Početna stana
 
 
 
     

 

Divan

Prvobitno značenje ovog arabizma – od gl. dawwana, sakupiti (pesme i slično), napisati, zapisati, zabeležiti, uneti, upisati, zavesti, proknjižiti, registrovati, utvrditi – bilo je tursko (osmansko) carsko veće, vlada, savet, državni savet, pa dvorana ili savet u kojoj zaseda veće, većnica, dvor, savetovanje, većanje (»Poranio care od Stambola, / pa se šeće po divanu svome«).
Dalje, kuća, carski dvor, carski presto. Kancelarije visokih dostojanstvenika vezira i paša takođe su se nazivali divani (»A kad budeš pred pašine dvore, / gledaće te paša sa divana«).
Ali, pod divanom će se podrazumevati i razgovor, besedenje, govor, pričanje uopšte;otuda gl. divaniti(»Ćuti Marko, ništa ne divani«), divaniti se, divanisati,divankati(govorkati, zuckati). U Slavoniji divanitiznači ašikovati, voditi ljubav. Izaći na divan znači podići svoj glas, javiti se, izneti svoj stav, a stati na divan stati mirno i čekati zapovest ili reč (»Hajde, šćero, da idemo kapiji, / Da stanemo na divan serdaru«).
Divan je, dalje, i vrsta sofe, kanabeta, otoman, sećija.
I, najzad, ovim imenom naziva se u orijentalnoj književnosti zbornik poezije jednog pesnika, spevan po određenim pravilima. Sve pesme divana moraju, naime, biti spevane po strogim pravilima arapske metrike, s obaveznom rimom (a to su, obično, kaside, gazele, rubaije, uz druge). Postoji i oblik divanče – mali divan, mali zbornik poezije koji su obično sastavljali mlađi pesnici (ali, ponekad, i oni slavni nisu ostavljali veliku zbirku). Osmanska klasična književnost (od 13. do 19. veka) naziva se divanskom. Kažu i da su svi turski sultani imali svoj divan, a za ovim imenom će posegnuti i veliki nemački pesnik Gete (Zapadno-istočni divan).
U arhitekturi se ponekad i doksat naziva divana (»Kuće u Timočana i Svrljižana obično su s jednom sobom i kujnom (...). Gotovo pred svakom kućom ima trem koji se zove divan ili divana«). U starim građanskim kućama prostrano predsoblje (hodnik) na spratu, odnosno prijemna soba nazivao se divanana/divanhane(a).
Postojala je i divan-kabanica duga crvena kabanica,obično za svečane prilike, divan-ćatib (pisar, sekretar),divan-efendija. Divanija je, pak, zvanično pismo osmanske države od 15. do 19. veka i njime su ispisivane sultanske povelje i zapovesti, kao i naredbe ostalih visokih državnih funkcionera.
Italijanska dogana i francuska douane udaljene su izvedenice divana. A tu je i divona, dogana, carinarnica u starom Dubrovniku. Ovo (odnosno slično značenje) imala je ova reč već u arapskom, a potom i u persijskom jeziku.
  Olga Zirojević
 
1-31. 01. 2009.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2009