Kako ću 20. januara
čitati Obamu!
Izbor Obame je već sam po sebi epohalni čin oslobođenja
sa prekretničkim potencijalom za Ameriku i za
svet. Istorijski sadržaj i značaj Obaminog podviga
će, po svemu, biti odražen u grandioznosti njegove
inauguracije i njenog višednevnog programa. Vašingtonske
vlasti predviđaju dva do četiri miliona jubilantnih
posetilaca/učesnika/svedoka koji će se u oko 40.000
autobusa i inače sliti na Vašington. Posebno na
National Mall, legendarni prostor/park od Kongresa
SAD do monumentalnog Linkolnovog spomenika. I
duž Pensilvanijske avenije kojom će se, od Bele
kuće do Kongresa, i natrag, kretati Buš i Obama,
i inauguralna parada. A za narodnu higijenu biće
preko 5.000 individualnih poljskih laserski i
hemijski automatizovanih toaleta.
Sve ćemo to pratiti na velikom TV ekranu kod naših
uglednih novinarskih prijatelja, vatrenih pristalica
Obame. Uvereni smo da ćemo gledajući Obamu i slušajući
njegovu inauguralnu poruku Americi i svetu biti,
kao i do sada, poneti njegovom prodornom pameću
i njegovom potresnom retorikom. To će biti momenti
za toliko potrebne emocije bez kojih ništa ne
vredi. A onda ćemo, uveče, uzeti kompletan tekst,
da ga što mirnije pročitamo i što koncentrisanije
analiziramo, da vidimo šta je, i kako, rečeno;
šta je, ako jeste, izostavljeno; šta je, ako jeste,
novo; šta promenjeno a šta nije.
I ovde se, kao i svuda, ukazuje kako izabrani
političari nastoje da izrelativiziraju svoja često
kalkulantska izborna obećanja, da se izmigolje
iz javno preuzetih konkretnijih obaveza. Takođe,
da često, mada ne uvek (Vašington, Linkoln, Ruzvelt)
plemeniti sentimenti, uzletna opšta mesta, velike
namere i blistavi planovi u inauguralnim porukama
ubrzo zamru i uvenu u sudaru sa grubom realnošću
– ili u već ispod žita pripremljenoj postinauguralnoj
praksi. Tako se Kenedi sa zvezdanih visova svoje
slavne inauguralne poruke promptno uvalio u blato
sramnog fijaska u kubanskom Zalivu svinja – jer
je i on bio zarobljenik američkog infantilnog
i narcisoidnog uobraženja da će američki
vojnici i plaćenici
uvek i svuda biti dočekani kao oslobodioci.
Činjenica je da na američkoj liberalnoj
levici neki postizborni nastupi i formulacije
Obame, kao i politička fizionomija njegovog
užeg i šireg kabineta, izazivaju nedoumice,
nezadovoljstvo i početne bojažljive sumnje:
»Hoćemo li i ovaj put biti, i koliko,
zavedeni i razočarani?« Najčešći dosadašnji
prigovori su sledeći:
– mahom tipično establišmentski sastav
vrhova predstojeće Obamine administracije
(Bušov ministar odbrane ostaje); prononsirano
angažovanje klintonovskih perjanica, pa
i onih
|
|
|
Joan Miró, A
Few Drop Falling from a Bird's Wing Wakes
Rosalie, who Has Been Asleep in the Shadow
of a Spider's Web, 1939. -
|
|
kompromitovanih (Hilari, zadrti pobornik agresije
na Irak); ekonomski tim čiji lumenisu svojevremeno
podržavali deregulaciju banaka i tržišta, koja
je i dovela do kraha i krize; u celini uzev, umerenjačko-centrumaška
ekipa, a izborna platforma je grmela: »Promena!«,
»Nova vizija!«;
– »omekšavanje« nekada kategoričnih i preciznih
Obaminih obećanja o povlačenju iz Iraka za 16
meseci, o ukidanju neustavnog prisluškivanja građana;
– uključivanje jevanđelističkog pastora Rika Vorena,
protivnika abortusa i istopolnog braka, u inauguralnu
ceremoniju.
Na sve takve i slične prigovore i podozrenja Obama
krajnje samouvereno ponavlja: »Vi morate da razumete
od koga na prvom mestu i u prvom redu dolazi vizija
za promenu: ona dolazi od mene. Na meni je da
kreiram viziju za kretanje u novom smeru – i da
obezbedim da moj tim sprovodi moju viziju«. (Ovome
se može samo dodati: iz tvojih usta u božje uši
– i
hic Rodus, hic salta.) Poziv pastoru
Vorenu opravdava Vorenovim liberalnim stavovima
u vezi sa Irakom i potrebom veće ekonomsko-socijalne
pravde, ali u prvom redu svojom od početka proklamovanom
orijentacijom na premošćivanje zatrovanih ideološko-političkih
i versko-laičkih podela – i na ujedinjavanje nacije
oko neophodnih reformi društva i države za kretanje
napred.
U svakom slučaju, u žiži interesovanja američke
i znatnih delova svetske javnosti verovatno će
biti najavljeni, po razmerama kolosalni, dvogodišnji
Obamin program džinovskog federalnog direktnog,
interventnog ulaganja za prevladavanje ekonomske
krize i ublažavanje teških nedaća za najugroženije
slojeve Amerike, pa i sveta. Bitni ciljevi mamutskog
projekta od skoro jednog triliona dolara bili
bi dinamično pokretanje sada opasno opadajućih
ekonomskih tokova, stvaranje miliona novih radnih
mesta kroz obnovu zapuštene američke infrastrukture:
mostovi, ceste, nasipi, kanali; masovnu izgradnju
novih i opravku postojećih škola; ogromna ulaganja
u konačnu izgradnju univerzalnog zdravstvenog
osiguranja; poreske olakšice i povećana socijalna
davanja za najteže pogođene tekućom i nastupajućom
krizom.
Nas će, pored gornjeg, posebno interesovati da
li će se iz Obaminog teksta moći prepoznati ili
bar naslutiti elementi odgovora na sledeća pitanja:
– Da li Obama neupitno deli ovdašnju dogmu o Americi
bogomdano pozvanoj da vodi svet (odnosno »slobodni
svet«) bez obzira na to šta radi kod kuće i po
svetu, da li to zaslužuje, da li je za to uvek
sposobna i da li se njeno liderstvo uopšte prihvata?
Ima li neku nijansu u vezi s ovim?
– Da li ostaje spreman da bez preduslova razgovara
i pregovara i sa »neprijateljima«?
– Da li će, kao što je izjavljivao, zadržati unilateralno
Bušovo »pravo« na »preventivnu« vojnu intervenciju
u ime »rata protiv terorizma« i mlatiti po Pakistanu
kad mu se učini da Pakistan »vrda«? Ili će na
liniji svog svojevremenog ukazivanja na celishodnost
aktivnijeg korišćenja diplomatije i multilateralizma
nastojati da kroz OUN i/ili inače legalizuje nove
legitimne metode u borbi protiv terorista i njihovih
mreža?
– Da li će se, i kada, stvarno povući iz Iraka
– i ostaviti Irak Iračanima?
– Da li će, kako je svojevremeno najavljivao,
svojim izvršnim aktima vratiti SAD poštovanju
ženevskih konvencija protiv torture i zabraniti
svim američkim institucijama i službama svako
mučenje, bilo koga, u SAD i po tajnim bazama CIA-e
po svetu, i ukinuti sramotni Guantanamo logor?
Videćemo! Ako ne baš 20. januara, uskoro zatim.