udruženja koje 
                                            su potpisivali radnici sa Zdravkom 
                                            Deurićem, apelima građana i intelektualaca 
                                            iz zemlje i sveta, sa apelima i saopštenjima 
                                            Saveta za borbu protiv korupcije koje 
                                            je potpisivala Verica Barać, sa tekstovima 
                                            pisama i javnih obraćanja državnim 
                                            organima i institucijama - predsednicima 
                                            vlade, Ministarstvima i Tužilaštvu 
                                            od 2004. godine do danas. Na ovaj 
                                            način predstavljeni i jedni i drugi 
                                            tekstovi su obrazac zajedničkog delovanja, 
                                            delatnog novinarstva koje postulat 
                                            objektivnosti u ovoj profesiji ne 
                                            svodi na ravnopravno formalno davanje 
                                            prostora i jednoj i drugoj strani 
                                            u sukobu, nego objektivnost praktikuje 
                                            tako što razotkrivanjem laži i prevara 
                                            staje na stranu istine i pravde, na 
                                            stranu onih koji nisu dozvolili da 
                                            budu pasivan objekat i žrtva, nego 
                                            su izrasli u aktivne subjekte, koji 
                                            se |  |  |  bore za osvajanje svoje slobode. Ovim postupkom 
                                      novinari “Republike” primenili su zapostavljeni 
                                      oblik novinarstva koji se ne zaustavlja na 
                                      pojavnom, istražiteljskom, na posledicama 
                                      koji traže žrtve i osvetu, koje ciljaju na 
                                      niske strasti, širenje mržnje i straha zarad 
                                      podizanja novinskog tiraža, nego na istraživanje 
                                      i afirmaciju pozitivnih vrednosti borbe za 
                                      osvajanje slobode, na zaštitu elementarnih 
                                      ljudskih prava i primenu važećih Zakona. 
                                     Vrednosti koje ova knjiga nosi u sebi danas 
                                      su retko dostupne u našem novinarstvu i publicistici. 
                                      Razni nivoi mogućih analiza i razmatranja, 
                                      pitanja i odgovora, koje nudi ova knjiga ne 
                                      mogu da stanu u ograničen prostor jednog novinskog 
                                      prikaza. Ono što je posebno važno jeste da 
                                      čitanje tekstova u ovoj knjizi postaje neophodno 
                                      sredstvo, alat za razumevanje događaja koji 
                                      su u upravo u toku, i koji slede u narednim 
                                      mesecima. Događaji u “Jugoremediji” posle 
                                      izlaska ove knjige iz štampe kao “roman reka” 
                                      ispisuju nove stranice ove knjige koje će 
                                      se za sada sigurno moći čitati na stranicama 
                                      “Republike” i potvrđuju da se ovde nije radilo 
                                      o izolovanom incidentu. Odnos ostalih medija, 
                                      elektronskih i štampanih, dnevnih i nedeljnih, 
                                      prema ovoj temi na žalost neće zavisti samo 
                                      od ove knjige koja im se svojim sadržajem 
                                      stavlja na raspolaganje kao izuzetan putokaz, 
                                      i izvor. Zavisiće od onih centara moći za 
                                      koje ovakvo istraživačko novinarstvo predstavlja 
                                      realnu opasnost, čak mnogo veću od one koja 
                                      im preti bezbrojnim aferama, “krivičnim prijavama”, 
                                      štrajkovima, blokadama saobraćajnica, pruga, 
                                      i odsecanjima prstiju. Zavisiće i od broja 
                                      čitalaca koji budu imali strpljenja da se 
                                      stvarno i iskreno udube u temu mnogo više 
                                      nego što im se to pruža masnim naslovima, 
                                      skandaloznim fotografijama i žestokim porukama 
                                      krupnim slovima. Dve do sadašnje promocije knjige održane su 
                                      u Zrenjaninu (8. maja) i Beogradu (12. maja), 
                                      kada su u “Građanskoj čitaonici” i Klubu Službenog 
                                      glasnika govorili Vlada Ilić, Nebojša Popov, 
                                      Zagorka Golubović, Želimir Žilnik, Zdravko 
                                      Deurić, Slavko Golić. Već sva ta izlaganja 
                                      predstavljaju jedan novi materijal koji zaslužuje 
                                      publikovanje. Ali interesovanje medija, odziv 
                                      njihovih novinara i obaveštavanje javnosti 
                                      (čast retkim izuzecima) bio je i ovog puta 
                                      ignorantski. I govori o jednoj paralelnoj, 
                                      isto tako važnoj temi – saučesništvu u sakrivanju 
                                      istine i širenju prevara i laži, o nameri 
                                      izbegavanja teme da postoje radnici koji nisu 
                                      puki gubitnici, očajnici koji se samopovređuju 
                                      i ometaju normalan život i funkcionisanje 
                                      grada. Da postoje radnici vlasnici akcija, 
                                      koji znaju svoja prava, koji mogu da se odupru 
                                      nasilju, pobede laži i prevare i koji su sposobni 
                                      da uspešno rukovode svojim preduzećima. Zaista, 
                                      to je revolucionarni potencijal za sve radne 
                                      ljude koji su uskraćeni za svoja prava, a 
                                      subverzivno za moćnike koji su prigrabili 
                                      vlast da bi se domogli bogatstava koja nisu 
                                      njihova. To je osnovni razlog izbegavanja 
                                      javnog dijaloga u društvu, uslova bez kojeg 
                                      nema izlaska iz ćorsokaka, i početka ulaska 
                                      u period pozitivnih procesa koji mogu da obnove 
                                      nadu.
 
                                       
                                        |  |   
                                        |  | Dragan Stojković |   
                                        |  |  |