Početna stana
 
 
 
   

Šta sanjaju predstavnici vladajuće garniture

PROŠLOST KAO PARADIGMA POSTOJANJA

Dok je premijer (samo) verbalno okrenut budućnosti, vlada na čijem je čelu i institucije države trasiraju nove puteve ka prošlosti.

Premijer Srbije putuje po svetu i sa zvaničnicima brojnih država razgovara o evropskom putu za koji se opredelila njegova vlada. Navodno dobija podršku i pohvale za sprovedene reforme u sta­bilizaciji države i obećanja da će napori koje čini biti podržani diplomatski i finansijski. Dok je premijer (samo) verbalno okrenut budućnosti, vlada na čijem je čelu i institucije države trasiraju nove puteve ka prošlosti. Dok relevantni predstavnici većine evropskih država podstiču vladu Srbije na saradnju, kako bi se započeli neophodni procesi u pregovorima oko pridruživanja Evropskoj uniji, dotle srpski predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti šalju poruke da ova država želi da i dalje ostane sama u svom haosu, zagubljena u vremenu i prostoru.

Radikalni Nikolićevi stavovi

Na očekivanja Evropske unije da se nastave pregovori sa kosovskim zvaničnicima o konsolidaciji odnosa, odgovara predsednik Srbije, najavom nove platforme o Kosovu. Ma koliko nesavremen i iracionalan bio, predsednik ne može i ne sme da ne zna da je vreme takvih priča odavno prošlo. Sklonost verbalnom egzibicionizmu i infantilno egocentrično mišljenje nisu jedini uzroci ovakvim nastupima. Predsednik više ne ume i ne može da skriva svoje radikalne i ekstremističke stavove. Teško mu je da prihvati pravila koja nije sam kreirao i još teže da postupa po zahtevima realnosti. Zbog toga negira stvarnost i konstruiše sopstvenu u kojoj odlučuje, zaključuje, naređuje i rešava kako će da bude. Sa tih virtuelnih pozicija pravi velike štete, čije posledice osećaju isključivo građani Srbije. Našao se na društvenoj poziciji čiji diskurs značajno prevazilazi njegove kognitivne potencijale i takva nekompa­tibil­nost ne omogućava učenje novih uloga i odgovornost za izgovorene reči i donete odluke. Komentari susreta sa predsednicama Hrvatske i Kosova nedvosmisleno pokazuju da predsednik ne želi da prikrije nedostatak elementarne pristojnosti i diplomatskih veština, neophodnih prilikom komentara susreta sa najvišim predstavnicama susednih država. Nadmenost bez pokrića predstavlja često prezentovanu osobinu predsednika Srbije kojom se eksponira u komentarima stavova predstavnika međunarodne zajednice. Otvorena ili nevešto prikrivena nota kritizerstva i neslaganja, jasna je poruka zvaničnicima Evropske unije da srpski zvaničnici nemaju usaglašene stavove o pristupanju zajednici. Istupi poslanika vladajuće partije u skupštini i nekim medijima, samo potvrđuju da srpski predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ne žele da država koju predstavljaju dobije šansu da se priključi zajednici evropskih država. Takvu poruku poslao je i predsednikov savetnik Oliver Antić, neposredno učestvujući u aktivnostima oko rehabilitacije Draže Mihailovića. Svakako je u državi, čiji je pravni sistem fluidna i svakodnevnim uticajima podložna kategorija, Antić imao uticaja na odluku Višeg suda, koji je proces vođen 1946. godine proglasio pravno insuficijentnim. Savetnik predsednika za pravna pitanja predstavlja ovu odluku kao rehabilitaciju čoveka čija je uloga u II Svetskom ratu upamćena i verifikovana kao zločinačka. Ako pravni savetnik, za koga ne bi trebalo da postoji sumnja, da poznaje pravni sistem, javnosti predstavi odluku suda kao aboliciju, nameće se zaključak da je takve izjave davao tendenciozno i sa određenim ciljem. Predsednik i njegov savetnik ovakvim ujdurmama žele da pokažu da mogu sopstvenim intervencijama da direktno utiču na izmenu sadržaja prošlosti, koji je prihvatila većina građana.


