Početna stana
 
 
 
   

 

DVA KAPOA

Poreska uprava, filijala Kikinda, blokirala račun „Kikindskih” obračunavajući im akontaciju poreza na dobit 200 puta veću od realne!

Nenad Ž. Petrović

Jedan skorašnji film odgledan u Kinoteci pobuđuje na razmišljanje. Reč je o ostvarenju Vatroslava Mimice Hranjenik, snimljen 1970. godine. Grupa logoraša iz iste barake živi u nesnosnim uslovima zbog maltretiranja kapoa Gustija. Kapoi su takođe zatvorenici ali sa privilegijom da se hrane bolje, ne rade i zapovedaju odnosno biju. Rečju, kapo je vlast koja se otuđila od svoje „društvene baze“. Neko ko je uletevši u satanski mehanizam postao njegov točkić, zupčanik koji ne pokazuje grižu savesti zbog toga. Logoraši se dogovaraju kako da mu dođu glave. Odlučuju da jednog između sebe – Dugog, koji je sačuvao najviše snage pretvore u svog „hranjenika“ odnosno tovljenika kojem će davati deo od svojih  oskudnih  porcija kako bi ga ojačali da ubije nesnosnog Gustija. Međutim, dešava se nagli obrt: Gusti zbog nečega pada u nemilost kod logorske uprave pa ga ona degradira i vrati u status običnog zatvorenika. Premlaćen od esesovaca, u prljavoj pocepanoj logoraškoj uniformi on se podvijena repa dovuče do barake u kojoj je do nedavno predstavljao strah i trepet. Sada ga logoraši mlate i vređaju, s pravom. Ali, ne lezi vraže, Dugi kojeg su do juče tovili da ubije Gustija odjednom biva postavljen za novog kapoa! Sada on, mimo svih očekivanja, počinje da maltretitra dojučerašnje sapatnike ništa manje no što je to činio njegov prethodnik! Sa psihološke tačke posmatrano to je čak i groznije jer se tome niko nije nadao. Odvajali su od usta da bi od njega načinili svog oslobodioca. Novi obrt: baraka se okreće postiđenom i bojkotovanom bivšem kapou Gustiju i kako je on najsnažniji među njima odlučuju da od njega načine novog „hranjenika“ sa zadatkom koji je trebalo da ispuni prethodni!
 Sada Gusti zna da je bio grešan, sve mu je jasno, on kada bi se vratio na pređašnje mesto drugačije bi (se) vladao. I tu je negde kraj filma. Kao epilog vidimo fotrografije logoraša a ispod njih ispisane sudbine. Svi su stradali u logoru uključivši Gustija samo je Dugi preživeo i sa promenjenim identitetom živi negde u belom svetu.
Još tokom projekcije, u mraku sale, palo mi je na um: Gusti je naš bivši „kapo“ kojeg je zlehuda sudbina apstinencije i „belih listića“ smenila zajedno sa njegovom strankom i bacila natrag u blato i poniženje. Novi je „kapo“ znate već ko. Sada bismo valjda trebali poput logoraša iz filma da starog „kapoa“ ponovo „utovimo“ da bismo ga vratili na vlast?! On je iz poražavajućeg iskustva palog moćnika postao pametniji???  Silniku je trebalo da padne da bi razumeo gde je grešio. 
A nije da nema šansi za tako nešto. Jer i novi „kapo“ čini se kako se brzo zasitio igranke, po narodnoj: „Dala baba dinar da se uhvati u kolo a sada bi dala dva da izađe iz njega.“ Samo, nečijoj sreći uvek se nađe neko treći da je pokvari.

Ko je naš sledeći „kapo“?


     
1. januar - 28. februar 2015.
Danas

Povežite se

 
 
 
 
 
 
Copyright © 1996-2014