Pravda je
spora i nedostižna
Punih osam godina su čuvari zakona i učeni
pravnici pisali optužnicu protiv slavne
estradne dive S. Ražnatović-Veličković i
najzad se ona suočila s pravdom. Istini
za volju nije pravnicima bilo lako jer pevačica
je punila – a puni i danas – arene svetom
koji je bio opčinjen njenom pesmom i imenom.
Diva je nacionalna ikona i nije malo onih
koji je vide kao deo nacionalnog identiteta,
i u medijima je oglašavaju tako – Ceca
nazionale.
Neobična pobeda tužilaštva
Papir od nekih stranicu i po, istina, i
to pominje – prodavala je igrače fudbalere
kao grla na pijaci, zarađivala milione maraka
ili evra i držala oružje koje je u kuću
donosio jedan od njenih muževa, a uz ostalo
ugostila je i smestila dobro i neke koji
su se skrivali nakon akcije »Sablja«. O
njenoj gostoljubivosti je pričao i jedan
od onih koje je sud sudio zbog ubistva premijera
Z. Đinđića. Sve to znamo i uistinu je život
slavne umetnice bio buran u svakom pogledu.
Hapsili su je pa pustili jer se režim »dosovskih«
vlastodržaca nije usuđivao da pođe korak
dalje i da sve okolnosti rasvetli. Nema
potrebe ulaziti u detalje od kojih najvažnije
još pouzdano ne znamo. Kada se napokon suočila
s pravdom nagodila se i tu je vest portparol
državnog tužilaštva T. Zorić obznanio javnosti
kao »pobedu tužilaštva«. Ona je priznala
krivicu ali je nagodba više nego neobična
i sigurno nije nikakva pobeda čuvara pravde
i zakona. Platiće državi poveliku sumu,
a ostalo – onu glavninu – će ostaviti za
stare dane. Osuđena je i robijaće u luksuznoj
vili sa nekom spravom na članku noge, koja
– ni daj bože – i ne podseća na legendarne
bukagije. Ostavimo novinarima da nagađaju
koliko je tu novaca bilo i ostalo – ogromne
su to sume – ali su stručnjaci već obrazložili
da od tog novca mnogo neće doteći preko
budžeta penzionerima i prosvetnim radnicima.
Sve je pokriveno ovom čudnom pobedom srpskog
tužilaštva – kako je već nazivaju – a politička
pozadina ovog slučaja se neće dalje ni pominjati.
To mi u Srbiji radimo nekada deset a nekada
i stotinu – kao u slučaju masakra nad Obrenovićima
– godina kada se tim poslom bave istoričari.
Nije pravda ista za sve građane. Znamo i
to ali ovo je baš lakrdija i to je zaprepastilo
hiljade ljudi širom Srbije – reagovanja
odaju pakost i gnev ali ima i onih koji
ovu »pravdu« pozdravljaju.
U Srbiji se rano smrkava a kasno sviće,
posebno onima koji žude za pravdom i pravičnošću.
Patrijarhu Irineju ne
miriše bosiljak
Uistinu nije lako patrijarhu Irineju jer
taman kada smo pomislili da se sve to oko
raščinjenog vladike Artemija smirilo problem
se iskomplikovao. U statusu monah Artemije
ne miruje i služi pod panagijom liturgiju,
uz sasluženje takođe osuđenih kaluđera,
nekakvih »zilota« kojih ima svuda po Srbiji.
Sabor je Artemija nazvao sektašem, ali mnogi
pominju čak i mogućnost stvaranja neke treće
pravoslavne crkve – u pravoslavlju to postoji
jer negde u Ukrajini postoji tuce takvih
crkava. U aprilskom broju Pravoslavlja
patrijarh Irinej govori kako se Artemije
protivi »globalizmu, ekumenizmu i eventualnoj
papinoj poseti Srbiji«. Monah Artemije je
problem u razrešavanju stanja na KiM i stoga
je moralo doći do njegove smene i patrijarh
to posebno naglašava. Na prošlom Saboru
SPC Artemije je raščinjen sa 22 glasa za
to i devet glasova protiv raščinjenja. Tu
su važne dve napomene. Najpre, od papine
posete Srbiji 2013. nema ništa i to su i
saopštili iz Beča iz Pro Oriente
gde katolici prate verske prilike na Istoku.
