Strasti i razboritost
Na konferenciju za štampu Instituta G 17, 22. maja, jedva
se moglo ući od sedam TV-kamera koje su dobrom delu prisutnih novinara
(oko 50) zaklanjali govornike (Tatjanu Miščević i Mlađana Dinkića) i pano
na kojem su se nizale pripremljene informacije. Glavni govornik, Mlađan
Dinkić, guverner NB i potpredsednik stranke G 17 plus, verbalno je umanjio
tu prepreku podrobno prepričavajući (oko sat vremena) izložene aplikacije
koje su, u toku konferencije, uručene prisutnim novinarima (oko 20 stranica).
Uz obilje činjenica o realnim uslovima i preprekama pridruživanju Evropskoj
uniji, koje potiču na ozbiljnu javnu debatu, poenta izlaganja g. Dinkića
bila je na odnosima unutar SCG. On smatra da je proces pridruživanja EU
u "nultoj fazi" i da je Srbija na gubitku. Za glavnog krivca
označio je Crnu Goru a i sadašnju Vladu Srbije. Crna Gora nas, veli, "vuče
za nos"; žrtva je pola srpske privrede. Samouvereno raspolaganje
podacima protegnuto je i na političke ocene. Dinkić tvrdi da u Crnoj Gori
nema političke volje za sporazume sa Srbijom u okviru SCG, i da sadašnju
"ujdurmu" treba hitno prekinuti. Hitno treba razdvojiti procese
pridruživanja Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji i, takođe, hitno razdružiti
Srbiju i Crnu Goru. U sklopu ovih hitnosti, smatra Dinkić, treba raspisati
vanredne izbore u Srbiji kako bi novoizabrana vlada mogla da vodi reformsku
politiku.
Na pitanje vašeg novinara da li smo čuli samo lični stav Dinkića ili organizacije
G 17 plus, s obzirom na to da je njen lider Miroljub Labus potpisao Beogradski
sporazum, Dinkić nije direktno odgovorio već je pričao o ponašanju EU
i g. Solane, koji su insistirali na uspostavljanju SCG najviše iz brige
o stabilnosti regiona. A da li su se promenile okolnosti i razlozi za
prihvatanje ili odbacivanje nove političke tvorevine nije rekao ni reci.
Mediji su obilno prenosili stavove g. Dinkića; drugog
uvodničara - Tatjanu Miščević, direktorku Instituta G 17 - nisu ni pomenuli.
Niko nije ni postavio pitanje o razlozima i za stvaranje i za rušenje
novostvorene SCG. Da, ipak, nije reč samo o ličnom stavu Mlađana Dinkića
mogli smo videti nekoliko dana posle ovog "brifinga", kada je
na sednici Glavnog odbora stranke G 17 plus, 25. maja, odlučeno da se
požuri i razdruživanje Srbije i Crne Gore i raspisivanje izbora u Srbiji.
S punim poštovanjem prema stručnosti g. Dinkića i g. Labusa, i ostalih
lidera G 17 plus, i za ono što su radili i uradili, i odbijajući da se
prihvate razni pokušaji njihove eliminacije s javnih funkcija, valja primetiti
da ipak nije korektno potcenjivanje javnosti i građana (birača), koje
se ogleda u zaobilaženju razloga za tako važne odluke kao što su stvaranje
ili razvrgavanje političkih tvorevina. Jednom donete odluke, naime, mogu
biti i menjane, ali za tako nešto je neophodno imati valjane razloge,
javno ih iznositi, raspravljati o njima, i tražiti ne samo crte razdvajanja
već i povezivanja bitnih političkih i socijalnih aktera za njihovo ostvarivanje.
Ako se od ikoga očekivala razboritost u stručnim i političkim poslovima,
to su upravo stručnjaci, i oni okupljeni u G 17 plus. I ako je išta nasušna
potreba naše zemlje to su pošteniji izbori od dosadašnjih, da građani
(birači) što slobodnije i formiraju svoju političku volju i da
je što slobodnije izraze. Zbog toga je preka potreba da se izbori što
solidnije pripreme - od biračkih spiskova, preko novih zakona o strankama
i izborima, do sređivanja medijske scene i okončanja istraga i suđenja
za zločine i pljačke. Inače, i dalje će se birači opredeljivati po strastima,
za i protiv konkretnih ličnosti, a ne za određene ideje, načela i trajnije
interese, ne samo lične.
Sasvim je ljudsko razumevanje strasti, i profesionalnih a ne samo političkih
(u privatne se ne upuštamo). Možemo razumeti i narasle ambicije pojedinih
stranaka za izbornu "hiću", pa čak i uverenja da ova ili ona
stranka ostane ili bude vladajuća. Strasti ima, u to ne treba nikoga uveravati,
u ogromnim količinama, tako da se razboritost jedva i sporo pomalja. A
i dalje je očekujemo, naročito od obrazovanijih i odgovornijih osoba,
jer po čemu bismo uopšte mogli pouzdano znati da su obrazovaniji i odgovorniji.
|