Početna stana
 
 
 
     

 

Kako ću 20. januara čitati Obamu!

Izbor Obame je već sam po sebi epohalni čin oslobođenja sa prekretničkim potencijalom za Ameriku i za svet. Istorijski sadržaj i značaj Obaminog podviga će, po svemu, biti odražen u grandioznosti njegove inauguracije i njenog višednevnog programa. Vašingtonske vlasti predviđaju dva do četiri miliona jubilantnih posetilaca/učesnika/svedoka koji će se u oko 40.000 autobusa i inače sliti na Vašington. Posebno na National Mall, legendarni prostor/park od Kongresa SAD do monumentalnog Linkolnovog spomenika. I duž Pensilvanijske avenije kojom će se, od Bele kuće do Kongresa, i natrag, kretati Buš i Obama, i inauguralna parada. A za narodnu higijenu biće preko 5.000 individualnih poljskih laserski i hemijski automatizovanih toaleta.
Sve ćemo to pratiti na velikom TV ekranu kod naših uglednih novinarskih prijatelja, vatrenih pristalica Obame. Uvereni smo da ćemo gledajući Obamu i slušajući njegovu inauguralnu poruku Americi i svetu biti, kao i do sada, poneti njegovom prodornom pameću i njegovom potresnom retorikom. To će biti momenti za toliko potrebne emocije bez kojih ništa ne vredi. A onda ćemo, uveče, uzeti kompletan tekst, da ga što mirnije pročitamo i što koncentrisanije analiziramo, da vidimo šta je, i kako, rečeno; šta je, ako jeste, izostavljeno; šta je, ako jeste, novo; šta promenjeno a šta nije.
I ovde se, kao i svuda, ukazuje kako izabrani političari nastoje da izrelativiziraju svoja često kalkulantska izborna obećanja, da se izmigolje iz javno preuzetih konkretnijih obaveza. Takođe, da često, mada ne uvek (Vašington, Linkoln, Ruzvelt) plemeniti sentimenti, uzletna opšta mesta, velike namere i blistavi planovi u inauguralnim porukama ubrzo zamru i uvenu u sudaru sa grubom realnošću – ili u već ispod žita pripremljenoj postinauguralnoj praksi. Tako se Kenedi sa zvezdanih visova svoje slavne inauguralne poruke promptno uvalio u blato sramnog fijaska u kubanskom Zalivu svinja – jer je i on bio zarobljenik američkog infantilnog i narcisoidnog uobraženja da će američki
vojnici i plaćenici uvek i svuda biti dočekani kao oslobodioci.
Činjenica je da na američkoj liberalnoj levici neki postizborni nastupi i formulacije Obame, kao i politička fizionomija njegovog užeg i šireg kabineta, izazivaju nedoumice, nezadovoljstvo i početne bojažljive sumnje: »Hoćemo li i ovaj put biti, i koliko, zavedeni i razočarani?« Najčešći dosadašnji prigovori su sledeći:
– mahom tipično establišmentski sastav vrhova predstojeće Obamine administracije (Bušov ministar odbrane ostaje); prononsirano angažovanje klintonovskih perjanica, pa i onih
 
Joan Miró, A Few Drop Falling from a Bird's Wing Wakes Rosalie, who Has Been Asleep in the Shadow of a Spider's Web, 1939. -
kompromitovanih (Hilari, zadrti pobornik agresije na Irak); ekonomski tim čiji lumenisu svojevremeno podržavali deregulaciju banaka i tržišta, koja je i dovela do kraha i krize; u celini uzev, umerenjačko-centrumaška ekipa, a izborna platforma je grmela: »Promena!«, »Nova vizija!«;
– »omekšavanje« nekada kategoričnih i preciznih Obaminih obećanja o povlačenju iz Iraka za 16 meseci, o ukidanju neustavnog prisluškivanja građana;
– uključivanje jevanđelističkog pastora Rika Vorena, protivnika abortusa i istopolnog braka, u inauguralnu ceremoniju.
Na sve takve i slične prigovore i podozrenja Obama krajnje samouvereno ponavlja: »Vi morate da razumete od koga na prvom mestu i u prvom redu dolazi vizija za promenu: ona dolazi od mene. Na meni je da kreiram viziju za kretanje u novom smeru – i da obezbedim da moj tim sprovodi moju viziju«. (Ovome se može samo dodati: iz tvojih usta u božje uši – i hic Rodus, hic salta.) Poziv pastoru Vorenu opravdava Vorenovim liberalnim stavovima u vezi sa Irakom i potrebom veće ekonomsko-socijalne pravde, ali u prvom redu svojom od početka proklamovanom orijentacijom na premošćivanje zatrovanih ideološko-političkih i versko-laičkih podela – i na ujedinjavanje nacije oko neophodnih reformi društva i države za kretanje napred.
U svakom slučaju, u žiži interesovanja američke i znatnih delova svetske javnosti verovatno će biti najavljeni, po razmerama kolosalni, dvogodišnji Obamin program džinovskog federalnog direktnog, interventnog ulaganja za prevladavanje ekonomske krize i ublažavanje teških nedaća za najugroženije slojeve Amerike, pa i sveta. Bitni ciljevi mamutskog projekta od skoro jednog triliona dolara bili bi dinamično pokretanje sada opasno opadajućih ekonomskih tokova, stvaranje miliona novih radnih mesta kroz obnovu zapuštene američke infrastrukture: mostovi, ceste, nasipi, kanali; masovnu izgradnju novih i opravku postojećih škola; ogromna ulaganja u konačnu izgradnju univerzalnog zdravstvenog osiguranja; poreske olakšice i povećana socijalna davanja za najteže pogođene tekućom i nastupajućom krizom.
Nas će, pored gornjeg, posebno interesovati da li će se iz Obaminog teksta moći prepoznati ili bar naslutiti elementi odgovora na sledeća pitanja:
– Da li Obama neupitno deli ovdašnju dogmu o Americi bogomdano pozvanoj da vodi svet (odnosno »slobodni svet«) bez obzira na to šta radi kod kuće i po svetu, da li to zaslužuje, da li je za to uvek sposobna i da li se njeno liderstvo uopšte prihvata? Ima li neku nijansu u vezi s ovim?
– Da li ostaje spreman da bez preduslova razgovara i pregovara i sa »neprijateljima«?
– Da li će, kao što je izjavljivao, zadržati unilateralno Bušovo »pravo« na »preventivnu« vojnu intervenciju u ime »rata protiv terorizma« i mlatiti po Pakistanu kad mu se učini da Pakistan »vrda«? Ili će na liniji svog svojevremenog ukazivanja na celishodnost aktivnijeg korišćenja diplomatije i multilateralizma nastojati da kroz OUN i/ili inače legalizuje nove legitimne metode u borbi protiv terorista i njihovih mreža?
– Da li će se, i kada, stvarno povući iz Iraka – i ostaviti Irak Iračanima?
– Da li će, kako je svojevremeno najavljivao, svojim izvršnim aktima vratiti SAD poštovanju ženevskih konvencija protiv torture i zabraniti svim američkim institucijama i službama svako mučenje, bilo koga, u SAD i po tajnim bazama CIA-e po svetu, i ukinuti sramotni Guantanamo logor?
Videćemo! Ako ne baš 20. januara, uskoro zatim.
  Cvijeto Job
 
1-31. 01. 2009.
     


Danas

 
 
 
 
Copyright © 1996-2009