Početna stana
 
 
 
     

 

Okrugli sto »Bombardovanje RTS-a – deset godina kasnije«

Dvostruki zločin

Prema raspoloživim saznanjima, zločinačkim NATO bombardovanjem zgrade RTS-a, 23. aprila 1999. godine, zločin su počinili i domaći vlastodršci koji nisu evakuisali ljude iz zgrade – ubijeno je šesnaestoro ljudi
Nadežda Gaće, predsednica Nezavisnog udruženja novinara Srbije – jednog od organizatora skupa uz Medija Centar i Inicijativu mladih za ljudska prava – rekla je da bi skup trebalo da ustanovi kulturu sećanja na žrtve rata vođenog 1999. na tlu tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Sećanje, očigledno, još uvek pokriva tvrdokorno ćutanje.
Pozivu se nisu odazvali mnogi glavni urednici medija i predstavnici vlasti, izuzev ministra kulture i informisanja.
Ministar Nebojša Bradić je govorio o odgovornosti za zločin i onih koji su određivali ciljeve bombardovanja, ali i onih koji su odlučili da žrtvuju ljudske živote. Naime, znalo se da će RTS biti bombardovan, a ljudi nisu bili evakuisani. Prikazani film Ivane Lalić obiluje insertima poznatih svetskih TV kanala sa izjavama vodećih političkih ličnosti NATO-a o opravdanosti bombardovanja RTS-a, inače civilnog cilja, za koji je rečeno da služi održanju vlasti Slobodana Miloševića. Kao da se nije očekivalo da će jedan beskrupulozni samodržac hladnokrvno izložiti pogibiji pripadnike svog naroda, kako je voleo da ga zove.
Svi su slutili, kako se vidi iz prikazanog filma Bojana Bosiljčića, snimljenog pre deset godina, filma strepnje i čekanja, čekanja da se desi zločin. Zabrinjava to što je najveći teret rasvetljavanja zločina svaljen na porodice žrtava nastradalih. Oni sakupljaju dokaze, umesto nadležnih državnih organa i institucija, tražeći da poimence odgovaraju oni koji su odlučili da se zgrada ne evakuiše, iako su imali informaciju da su avioni NATO-a krenuli na zadatak da je unište. Jedan jedini pokušaj da se diskusija usmeri u pravcu pitanja o moralu i etičnosti u našem novinarstvu izgubio se u opštem muku. O tome niko nije hteo da govori.
Dvoje mladih ljudi, Časlav Lazić iz Inicijative mladih za ljudska prava i Maja Vasić-Nikolić iz

NUNS-a, prikazali su pisanje medija o bombardovanju RTS-a (dnevne novine Politika, Večernje novosti, Blic, Glas javnosti i Danas, kao i nedeljnici NIN i Vreme), odnosnoodnos pisanja o bombardovanju RTS-a i drugih meta. Ova građa je podsticajna za dalja, temeljitija istraživanja.
U delu javnosti ima, ipak, izvesnih proboja u otkrivanju istine o ovom zločinu. U tom pogledu je dragoceno svedočenje jednog visokog funkcionera tadašnjeg režima, koje je emitovanu u »Peščaniku«, 17. aprila, a može se naći i na njegovom sajtu

 
I deca su znala
Za vreme trajanja emisije na prvom kanalu RTS-a, posvećene desetogodišnjici bombardovanja ove televizije, na TV B 92 jedan od članova RTS-a ispričao je događaj koji se desio te večeri uoči bombardovanja. On je upravo išao na posao u Aberdarevu kada ga je presrela jedna devojčica iz susedstva s pitanjem: »Čiko, da li vi radite na televiziji?« Kad je on potvrdio, tada ga je ona upozorila: »Zašto idete na posao kad će tamo večeras padati bombe?«
od 19. aprila. Prenosimo deo tog dokumenta.
  Tanja B. Lončar
 
Svedočenja potpukovnika Lakića Đorovića
1-31. 05. 2009.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2009