Svedočanstvo
o posvećenosti pravnoj nauci i ljudskim pravima
Vida Čok,
Spone međunarodnog i uporednog
prava – Primeri iz oblasti ljudskih prava,
izdavači: Službeni glasnik, Beogradski centar
za ljudska prava i CUPS, Beograd 2010.
Danas je skoro nemoguće zamisliti
dobar zakon, a da se u njemu makar i posredno
ne vodi računa o ljudskim pravima, pa se može
reći da je dimenzija ljudskih prava u zakonodavstvima
država postala merilo njihove unutrašnje demokratije.
S uvažavanjem ljudskih prava u nizu različitih
oblasti života, između suvereniteta države i suverenosti
građanina nastaju nove i nepovratne spone. Pomeranje
klatna između klasičnog prava i ljudskih prava,
uzajamni uticaj međunarodnog i uporednog prava,
njihovo prožimanje i otvaranje za novu oblast
kao što su ljudska prava, ravno je velikim prodorima
u oblasti kulture, mada su im ritam i intenzitet
teško uporedivi. Ipak, čovečanstvo je stiglo dotle
da je pojam kulture ljudskih prava usvojen široko
i da postaje sastavni deo opšte kulture.
Pravna nauka je tiha i do nas najčešće ne dopiru
sva ona pomeranja koja u nekim
|
slučajevima nalikuju
na Sizifov posao, a koja se na kraju duboko
tiču naših života. I upravo o toj tihoj
upornosti i konstantnom prodoru jedne
nove dimenzije prava – ljudskih prava,
svedoči knjiga doktorke pravnih nauka,
Vide Čok. Knjiga nosi naslov Spone
međunarodnog i uporednog
prava – Primeri iz oblasti ljudskih prava,
a objavljena je u izdanju Službenog glasnika,
Beogradskog centra za ljudska prava i
Centra za unapređenje pravnih studija.
Reč je o izboru tekstova iz obimnog opusa
Vide Čok, koji je sačinila autorka rukovodeći
se trenutkom u kojem se knjiga objavljuje,
a u čijem je središtu odnos međunarodnog
i uporednog prava i mesto ljudskih prava
u tim dvema velikim pravnim oblastima.
Sam deo o ljudskim pravima počinje tekstom
o pravu državljanstva, da bi zatim obuhvatio
materiju o ravnopravnosti žene, prava
deteta, rasnu diskriminaciju, prava manjina
i prava izbeglica. Ovaj izbor, za nas
veoma aktuelnih prava, ljudskih prava
završava se tekstom o životnoj sredini
i tekstom o slobodi informisanja, u kojem
deo o govoru mržnje ima onu istu snagu
i svežinu kao i 1999. godine, kada je
napisan.
Mada nastali u širokom vremenskom rasponu,
tekstovi Vide Čok su aktuelni i svedoče
da tema ljudskih prava ni izbliza nije
zatvorena ni kod nas ni u svetu. Posebna
vrednost ove knjige je u tome što ukazuje
na nastajanje pravnih normi i čak nekih
termina sa kojima se i mi srećemo otkako
pokušavamo da naše zakonodavstvo uskladimo
s evropskim. Na primer, termin »harmonizacija«,
koji je kod nas u upotrebi odnedavno,
u evropsko zakonodavstvo ušao je zajedno
sa stvaranjem Evropske zajednice.
Kao saradnik nekada uglednog beogradskog
Instituta za međunarodno pravo Vida Čok
je dobila priliku da se na pravom mestu
upozna sa tokovima u |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|
Anica Vučetić, »Rez«,
video instalacija, 2008. (frejm) |
 |
međunarodnom i uporednom pravu, i knjiga koja
je pred nama u neku ruku je omaž njenim učiteljima
i Institutu. Ali, Vida Čok je više od stručnjaka.
Ona je zaljubljenica ovih pravnih disciplina (njena
knjiga objavljena 1999. godine Pravo na državljanstvo
stručnjaci svrstavaju u sam vrh naše pravne nauke)
i nepokolebljivo veruje u njihovu moć i korisnost,
posebno kada se radi o uporednom pravu za koje
kaže da je na uzlaznoj liniji razvoja i da je
Evropa izazov za tu oblast prava.
Zašto su za ovu našu uglednu pravnu naučnicu ljudska
prava toliko značajna? Kao što pisci i pesnici
u osnovi uvek pišu o jednoj temi, obeleženi nekom
uspomenom ili krajem, tako je i Vida Čok, rođena
u slovenačkoj porodici koja je pred naletom fašizma
prešla u Beograd, nosila svest o nasilju fašističkog
režima i netrpeljivosti prema nacionalnim manjinama.
Otuda su za Vidu Čok međunarodno i uporedno pravo,
posebno iz ugla ljudskih prava, logičan i racionalan
odgovor na jednu duboku emociju.
Knjiga Spone međunarodnog
i uporednog prava – Primeri iz oblasti ljudskih
prava odiše širokom pravnom kulturom i humanošću
koja ne proističe samo iz teme kojom se autorka
bavi, već iz autentičnog životnog stava.
Veoma dobar predgovor Vojina Dimitrijevića, »Reč
o autorki« Jovice Trkulje, bibliografija Gordane
Terzić i elegantan dizajn korica Ivana Jocića
doprinose lepoti ove knjige važnih uvida u napredak
jedne oblasti pravnih nauka i posvećenosti ljudskih
prava.
 |
| |
O.
R. |
|