Jednostrano proglašena
celovitost Srbije
Bez obzira na ciljeve prve konferencije političkih
lidera zemalja regiona posle dve decenije, nije
više važno da li su izjave ministra Jeremića unapred
pripremljene ili su rezultat činjenice da je njegova
politika poslednjim događanjima na Brdu kod Kranja
isterana na čistac evropske političke pozornice.
Važno je da, tako postavljena pred svršen čin,
Srbija ostaje bez manevarskog prostora i nije
više u prilici da putem EU ide na dva koloseka.
U tom kontekstu, konferencija je bila više nego
uspešna. Sedam zemalja balkanskog okteta poslalo
je jasnu političku poruku regionalne saradnje
i prevazilaženja starih problema, što je u Srbiji
okarakterisano kao gledanje kroz naočare po modi
iz devedesetih godina. Iskorišćena je i prilika
da predstavnici naroda regiona odaju kolektivno
priznanje kosovskoj državnosti, na šta je iz Srbije
odgovoreno da je to protiv volje njenih građana.
Po ministru Jeremiću, međutim, sve bi bilo drugačije
da je skup bio bolje organizovan. Uprkos činjenici
da su sve zemlje učesnice konferencije ranije
formalno priznale nezavisno Kosovo, s izuzetkom
institucionalno blokirane BiH, bolje bi bilo,
misli ministar, da smo stvari nazvali pravim imenom.
UNMIK-Kosovo bi tada bilo ravnopravan partner,
bilo bi moguće i sesti s njima za isti sto ili
potpisati zajedničku deklaraciju, ni premijer
Kosova ne bi to bio samo ukoliko ga tako ne bismo
nazvali. Domaće potrebe nam tada ne bi bile važnije
od državničkih, pa bismo umesto javnog poniženja
proturili tek prećutno kolektivno priznanje državnosti
tog entiteta.
Mada stvari ne stoje loše ni ovako, teši se ministar,
likujući nad neplanirano iznuđenom posetom regionu
samog predsednika Rompeja. Da stvari stoje drugačije
ne bi uvređeni slovenački mediji pisali da je
predsednik Evropskog saveta diletant nezainteresovan
za Balkan.
Svestan je ministar, međutim, da neće još dugo
moći ovako. Da je ovo prelomna godina, da Kosovo
već sada ne postoji u pravnom vakuumu, da pitanje
priznanja oduvek lebdi između politike i prava,
kao i da pravila UN ne mogu da zamene pravila
unutrašnje organizacije drugih međunarodnih subjekata.
Jasno mu je i to da će novih sedamdeset miliona
evra evropske pomoći dobro doći, kao i da će se
oni tamo na Brdu ipak nešto dogovoriti, bez obzira
na njegovu politiku. Kada bi barem sa sigurnošću
znao kada će Međunarodni sud doneti savetodavno
mišljenje. Tada bi barem znao koliko dugo će još
morati da igra nepopustljivo pre nego što ipak
pristane na neizbežno, kao što je bio slučaj sa
misijom EULEX.
Pravo kolektivno priznanje nove države, u pravu
je ministar Jeremić, nastupilo bi tek ako bi se
dogodilo da Kosovo postane članica organizacije
UN. Do tada je pitanje priznanja uglavnom rezervisano
za bilateralne odnose u ravni pojedinih država,
što države ne mogu videti kao pravnu obavezu.
Zvanično, niko od Srbije to nije ni tražio. Širu
sliku je na Brdu kod Kranja, izgleda, video samo
optimistični komesar za proširenje EU Štefan File,
koji veruje da je konferencija ipak bila korak
u dobrom pravcu, sada kada su države shvatile
da je u njihovom najboljem interesu da rade zajedno.
|
|
Matja
Stojanović |
|