Početna stana
 
 
 
     

 

Nekontrolisana moć (re)produkuje sukobe

Aktuelni politički trenutak u Srbiji prirodna je refleksija ukupnog duhovnog, moralnog i ekonomskog stanja u društvu. Nigde se, valjda, u praksi belodanije ne potvrđuje ova zakonomerna korelacija očitovana u poznatom i od upotrebe izlizanom sloganu – kakvi građani, takvi i političari – nego što je to slučaj u Srbiji. Jer naši političari nisu pali s Marsa već su deo nas, ponikli u našoj sredini. Parlament je od nekadašnje pričaonice prerastao u pljuvaonicu pa i svojevrsni ring gde se utanačavanje mišljenja vrši ručnim putem.
Iako se najvažnije državne odluke o sudbini ove zemlje i smeru kojim će se ona kretati, baš kao i nekada, donose na Andrićevom vencu, paraliza srpske Narodne skupštine otežava njihovu formalizaciju, taj preko potrebni demokratski privid kojim se Evropi želi pokazati »visoka administrativna sposobnost Srbije koja je najveća u regionu« (Ksenija Milivojević). I baš ti kapaciteti voljom najvećeg dela opozicije su, eto, zatajili. Zbog toga se jedi predsednik, zbog toga zeleni od besa šefica poslaničke grupe predsednikove stranke.
Današnja vladajuća koalicija na čelu sa predsednikom države ne priseća se da je i sama kao opozicija, »vo vremja ono«, blokirala rad parlamenta podnoseći na hiljade besmislenih amandmana samo u periodu od desetak dana (npr. tokom zasedanja od 5. do 15. oktobra 1993) kao svojevrsni i legitimni vid političke borbe, a u više navrata demonstrativno napuštala parlament u čijem radu posle mesecima nije učestvovala kako bi na taj način dezavuisala njegov demokratski legitimitet. Sve je to pravdano dozvoljenim vidom političke borbe protiv osionog režima S. Miloševića.
Nije, dakle, tzv. blokada parlamenta ni »neustavna«, još manje u srpskoj istoriji nepoznata kategorija, kako je tu nedavno neznalački ustvrdila šefica jedne od vladajućih poslaničkih grupa.
Promena poslovnika o radu Skupštine neće promeniti političku atmosferu u parlamentu niti popraviti međusobne političke odnose među poslanicima (da se ne tuku, npr.). Ona je samo izraz trenutne moći aktuelne političke većine, što nikako ne znači da već sutra, čim ta moć prestane, poslovnik (i bilo šta drugo označeno kao »kočnica i »smetnja«) opet neće biti promenjen.
Drugo je nešto posredi. Nešto o čemu ne žele da govore ni predstavnici vlasti, a bogme ni oni iz opozicije kao pretendenti na buduću vlast.
To drugo jeste primitivna želja za javnom demonstracijom moći, s jedne, i prezirom prema građanima, s druge strane.
Kako drugačije objasniti neshvatljivu korupciju u najvišim državnim redovima, bezobzirno povećavanje plata državnim službenicima, poslanicima i ministrima u jeku najvećeg siromaštva građana i neizvesnosti njihove egzistencije, flagrantno kršenje zakona o sukobu interesa od strane onih koji te zakone najbolje poznaju i koji se na svojim funkcijama i nalaze da bi ih štitili (ministarka pravosuđa i sudija Vrhovnog suda), podnošenje krivičnih prijava za zloupotrebe položaja i pljačku protiv bivših ministara i direktora javnih preduzeća, dakle tek kada prvi odu u opoziciju, a potonji napuste svoju dužnost na koju su svojevremeno stranačkim ključem postavljeni (primer Branka Jocića koji je krivična dela učinio dok je 2004. godine bio na vlasti, a tek sad optužen, vrlo je indikativan u tom smislu). Aktuelni ministri i direktori javnih preduzeća su zaštićeni kao medvedi.
Slično je i u Vladi, podeljenoj na jasno omeđene feude u koje niko osim domicilnog feudalca ne sme ni da priviri. Jer da sme, predsednik Vlade bi, kao u svakoj normalnoj zemlji, od neposlušnog, korumpiranog ili na bilo koji način kompromitovanog ministra zatražio da podnese ostavku, a ako bi ovaj to nekim slučajem odbio, jednostavno bi ga smenio. Da bi održao Vladu (čitaj: heterogenu koaliciju) premijer ne sme da bilo koga ni popreko pogleda jer, zaboga, to nije deo koalicionog sporazuma na osnovu kojeg je Vlada i nastala. Uvrnuto, ali istinito.
Svi odreda, i oni na vlasti i oni u opoziciji, kao da kažu: zaštićeni smo, moćni smo, šta nam možete, radimo šta nam se prohte.
Moć, ničim ograničena, ni od koga kontrolisana, koja se javno i bezobzirno godinama demonstrira produkuje sukobe, blokade, tuče, ubistva... Svugde.
  Zlatoje Martinov
 
Godinu dana kosovske nezavisnosti i očuvanja zavisnosti
1-31. 03. 2009.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2009