|
Crna Gora na referendumu izglasala
nezavisnost
Poslednji čin
Od radničke solidarnosti do crkvenih
panađura
Osim nesnosnih vrućina koje su obeležile kraj maja, u Srbiji je ovaj
maj proticao i u dosta uzavreloj političkoj atmosferi. Počelo se sa višednevnim
proslavljanjem Uskrsa koji je spojen sa praznikom rada, 1. majem, između
kojih se nekako umetnula i proslava godišnjice donošenja već davno zaboravljenog
"Žabljačkog" Ustava Savezne Republike Jugoslavije 27. aprila.
Taj datum već ove godine nije praznovan kao državni praznik, odnosno neradni
dan i u Crnoj Gori. Dvadesetak dana kasnije prestala je da postoji i poslednja
varijanta saveza Srbije i Crne Gore kao države, zahvaljujući većinskoj
volji građana Crne Gore koji su na referendumu sa više od 55 posto glasali
za samostalnu budućnost sopstvene države.
Prekid pregovora sa EU
U međuvremenu, nakon što su istekli svi rokovi koje je Evropska unija
dala Srbiji da uhvati i isporuči odbeglog generala Ratka Mladića, i nakon
više neispunjenih obećanja ovdašnje vlasti, 3. maja prekinuti su dalji
pregovori o pridruživanju i asocijaciji sa EU.
Osim Miroljuba Labusa, potpredsednika srbijanske vlade, niko drugi u vlasti
nije osetio potrebu da snosi odgovornost za neozbiljnost iskazanu u ovom
slučaju. Danima kasnije javnost je zamajavana pričama o tome kako ih Evropa
opet ne razume, te da je učinjeno sve što se moglo da se Mladić uhapsi
i privede pravdi. Tamo gde su ga tražili nije ga bilo, a tamo gde je bio
nisu ga ni tražili, neko je lepo to rekao tih dana. Stradale su pčele
i košnice tih dana u valjevskoj okolini, ali generala nigde nije bilo.
Hvatani su jataci, ali oni, kako narodne pesme odavno poručuju, ne odaju
hajduke. Slaba nada i poruke Mladiću da se samoubije nisu dali rezultate.
Strah od izolacije raste među građanima koji se sećaju Miloševiću uvedenih
sankcija 1992. Ipak, tu se ništa ne menja.
Proslava 1. maja
Nekada se, u vreme radničke vlasti, samoupravnog socijalizma, dan radničke
solidarnosti ovde proslavljao na prvomajskim urancima, uz pečene jaganjce
i roštilj. U vreme ratova i opšteg osiromašenja prvomajski uranci su se
pretvorili u "opasuljivanje", jedenje kuvanog pasulja iz kazana,
kao simbola sirotinjske hrane i svedočanstva o propadanju. Ove godine uranka
nije bilo, ni pasulja ni bilo kakvih drugih manifestacija. Privatizacija
uzima svoj danak, sindikati su razbucani i nesposobni da artikulišu interese
pauperizovanih slojeva. I sindikalni lideri su se okrenuli omladini. U Beogradu
je održan
|
rok koncert, da se praznik obeleži na neki način.
Labus i ostavka
Miroljub Labus, potpredsednik Vlade, dao je ostavku, i ubrzo zatim
razrešen je svih funkcija u svojoj unutarstranačkoj borbi u G 17
plus. "Osma sednica" ove nekada nevladine organizacije,
grupe
|
|
|
ekonomskih eksperata, protekla je u burnoji dvodnevnoj raspravi. Pobedu
je odneo vlastoljubivi i ambiciozni ministar finansija u Koštuničinom kabinetu
Mlađan Dinkić. G 17 je nastavila da podržava vladu, a sa Labusom su otišli
i Ksenija Milivojević i Milan Paunović, nekada viđeni članovi najužeg rukovodstva.
Po ustaljenoj tradiciji aktivirane su i njihove blanko ostavke na poslaničke
mandate u Skupštini, pa su šansu dobili oni koji su bliži novom vođi. Za
političku scenu Srbije ništa novo.
Dan Evrope i proslava 9. maja u Srbiji
Srbija je za razliku od nekoliko prošlih godina ove godine dosta veselo
proslavila Dan
|
pobede nad fašizmom i Dan ujedinjene Evrope, zahvaljujući pre svega
strankama trenutne opozicije, Liberalno-demokratskoj partiji Čedomira
Jovanovića, Građanskom savezu Nataše Mićić, Socijaldemokratskoj
uniji Žarka Koraća i jednom broju nevladinih organizacija i omladinskih
pokreta. Skup od pet ili čak sedam hiljada pristalica (kako su procenili
mediji) bio je organizovan na beogradskom Trgu Republike. Svi govornici,
a naročito lideri stranaka, isticali su odgovornost izvršne vlasti
za dalji sunovrat Srbije i udaljavanje od
|
|
 |
 |
|
Beogradski
antikorupcijski dani
|
 |
|
Savet za borbu protiv korupcije pri Vladi Republike
Srbije organizovao je dvodnevni stručni skup pod
nazivom Beogradski antikorupcijski dani, koji
je održan 18. i 19. maja, a uz podr{ku ambasade
[vajcarske. Skup su otvorili predsednica Saveta
Verica Barać i Vilijem Majer, ambasador [vajcarske
u Beogradu. Dvadesetak učesnika iz zemlje i sveta
razmenilo je iskustva u borbi sa korupcijom na
različitim nivoima u dru{tvu. Skup je bio izuzetno
zanimljiv i koristan.
|
 |
|
|
|
evropskih integracija, ali sami nisu ponudili nikakvu bitnu novinu koja
bi uskoro mogla rezultirati omasovljivanjem njihovih pristalica. Tražila
se ostavka premijera Vojislava Koštunice i njegovog kabineta. Šetnja kojom
je završen ovaj skup bila je, i po broju učesnika, podsećanje na ona vremena
kada je Srbija imala nadu da su promene blizu i bila spremna da ih izvede.
Danas se oni koji bi je ponovo motivisali na isti put jasno ne vide. Organizatori
ovog skupa bi to mogli biti, kada bi ih manje gušile lične ambicije, ali
i ako bi bili sposobniji za samorefleksiju. Za početak bi morali da kažu
šta je njih sprečilo da uhapse Ratka Mladića, kada su bili na vlasti i kada
su po sopstvenom priznanju znali gde se nalazi.
Pregovori o Kosovu
Pregovori o Kosovu bliže se kraju. Srbi i Albanci ostaju ušančeni u početnim
pozicijama. Konačnu reč ipak ima međunarodna zajednica. Predstavnici Srba
ponavljaju stalno iste stavove i naravno da će tako malo koga ubediti
da nešto promeni. U toku maja najviše pažnje posvećeno je crkvenoj imovini
u pokrajini. Delegacija iz Beograda posetila je ono što definišu kao "srpske
svetinje". Crkva se bori za svoja svojinska prava.
Proslava u Leliću
Istoga dana kada je Crna Gora glasala za samostalnost, u Leliću, mestu
u blizini Valjeva, održana je proslava povodom proglašenja vladike Nikolaja
Velimirovića za sveca. Ideolog ljotićevskog pokreta, koji se i sam odrekao
svojih najtvrđih antijevrejskih stavova, oživljen je kao simbol. Pokušaj
da im se samo argumentima umanji značaj prvaka rešava se kamenicama. Mirko
Đorđević, urednik u Republici, to je doživeo
odmah nakon gostovanja na RTS-u.
|