Zuko Džumhur: Zidna slika u pristanišnoj zgradi aerodroma "Nikola Tesla" u Beogradu, detalj, 1961.

Predsednikov savetnik je decenijama učestvovao u devastaciji pravnog i drugih sistema ove države, dok ih nije doveo do aktuelnog haosa Sada je pokrenuo ekspertizu procesa od pre 70 godina, da se ne bi bavio aktuelnim stanjem u pravosuđu čiji je rad od strane evropskih komisija ocenjen veoma ne­povoljno. Vraćanjem u prošlost nedvosmisleno pokazuje da ga konsolidacija pravnog sistema i države ne interesuje. On, kao i njegov predsednik, ne želi uređenu i pravno sigurnu državu. Njegov i predsednikov cilj je održavanje permanentnog stanja haosa i plasiranje inadžijskih stavova Evropi. Eksponiraju se kao ksenofobični radikalni ekstremisti kakvi su bili od početaka bavljenja politikom. Procenili su da je sada vreme da ponovo javnost i zainteresovane iz Evrope podsete da oni postoje sa svojim autentičnim destruktivnim i asocijalnim vrednostima. Te vrednosti savremena civilizovana ljudska zajednica apostrofira kao neprihvatljive, i kvalifikuje na isti način državne sisteme koji ih proklamuju.

Destruktivni ministar Vulin
Ministar Vulin, opskurna i štetočinska ličnost, čije su političke aktivnosti uvek vođene na štetu građana, ponovo istrajava u nameri da se suprotstavlja svakoj logici i zdravom razumu. Ministarstvo na čijem je čelu predlaže da se u Beogradu podigne spomenik Gavrilu Principu. Ponovo se pažnja javnosti usmerava jedan vek u prošlost. Nesrećni mladić je zbog neiskustva i isključivosti koju pokreću emocije svojstvene mladima, ubio austrougarskog prestolonaslednika i njegovu trudnu suprugu. Takav čin, ma prema kome bio usmeren, predstavlja zločin. Pošto je izvršen atentat na drugu po značaju ličnost Carstva, poznato je kako je reagovala Austrougarska i kako su se događaji u Srbiji, Evropi i svetu odvijali. Gavrilo Princip i njegovi drugovi iz zavereničke grupe, verovali su da se bore za slobodu svog naroda, kao što su svi ekstremisti i teroristi u ljudskoj istoriji do današnjih dana verovali, kada su organizovali i izvršavali atentate. Ministar Vulin, i svi koji učestvuju u organizaciji i realizaciji ideje o postavljanju spomenika, svakako da ne veruju da teroristički čin može da se logično poveže sa idejom slobode. Njihove namere potiču iz drugih mentalnih sfera. Oni žele da pokažu Evropi da poštuju i visoko vrednuju aktivnost čoveka, koji simbolično personifikuje okidač koji je pokrenuo rušenje velike Carevine. Vulin i njegovi zaverenici razumeju i dobro se snalaze u destrukciji, koju su disciplinovano sprovodili pod komandom Mirjane Marković. I onda, kao i sada rugaju se svakom nastojanju da Srbija kao država postane uređena, pravno i eko­nomski sigurna, kako za njene građane, tako i za sve koji požele da u njoj žive i rade. Spomenik Gavrilu Principu nema veze sa pijetetom koji, navodno, ovi ljudi osećaju prema njegovoj žrtvi. On će pred­stav­ljati paradigmu stavova nekih članova vlade i skupštine prema Evropskoj Uniji. Svi se verbalno deklarišu da Srbija treba da postane članica Unije i svi priželjkuju da Unija prestane da postoji, kao što je prestala da postoji Austrougarska monarhija posle hica Gavrila Principa. Spomenik u Beogradu je spomenik tom hicu, koji mnogi predstavnici vladajuće garniture sanjaju, a Vulin taj san simbolično pretvara u javu.

Dragica Stanojlović

     
1. jul - 31. avgust 2015.
Danas

Povežite se

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2015