Početna stana
 
 
 
   

Kalendar nerešenih državnih zločina

April u Srbiji 2011.

U Srbiji su na snazi dva različita kalendara; sem onog zvaničnog i javnog, sinhronizovanog prema kretanju Meseca i Sunca, gde vreme teče linearno, podeljeno na godine, mesece i dane, imamo i još jedan, ciklični, u kojem se izvesni događaji ravnomerno ponavljaju. Taj drugi, nezvanični kalendar je kalendar nerešenih državnih zločina i upravo on pokazuje pravu, neulepšanu sliku Srbije. U njemu naročito mesto pripada aprilu, jer je pomenuti mesec više od ostalih ispunjen i obeležen crnim datumima državnih zločina; uz godišnjicu ubistva novinara Slavka Ćuruvije i Dade Vujasinović, znamo da je tu još i godišnjica žrtvovanja radnika RTS-a.

Dve Srbije – vidljiva i kriminogena

Kao što u Srbiji postoje dva kalendara, tako postoje i dve paralelne države: jedna vidljiva, kriminalna i zločinačka, obeležena prećutnim kontinuitetom sa ciljevima i strukturama miloševićevske ere (ali ona ne sme to javno da prizna, pa je stoga samo lažljiva, što se ogleda u njenoj spremnosti da laže uvek i na svakom koraku i na svim nivoima, od opštinskog činovnika pa do ministra pravde i predsednika republike, dajući obećanja za koja svi znaju da nikad neće biti ispunjena) i druga, prava, u kojoj je smešteno istinsko srce moći. Sedište te druge Srbije je tamo gde je i sklonište Mladićevo, u katakombama vojnih kompleksa i njihovih tajnih službi. U mračnom srcu te nevidljive, paralelne države stoji upisana samo jedna reč: »krvavi profit«, i ta svojevrsna država u državi je organizovana na principu mafije, s jedinim ciljem zgrtanja nelegalnog bogatstva. Dok se prva, vidljiva Srbija zaklinje u narod, Kosovo, patriotizam i slične parole dana, dotle druga hladno i proračunato razvija svoj biznis, ulaže novac i ubire dividende.
Mesto gde se prva, vidljiva Srbija i ona druga, mračna, susreću u javnom prostoru jesu državni zločini; sve te zločine povezuje isti rukopis i zlokobna poruka koja se njima šalje, budući da su i nalogodavci i izvršitelji uvek jedni te isti. Tako i ubistvo tehničara RTS-a i kasnije ubistvo premijera Đinđića treba posmatrati kao zločin na istoj ravni, jer je i pomenuti atentat organizovan u nekoj od mračnih katakombi te druge, tajne države, a premijerovo ubistvo posledica je, između ostalog, i toga što za mandata njegove vlade nijedan prethodni državni zločin nije rasvetljen. Ne samo metaforično, nego i doslovno, njegov bi život bio spasen da je bio rešen makar samo jedan slučaj iz onog dugog niza naručenih državnih ubistava, bilo sudije Nebojše Simeunovića, ili novinara Ćuruvije, Vujasinovićeve i Pantića ili radnika RTS-a, pošto su i organizatori i izvršioci tih zločina najmljenici one druge, tajne države Srbije, koji su i Đinđiću na kraju došli glave.

Krvava ponjava državnih zločina

Paranju te krvave ponjave državnih zločina može se prići ma s koje strane i od ma kojeg zločina, ali uz rešenost da se ide do kraja. Slučaj RTS-a možda je i najpodesniji da se od njega krene, već i stoga što je ovaj predmet, više i potpunije od drugih zločina, snabdeven gotovim materijalnim dokazima; porodice su u međuvremenu, samostalnom istragom, došle u posed mnogobrojnih novih činjenica koje bacaju sasvim novo svetlo na stradanje civila zaposlenih pri RTS-u u noći bombardovanja 23. aprila 1999. Te su činjenice podneli sudu kao dokaz, zahtevajući na osnovu njih obnovljen sudski postupak, gde će u obzir bili uzeti i neki bitni, naknadni iskazi svedoka. Nezamenljiva uloga i zadatak nevladinog sektora jeste da izvrši pritisak na nadležna državna tela, tužilaštvo i sud, da otvore dosije Pravne uprave Ministarstva odbrane br. 466 iz 2001, ili kopije tih istih dokumenata, trajno arhivirane u jednom drugom dosijeu pod delovodnim brojem 209 iz iste godine. U njima se, naime, nalazi dokaz da je Vojska SRJ unapred raspolagala podacima o planiranom napadu na sedište državne televizije i da je svesno žrtvovala zaposlene. Te forme pritiska moraju biti uporne i mnogostruke, ne samo na unutarnjem planu nego i na međunarodnom; tek sa kombinacijom unutarnjeg pritiska i spoljnjeg nadzora Srbija će možda biti u stanju najzad da uradi ono što je neophodno. A dotle, svedoci smo, još jedan april protiče na drugom kalendaru one druge Srbije.
  Zoran Janić
 
Toma kao velikomučenik
1. 05. -30. 06. 2011.
Danas

 
 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2011