Iz Beča kažu da su »tenzije u SPC trenutno
prepreka za posetu«. Ostaje pitanje kako
će se mnoge vladike u Saboru u maju postaviti
u nastaloj situaciji. To će biti redovno
zasedanje Sabora, a dobro se zna da rasprava
neće ići ni brzo ni lako – sumnje je otklonio
sam patrijarh Irinej u govoru u Nišu 12.
04. 2011. gde je najavio jasno da će Artemije
biti isključen iz crkvene zajednice ako
se u međuvremenu ne pokaje. Budući da nema
naznaka o nekom pokajanju SPC u toj situaciji
mora da ga isključi. Patrijarh je jasan
– »Bićemo prinuđeni da donesemo ovakvu bolnu
odluku, koju SPC nije do sada imala«. I
zaista toga nije bilo jer za isključenje
iz Crkve potrebni su razlozi kakvi su da
neko ne prihvata učenje Crkve – u Artemijevom
slučaju reč je o neposlušnosti Sinodu i
Saboru, i skoro da je izvesno da će takva
odluka biti usvojena. U Beogradu je boravio
mitropolit Ilarion iz RPC sa sedištem u
Beču pri strukturama EU, ali nema naznaka
da bi se ruska crkva bez nevolje mešala
u unutrašnje stvari SPC tim pre jer i u
Rusiji postoji niz takvih »katakombnih«
crkava ili crkava »u egzilu«. No, nikad
se ne zna jer i crkvena diplomatija ima
svoje tajne kanale i skrivene »sefove« u
kojima se čuvaju važne odluke koje u svakom
slučaju imaju i političku konotaciju.
Sam patrijarh Irinej se i dalje nada da
će se u Nišu sastati poglavari svih hrišćanskih
crkava »bez obzira na razlike« ali nikad
se ne zna.
Ne znamo koliki je i kakav upliv državnih
struktura u slučaju Artemija – iako se to
zvanično poriče – jer se oglašavaju laici
i uticajni politički faktori – nekakvim
peticijama – svrstavajući se uz Artemija.
Da problem u vezi s Artemijem ima i »političku
pozadinu« nije u svakom slučaju teško znati
– ali ono što se ne zna to je kao i uvek
u Srbiji »ko je za koga«. Država je oprezna
jer njoj je lako – Crkva i država su odvojene
po Ustavu. No to još uvek ne znači da neće
biti i famoznih smetnji na vezama između
SPC i države. U tom pogledu je i novi ministar
vera i dijaspore S. Srećković onako oprezan
u prvom intervjuu koji je dao beogradskim
listovima. On je »zvezdaš« i izjašnjava
se i za EXIT i za Ravnu goru, kako sam kaže.
Bilo kako bilo, na majskom Saboru dnevni
red će biti »bogat«.
Ono što je izvesno – a to je zvanična patrijarhova
izjava – to je da će Artemije biti »izopšten
iz SPC«, ali nije nepoznato da to ne mora
biti kraj svih nevolja – koliko je izopštenih
koji deluju kao nekakva »crkva«, pa i kao
društveni faktor u mnogim balkanskim državama.
To nije samo slučaj u Crnoj Gori gde za
sada postoje i deluju i SPC i CPC.
Niko neće da bude manjina
Nedavno je prva dama srpskog parlamenta S.
Đukić-Dejanović izjavila nešto neobično –
»Za Srbiju je neprihvatljivo da Srbi u Crnoj
Gori budu manjina«. To na Balkanu niko neće
– neće da bude onaj tradicionalni »most« između
države-matice i delova naroda koji žive u
drugim državama. Hoće li Crnogorci u Srbiji
da budu manjina videćemo na popisu stanovništva
koji se sprema za oktobar. I drugi svi redom
– posebno Bošnjaci i Albanci u Srbiji ili
u Crnoj Gori. Tu su započele muke sa popisom.
Drugim rečima, koliko ljudi hoće da budu građani
i ljudi, a u popisu se već u rubrici vera
i nacija sreće sve i svašta i niko nije siguran
kako će te podele proći i kakve će posledice
iz toga proisteći. Pritisak je toliko veliki
da recimo u Crnoj Gori i nakon popisa ne znamo
koliko ima Srba jer se taj broj od popisa
do popisa menja.
Kada su u pitanju vera i nacija niko neće
da bude manjina a neko će ipak to biti – presudiće
politička propaganda.
 |
|
Mirko Đorđević |
 |
|