Početna stana
 
 
 
     

 

Gulanfer

Složenica od arap. reči gulam (mn. gilman, gilme, gulaman) – dečak, mladić, momak, sluga, mlad rob, paž, pratilac, konobar, pion, pešak (u šahu)i perz. reči bare prijatelj, ljubavnik. Preko turskog gulampare eto »našeg« gulan(m)fera koji ovde pokriva više »zanimanja« – uličar, beskućnik, skitnica, golać, besposličar, probisvet, spadalo, mangup, obešenjak, baraba, fakin (»Gulanferu nijedan, i ti će’ pa nekoga da častiš«). Imamo i oblike gulaver (»U koga se zagledala? U Matu, kolara, gulavera«), odnosno gulanferija, to će reći gulanferi, probisveti (»Svetijetogolarajaigulanferija«). A gulamija (pokr.) znači, opet, graja, vika, galama, gužva (»Na pazaru je danas bila velika gulamija«) i možda je treba dovesti u vezu s istoimenim nazivom za vrstu turske takse. Ne nedostaje ni nesvr. gl. gulanferiti (se) – živeti kao gulanfer, skitati, mangupirati se (»Gulanferi kao propalica, mjesto da se prihvati posla«), a tu je još i prid. gulanferski (»E, boga ti gulanferskog, baš ništa nemaju«).
»Slično Abasidskom carstvu i islamskim sultanima u Egiptu i Iranu i Osmanlije su« – kaže turski istoričar Halil Inaldžik – »imale robovsku vojsku, a upravne položaje poveravali su posebno školovanim robovima, jer je sultan, prenoseći svoju vlast isključivo na one koji su mu dugovali nedvosmislenu vernost, obezbeđivao svoju apsolutnu vlast. On – sultan – može ih uzdići i uništiti, a da se pri tom ne izloži nikakvoj opasnosti«. Od Evropljana Makijaveli je tačno zapazio da je Osmansko carstvo apsolutistička monarhija zasnovana na robovskom sistemu.
U vreme Turaka-Seldžuka gulam je bio naziv za vojnika plaćenika. Turci-Osmanlije razlikuju termine gulam punoletni zarobljeni muškarac i gulamče – zarobljeni dečak star od osam do dvanaest godina. Iz redova ratnih zarobljenika (uz one uzete dankom u krvi) regrutovani su »Portini robovi«, koji su, za platu, služili u vojsci, administraciji, odnosno na dvoru (gilman-i saray-i amire). Javljaju se i u provinciji kao vazali, odnosno sluge timarnika (spahija).
Taksa koju bi Portini konjanici naplaćivali pri sakupljanju nekih poreskih dažbina (harača, na primer) nazivala se gulamiyye (akčesi).
U divanskoj poeziji gulam je mladić, sluga, rob i najčešće se ovom rečju izražava podređenost vladaru dok oblik gilman označava mladiće koji će služiti u raju, a koji su bili simbol muške lepote i znače isto što i hurije kao simbol ženske.
U Iranu i Indiji umesto Abd (rob, sluga) dolazi, u ličnom imenu, neretko reč Gulam (Gulam Ali), dok je kod nas to prezime (Gulam i Gulan).
Inače, u turskom reč gulampare, češće kulampara, znači pederast, pedofil, odnosno kulamparalik – pederastija.
  Olga Zirojević
 
Uvertira u novu neizvesnost
1-31. 03. 2009.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2009