Deset godina BOŠ-a

Promocija novih izdanja Beogradske otvorene škole, koja se zalaže za "razvoj kritičkog mišljenja" i "kulturu razgovora", upriličena je 15. maja u Narodnoj biblioteci Srbije. Sa sentencom "Non sholae, sed vitae discimus!", predstavljeni su: Zbornik studentskih radova, generacija 2001/2002, Internet pregled: Beograd 2002. i Academic Writing: a concise guide for students in Central and Eastern Europe. U uvodnoj reči urednik izdanjâ Marinko Vučinić naglasio je da su ona "rezultat kreativnog susreta tutorâ i studenata, koji su, u stvaralačkom sučeljavanju mišljenja, oblikovali svoje stavove i prevazišli isključivo predavačku praksu u našem obrazovanju, čime se studentima pružila kreativna prilika i mogućnost da u dijalogu sa profesorima razvijaju svoju svest i kritički pristup".
Najuspešniji studenti generacije predstavili su svoje radove. U svojoj studiji "U senci Mefista" Vladimir Petrović dao je analizu mišljenja, ponašanja i delovanja nemačkih intelektualaca u vreme uspona i vladavine nacionalsocijalizma i Hitlera, tako što ih je podelio u četiri grupe: aktivne sledbenike i ideologe nacionalsocijalizma, neme pristalice i saputnike režima, indiferentne i neodlučne i, na kraju, malobrojne protivnike i kritičare. Petrović je posebno osvetlio tri lika koja su, pored Hitlera, odigrala najveću ulogu u širenju nacizma u Nemačkoj: Hajnriha Himlera, koji je sebi dao za pravo da se meša i u vrhunsku umetnost, Jozefa Gebelsa, "zaslužnog" za spaljivanje knjiga nemačke nacionalne biblioteke, koje je obeležio "čuvenom" rečenicom: "Danas oslobađamo našu kulturu okova nemačkog duha", i Hermana Geringa, samozvanog estete za koga je najsavršeniji umetnički oblik bio čelični šlem. Šačica intelektualaca, koja se usprotivila nacizmu, nije mogla da spreči osiromašenje nemačkog duha, jer nije mogla da se nosi sa ogromnom energijom pokreta, uprkos imenima kao što su bili Valter Gropius, braća Hajnrih i Tomas Man, Bertold Breht, Vilhelm Rajh, Ernst Kasirer, Vasilij Kandinski, Štefan Cvajg, Valter Benjamin i drugi. Hitlera su podupirali vojni, policijski i partijski aparat, zaluđeni malograđani i lumpenproleteri, i sprega vojnoindustrijske i finansijske elite. Ukazivanjem na teškoće koje je po završetku Drugog svetskog rata imao Klaus Man, sin Tomasa Mana, da objavi roman Mefisto i na njegovo samoubistvo po povratku u domovinu, Petrović je dokazao da "ratna pobeda nad nacizmom nije značila i trijumf humanizma".