Početna stana
 
 
 
   

Obrazac istraživačkog novinarstva

“Radno mesto pod suncem Radničke borbe u Srbiji” - Službeni glasnik i Res publica, str. 327; Beograd 2011

Naslov knjige u izdanju Službenog glasnika i Zadruge Res publica simbolično govori o borbi za opstanak, za život onih građana kojima to zavisi od elementarnog ljudskog prava na rad, na radno mesto koje imaju, a za koje, da bi opstali, moraju da se bore, da bi ga sačuvali. Ova borba, dakle, nije ideološka, politička, njeni ciljevi su fokusirani na jednu tačku – na radno mesto, da bi se radilo, i da bi se živelo. A akteri ove borbe za opstanak sve svoje ideološke i političke razlike i opredeljenja, pred ovim zajedničkim ciljem, stavljaju u drugi plan.

Knjiga o kojoj je reč predstavlja zbornik tekstova već objavljenih u listu “Republika” u periodu 2001-2011. godine na teme radničke borbe koja je vođena u zrenjaninskom preduzeću “Jugoremedija” a obuhvata i slučajeve firmi “Šinvoz”, “BEK” i “Srbolek”. Tekstove, koje je za štampu priredio Nebojša Popov, čine pre svega izveštaji i reportaže o događajima, ali i analitički tekstovi koji otkrivajući pozadinu i suštinu tokova nakaradne privatizacije u procesu tranzicije, ulogu raznih centara moći u sferi države, daju i odgovore, alternative za ćorsokake u koje je ovaj proces nejčešće zalazio. Tekstovi Slavka Golića, Ivana Zlatića, Olivije Rusovac i Nebojše Popova pisani tokom sedam godina dramatične borbe radnika “Jugoremedije”
samo izuzetnu istodanas ne predstavljaju rijsku građu za buduća istraživanja, nego i praktikum angažovanog i istraživačkog novinarstva zbog toga što su u hronološkom nizu isprepletani sa dokumentima - saopštenjima štrajkačkih odbora i sindikata i građanskih udruženja koje su potpisivali radnici sa Zdravkom Deurićem, apelima građana i intelektualaca iz zemlje i sveta, sa apelima i saopštenjima Saveta za borbu protiv korupcije koje je potpisivala Verica Barać, sa tekstovima pisama i javnih obraćanja državnim organima i institucijama - predsednicima vlade, Ministarstvima i Tužilaštvu od 2004. godine do danas. Na ovaj način predstavljeni i jedni i drugi tekstovi su obrazac zajedničkog delovanja, delatnog novinarstva koje postulat objektivnosti u ovoj profesiji ne svodi na ravnopravno formalno davanje prostora i jednoj i drugoj strani u sukobu, nego objektivnost praktikuje tako što razotkrivanjem laži i prevara staje na stranu istine i pravde, na stranu onih koji nisu dozvolili da budu pasivan objekat i žrtva, nego su izrasli u aktivne subjekte, koji se
 
bore za osvajanje svoje slobode. Ovim postupkom novinari “Republike” primenili su zapostavljeni oblik novinarstva koji se ne zaustavlja na pojavnom, istražiteljskom, na posledicama koji traže žrtve i osvetu, koje ciljaju na niske strasti, širenje mržnje i straha zarad podizanja novinskog tiraža, nego na istraživanje i afirmaciju pozitivnih vrednosti borbe za osvajanje slobode, na zaštitu elementarnih ljudskih prava i primenu važećih Zakona.
Vrednosti koje ova knjiga nosi u sebi danas su retko dostupne u našem novinarstvu i publicistici. Razni nivoi mogućih analiza i razmatranja, pitanja i odgovora, koje nudi ova knjiga ne mogu da stanu u ograničen prostor jednog novinskog prikaza. Ono što je posebno važno jeste da čitanje tekstova u ovoj knjizi postaje neophodno sredstvo, alat za razumevanje događaja koji su u upravo u toku, i koji slede u narednim mesecima. Događaji u “Jugoremediji” posle izlaska ove knjige iz štampe kao “roman reka” ispisuju nove stranice ove knjige koje će se za sada sigurno moći čitati na stranicama “Republike” i potvrđuju da se ovde nije radilo o izolovanom incidentu. Odnos ostalih medija, elektronskih i štampanih, dnevnih i nedeljnih, prema ovoj temi na žalost neće zavisti samo od ove knjige koja im se svojim sadržajem stavlja na raspolaganje kao izuzetan putokaz, i izvor. Zavisiće od onih centara moći za koje ovakvo istraživačko novinarstvo predstavlja realnu opasnost, čak mnogo veću od one koja im preti bezbrojnim aferama, “krivičnim prijavama”, štrajkovima, blokadama saobraćajnica, pruga, i odsecanjima prstiju. Zavisiće i od broja čitalaca koji budu imali strpljenja da se stvarno i iskreno udube u temu mnogo više nego što im se to pruža masnim naslovima, skandaloznim fotografijama i žestokim porukama krupnim slovima.
Dve do sadašnje promocije knjige održane su u Zrenjaninu (8. maja) i Beogradu (12. maja), kada su u “Građanskoj čitaonici” i Klubu Službenog glasnika govorili Vlada Ilić, Nebojša Popov, Zagorka Golubović, Želimir Žilnik, Zdravko Deurić, Slavko Golić. Već sva ta izlaganja predstavljaju jedan novi materijal koji zaslužuje publikovanje. Ali interesovanje medija, odziv njihovih novinara i obaveštavanje javnosti (čast retkim izuzecima) bio je i ovog puta ignorantski. I govori o jednoj paralelnoj, isto tako važnoj temi – saučesništvu u sakrivanju istine i širenju prevara i laži, o nameri izbegavanja teme da postoje radnici koji nisu puki gubitnici, očajnici koji se samopovređuju i ometaju normalan život i funkcionisanje grada. Da postoje radnici vlasnici akcija, koji znaju svoja prava, koji mogu da se odupru nasilju, pobede laži i prevare i koji su sposobni da uspešno rukovode svojim preduzećima. Zaista, to je revolucionarni potencijal za sve radne ljude koji su uskraćeni za svoja prava, a subverzivno za moćnike koji su prigrabili vlast da bi se domogli bogatstava koja nisu njihova. To je osnovni razlog izbegavanja javnog dijaloga u društvu, uslova bez kojeg nema izlaska iz ćorsokaka, i početka ulaska u period pozitivnih procesa koji mogu da obnove nadu.
  Dragan Stojković
 
„Obrazovao sam zajednički štab sa Nemcima“
1. 07. -31. 08. 2011.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2011