Okrugli sto
»Bombardovanje RTS-a – deset godina kasnije«
Dvostruki zločin
Prema
raspoloživim saznanjima, zločinačkim NATO bombardovanjem
zgrade RTS-a, 23. aprila 1999. godine, zločin
su počinili i domaći vlastodršci koji nisu evakuisali
ljude iz zgrade – ubijeno je šesnaestoro ljudi
Nadežda Gaće, predsednica
Nezavisnog udruženja novinara Srbije – jednog
od organizatora skupa uz Medija Centar i Inicijativu
mladih za ljudska prava – rekla je da bi skup
trebalo da ustanovi kulturu sećanja na žrtve rata
vođenog 1999. na tlu tadašnje Savezne Republike
Jugoslavije. Sećanje, očigledno, još uvek pokriva
tvrdokorno ćutanje.
Pozivu se nisu odazvali mnogi glavni urednici
medija i predstavnici vlasti, izuzev ministra
kulture i informisanja.
Ministar Nebojša Bradić je govorio o odgovornosti
za zločin i onih koji su određivali ciljeve bombardovanja,
ali i onih koji su odlučili da žrtvuju ljudske
živote. Naime, znalo se da će RTS biti bombardovan,
a ljudi nisu bili evakuisani. Prikazani film Ivane
Lalić obiluje insertima poznatih svetskih TV kanala
sa izjavama vodećih političkih ličnosti NATO-a
o opravdanosti bombardovanja RTS-a, inače civilnog
cilja, za koji je rečeno da služi održanju vlasti
Slobodana Miloševića. Kao da se nije očekivalo
da će jedan beskrupulozni samodržac hladnokrvno
izložiti pogibiji pripadnike svog naroda, kako
je voleo da ga zove.
Svi su slutili, kako se vidi iz prikazanog filma
Bojana Bosiljčića, snimljenog pre deset godina,
filma strepnje i čekanja, čekanja da se desi zločin.
Zabrinjava to što je najveći teret rasvetljavanja
zločina svaljen na porodice žrtava nastradalih.
Oni sakupljaju dokaze, umesto nadležnih državnih
organa i institucija, tražeći da poimence odgovaraju
oni koji su odlučili da se zgrada ne evakuiše,
iako su imali informaciju da su avioni NATO-a
krenuli na zadatak da je unište. Jedan jedini
pokušaj da se diskusija usmeri u pravcu pitanja
o moralu i etičnosti u našem novinarstvu izgubio
se u opštem muku. O tome niko nije hteo da govori.
Dvoje mladih ljudi, Časlav Lazić iz Inicijative
mladih za ljudska prava i Maja Vasić-Nikolić iz
|
NUNS-a, prikazali su pisanje medija o
bombardovanju RTS-a (dnevne novine Politika,
Večernje novosti, Blic,
Glas javnosti i Danas,
kao i nedeljnici NIN i Vreme),
odnosnoodnos pisanja o bombardovanju RTS-a
i drugih meta. Ova građa je podsticajna
za dalja, temeljitija istraživanja.
U delu javnosti ima, ipak, izvesnih proboja
u otkrivanju istine o ovom zločinu. U
tom pogledu je dragoceno svedočenje jednog
visokog funkcionera tadašnjeg režima,
koje je emitovanu u »Peščaniku«, 17. aprila,
a može se naći i na njegovom sajtu
|
|
 |
 |
|
I
deca su znala
|
 |
| Za vreme trajanja emisije
na prvom kanalu RTS-a,
posvećene desetogodišnjici
bombardovanja ove televizije,
na TV B 92 jedan od članova
RTS-a ispričao je događaj
koji se desio te večeri
uoči bombardovanja. On
je upravo išao na posao
u Aberdarevu kada ga je
presrela jedna devojčica
iz susedstva s pitanjem:
»Čiko, da li vi radite
na televiziji?« Kad je
on potvrdio, tada ga je
ona upozorila: »Zašto
idete na posao kad će
tamo večeras padati bombe?« |
 |
|
|
|
od 19. aprila. Prenosimo deo tog dokumenta.
 |
| |
Tanja
B. Lončar |
|